Trumpov govor o miru u Ujedinjenim nacijama i želja za povratkom u ratom razoreni Afganistan

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump protekle sedmice je govorio o želji da se njegova vojska vrati u Afganistan. Nekoliko dana kasnije, sa govornice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija govorio je o mirovnim sporazumima koje je navodno dogovorio širom svijeta.

Foto: Donald Trump za govornicom Generalne skupštine UN-a

Svaki javni nastup Donalda Trumpa je priča za sebe. Takve nastupe ne mogu režirati ni najbolji majstori televizije i filma. Trumpov talenat da bude zanimljiv i upečatljiv u svakom nastupu bio bi hvale vrijedan da se ujedno ne radi o predsjedniku najsnažnije države na svijetu. Tada još strašnije djeluje teza da američki predsjednik ne odlučuje, već samo saopštava politiku centara moći koji su daleko od očiju javnosti.

Trumpov nastup u Ujedinjenim nacijama ove sedmice, koji je trajao malo manje od jednog sata, imao je trenutke kada su se prisutni u sali smijali, kada su izgledali zabrinuto i kada vjerovatno nisu mogli vjerovati šta su upravo čuli. Kritikovao je organizatore da im teleprompteri i liftovi ne rade, šefove UN-a što njegovoj kompaniji nisu dozvolili da im renovira zgradu, a onda se bavio „ozbiljnim“ temama, tvrdeći da nema klimatskih promjena, da njegova država živi „zlatno doba“, da on zaustavlja ratove širom svijeta i da je u prvom mandatu u Sjedinjenim Državama napravio najbolju ekonomiju u historiji svijeta i da je u njegovom drugom mandatu to još i bolje.

Trumpov svijet

Američki rivali bili su sretni Trumpovim nastupom, jer je najviše kritikovao svoje evropske saveznike, tvrdeći da zelena energija uništava njihove države, a da nekontrolisana imigracija prijeti da uništi Evropu kao takvu, njenu kulturu i njeno naslijeđe. Te dvije stvari dovode, tvrdi Trump, do „smrti zapadne Evrope“. Govoreći o za njega nepostojećim klimatskim promjenama, Trump je rekao da je „upravu u vezi svega“ što je govorio i što predviđa da će se desiti.

Ali, bez obzira na loše poteze saveznika, Trump i za njih radi. Tvrdi da je „okončao sedam ratova“ i to između „Tajlanda i Kambodže, Kosova i Srbije, Konga i Ruande, Pakistana i Indije, Izraela i Irana, Egipta i Etiopije, Armenije i Azerbejdžana“. Pohvalio se da to nikada niko nije uradio, a da je on uspio za samo sedam mjeseci. Zatim je kritikovao Ujedinjene nacije da mu nisu pomogle u tim naporima, rekao da ta organizacija dovodi migrante u Sjedinjene Države, postavljajući pitanje njene svrhe, u kojoj je, uzgred rečeno, službeni Washington u Vijeću sigurnosti više puta uložio veto na prijedlog o prekidu vatre u Pojasu Gaze i dostavi humanitarne pomoći.

Prosječan Trumpov birač sigurno je zadovoljan ovim učinkom svog predsjednika. Međutim, stvari stoje drugačije, barem od početka Trumpovog drugog mandata. Prvo, Kosovo i Srbija te Egipat i Etiopija nisu ratovali. Drugo, Pakistan i Indija su još jednom ušli i izašli iz kratkotrajne razmjene vatre, slično kao i Tajland i Kambodža koji nemaju snage za veliki rat. Treće, u Kongu i dalje traju okršaji, što je potvrdio i predsjednik te države, da bi se prije nekoliko dana desio novi masakr. Četvrto, pregovori o miru između Armenije i Azerbejdžana traju godinama i još je dug put do konačnog dogovora. Peto, u ratu Izraela i Irana Trump je direktno učestvovao, pomažući Benjamina Netanyahua, koji ga je podržavao da se vrati u Bijelu kuću.

Uspjeh u „okončanju“ ovih ratova, Trump je ponavljao i prije nastupa u UN-u, pa je između ostalog okončao rat između, kako je rekao „Aberbejdžana“ i „Albanije“. Svi ovi „uspjesi“ došli su usred poziva iz čitavog svijeta da natjera Netanyahua da okonča rat u Pojasu Gaze i spasi civile i taoce.

Povratak u Afganistan

Trumpove poruke iz Ujedinjenih nacija o miru i saradnji samo su dio obračuna s neprijateljima, a u toj prilici to su bili Evropljani i svi oni koji govore o zaštiti prirode, dok on govori o „prelijepom i čistom uglju“ i daje dozvole da kompanije rade u oblasti energije gotovo bez ikakvih ograničenja.

