Talibani i Rusija - saradnja uperena protiv američkih interesa

U augustu 2021. američka vojska napustila je Afganistan, a talibani ušli u Kabul. Novi rat u tom dijelu svijeta visio je u zraku. Ali, umjesto oružja, Rusija i Kina su izabrali diplomatiju.

Foto: Ilustracija

Informacija da je Moskva početkom ovog mjeseca priznala vladu talibanskog pokreta, protiv kojeg je ratovala i držala ga kao terorističku organizaciju, vjerovatno bi bila vijest dana širom svijeta da nešto ranije Zapad nije na vlast u Siriji doveo Ahmeda al-Sharaau, bivšeg pripadnika ISIL-a i al-Qaede, i kasnije mu ukinuo sankcije.

Zato nije bilo zgražavanja nad ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom koji rehabilituje teroristički pokret, već samo konstatacija da je Rusija postala prva država koja je priznala talibansku vladu, odnosno vladu Islamskog Emirata Afganistana - kako glasi službeni naziv države.

Amerikanci izlaze, Rusi i Kinezi ulaze

Približavanje Rusije i talibana počelo je ranije, još dok su Amerikanci napuštali Afganistan i dok je u Damasku vladao Bashar al-Assad, i tada i danas štićenik Moskve.

Američko povlačenje, iako je izgledalo haotično, bilo je proračunato ne samo jer je vojska bila umorna od rata u kojem nije mogla pobijediti. U tom povlačenju cijenu su platili Afganistanci. Talibani nisu ometali transportne avione da odvuku sve što žele. Predsjednički kandidat Donald Trump je govorio da je to katastrofa i da je talibanima ostavljena oprema vrijedna milijarde dolara.

Tadašnji američki predsjednik Joseph Biden, provodeći ranije utvrđenu politiku koju je vodio i Trump u mandatu prije, povlačeći vojsku znao je šta radi i šta su moguće posljedice. Naime, decenijama je američka vojska vodila ratove u ruskom i kineskom dvorištu, preuzimajući teret suzbijanja raznih naoružanih grupa. Washington je procijenio da je vrijeme da se drugi bave tim pitanjem, posebno njihovi neprijatelji, nadajući se da će tako oni upasti u zamku.

Stabilnost tog dijela svijeta interes je Rusije, Kine, Irana, Indije, Pakistana i država Centralne Azije, a korištenje tamošnjih resursa moguće je samo ako vlada mir. Međutim, talibani nisu mirovali i ratovali su protiv američke i ruske vojske u rasponu od nekoliko decenija.

Koliko je Afganistan bogat pokazuje i američka diplomatska zabilješka koju je objavio The New York Times 2010. godine. To je „Saudijska Arabija za litijum“, navode. Tamo su i rezerve nafte i prirodnog gasa, minerala, dragulja, zlata, mermera... Američki istraživači su do 2010. pronašli nalazišta minerala vrijedna trilion dolara, a neki tvrde da su zalihe do tri puta veće. U mnogim dijelovima države nikakva istraživanja nisu vršena.

Tu nije kraj važnosti Afganistana za geopolitičke procese u Aziji. Ova država graniči s Iranom i Kinom, te Centralnom Azijom preko Turkmenistana, Uzbekistana i Tadžikistana, što je rusko dvorište. Zatim, Afganistan graniči i s Pakistanom i spornim Kašmirom.

Da je američko prisustvo u Afganistanu proteklo po planovima bilo bi geopolitička katastrofa za Rusiju i Kinu, ne samo zbog resursa. Centralna Azija je prostor od najveće važnosti za Rusiju, za njenu sigurnost i uticaj na ostatak Azije. Etnički sukobi mogli bi zapaliti taj prostor. U kineskom slučaju, granični prostor prema Afganistanu, uz „koridor Wakhan“, predvorje je kineske provincije Xinjiang – početne tačke „Pojasa i puta“.