Tri dana prije nego će se obratiti s govornice u Ujedinjenim nacijama, Trump je bio onakav kakvog ga svijet poznaje – ratoborni političar koji prijeti. „Ako Afganistan ne vrati zračnu bazu Bagram onima koji su je izgradili, Sjedinjenim Američkim Državama, LOŠE STVARI ĆE SE DOGODITI!“, napisao je u objavi na svojoj društvenoj mreži Truth Social.

Trumpov interes za američki povratak u Afganistan nije tada prvi put iskazan. Govorio je o tome i ranije i rekao da pregovara s talibanima da se u Bagram vrati američka vojska. Talibani su objavili da pregovaraju s Amerikancima o raznim pitanjima, ali da neće dati centimetar Afganistana.

Trump nije isključio upotrebu vojske da bi dobio bazu Bagram, za koju tvrdi da su je sagradili Amerikanci. Pored toga što bi želio da koristi jednu državu u obračunu s trećom, Trumpova tvrdnja da su Amerikanci izgradili Bagram nije tačna. Bazu je izgradio SSSR da bi se borio protiv tadašnjih američkih saveznika u Afganistanu.

„Sada razgovaramo s Afganistanom i želimo je natrag, želimo je natrag uskoro, odmah. A ako to ne učine, ako to ne učine, saznaćete što ću poduzeti“, rekao je Trump.

Ako poduzme slične akcije protiv talibana kao u prošlosti, to znači novu destablizaciju regije i posljedično će milioni migranata krenuti ka Evropi. Kao neko ko se predano bavi migrantima, Trump bi trebao znati da je njihov povećan priliv u Evropi došao nakon što su Sjedinjene Države i saveznici srušili vlast u Libiji, Iraku, Siriji i drugdje, nepogrješivo ciljajući režime koji im nisu odani, u namjeri da „donesu demokratiju“. Tehničko je pitanje protiv koga bi se Trump borio u Afganistanu, nakon što je član sirijske Al-Qaede i ISIL-a postao prihvatljiv.

Protiv Kine

Trump nije krio zašto želi poslati vojsku u Afganistan. „Jedan od razloga zbog kojih želimo ovu bazu je, kao što znate, taj što je ona samo sat vremena udaljena od mjesta na kojem Kina gradi svoje nuklearno oružje.“

Ali, kao i u slučaju sirijske Al-Qaede stvari su samo dijelom tačne. Afganistan se od povlačenja američke vojske pretvorio u važnu tačku u Centralnoj Aziji, na granici Kine i Irana i u nestabilnom i etnički izmiješanom „mehkom trbuhu“ Rusije.

Pored toga što je Afganistan jako bogat rijetkim mineralima i energentima, njegov geografski položaj važan je za povezivanje Centralne Azije, što daje priliku Kini da sa saveznicima kopnom trguje brže i više. Afganistan je doslovno naslonjen na kinesku provinciju Xinjiang, koja je polazna tačka „Pojasa i puta“, što mu daje dodatnu važnost. Ova azijska država sada kotira visoko u kineskim planovima i već postoje važni projekti na kojima zajednički rade s talibanima.

Povratkom u Bagram, američka vojska bi bila blizu kineskih vojnih instalacija i odatle bi mogla djelovati na razne načine, uključujući i obavještajno. To bi Washingtonu dalo značajnu polugu u okršaju s Pekingom.

Trumpov interes za Afganistan nije zasjenio njegov nastup u Ujedinjenim nacijama. Štaviše, dao mu je novu dimenziju, jer je više puta pozvao sve nacije da mu se pridruže u njegovim namjerama. Evropski saveznici žele da zadrže američko prijateljstvo, ali s Trumpom ishod nije izvjestan.

S govornice Ujedinjenih nacija opet je pozvao Evropljane da prestanu kupovati rusku naftu i gas i tako pomognu Ukrajini da se spasi od ruske agresije. Rusiju je opisao kao „tigra od papira“ koji u Ukrajini ne pokazuje da je vojna sila. Američke zvanične procjene, nezavisno od Trumpa, govore da je Rusija samo regionalna sila koja ne može parirati Washingtonu daleko od svojih granica.

Nešto prije toga, pozvao je Evropljane da, osim obustavljanja kupovine ruske nafte, uvedu Kini carine, jer Peking, tvrdi Trump, finansira ruski rat u Ukrajini. Njegov poziv Evropljanima da pripreme teren za obračun s Kinom upućuje da je sve bliži trenutak maksimalnog pritiska na Peking i da to podrazumijeva djelovanje i u Centralnoj Aziji, s talibanima ili bez njih.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---