Zato je Rusiji i Kini odgovaralo da američke snage region drže pod kontrolom, ali da s njim ne ovladaju. Moskva i Peking su se plašili prelijevanja sukoba iz Afganistana. Kinu su posebno brinuli Ujguri, muslimanski narod koji nastanjuje provinciju Xinjiang, u slučaju da talibani odluče pomoći braći s druge strane granice.

Diplomatija, a ne sila

Da bi spriječila nemire u regiji nakon povlačenja američke vojske, Rusija je odlučila da okrene novu stranicu u odnosima s talibanima, koji su SSSR vojno porazili i ubrzali njegov ekonomski i politički kolaps. Rusija je talibanima pružila ruku, a ovi sa zadovoljstvom prihvatili.

Rusija je bila jedna od rijetkih država koja nije zatvorila svoju ambasadu u Kabulu 2021. godine, a već naredne godine je potpisala sporazum s talibanima o isporuci nafte, prirodnog gasa i pšenice uprkos tome što su od 2003. godine talibani proglašeni za terorističku organizaciju u Rusiji.

Da bi saradnju podigla na viši nivo Moskva je imenovala specijalnog izaslanika za Afganistan Zamira Kabulova, koji je služio u Kabulu prije četrdeset godina kao sovjetski diplomata i kao ruski ambasador od 2005. do 2009. godine. Kabulov se decenijama zalaže za odnose s talibanima i održavao je s njima kontakte i kada su bili zabranjeni u Rusiji. To što je upravo njega Putin odabrao za svog izaslanika za Afganistan, govori koliko je misija važna za Rusiju.

Na Zapadu je približavanje Moskve i talibana protumačeno kao namjera Putina da smanji izolaciju Rusije nakon agresije na Ukrajinu. Rusija je u junu prošle godine pozvala talibane na ekonomski forum u Sankt Peterburgu. Ali, još 2022. godine Rusija je bila prva država koja je potpisala međunarodni ekonomski sporazum s talibanima, isporučujući Afganistanu naftu, gas i pšenicu.

U aprilu je šef ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin govorio o obavještajnim agencijama sa Zapada koje „traže način“ da pomognu pobunu protiv talibana i izazovu nestabilnost u Afganistanu. Pozitivno je ocijenio „aktivnosti sadašnjih afganistanskih vlasti u sferi izgradnje države“ i izrazio uvjerenje u „neizbježnost perspektive njihovog međunarodnog priznanja“, dodajući da je „želja Zapada da održi nestabilnost u Afganistanu kako bi unaprijedio vlastite geopolitičke interese“ po receptu iz Sirije, Iraka i Afrike.

Da Nariškin nije govorio slučajno pokazalo se veoma brzo – Rusija je talibane skinula s liste terorista istog mjeseca. Tri mjeseca kasnije, Rusija je priznala talibansku vladu i postala prva država koja je to uradila, iako mnogi imaju odnose sa vlastima u Kabulu, poput Kine, Irana, Indije, Katara, Pakistana... Prvu talibansku vladu, od 1996. do 2001. godine, priznavale su samo Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Pakistan.

Protiv Washingtona i uz podršku Kine

Moskva je tako napravila pun krug u odnosima s talibanima. Nakon što su ratovali u Afganistanu, vlasti u Kabulu priznale Čečeniju kao nezavisnu državu i bili jedini koji su to uradili, da bi 2025. godine Moskva priznala talibane kao prijateljsku vladu s kojom imaju razne planove.

Neki od tih ruskih planova imaju strateške dimenzije, poput protjerivanja američkog uticaja iz Afganistana i Centralne Azije. Zatim, podrška talibanima u obračunu s ISIL-om i svim drugim grupama, zaustavljanje uticaja trećih država, suzbijanje ilegalne trgovine oružjem i drogom te razni ekonomski projekti. Na koncu, gradnja gasovoda iz Rusije prema jugoistočnoj Aziji, o čemu se dugo govori i što su talibani prihvatili, jer će tako doći do značajnih finansijskih sredstava.

Ubacivanje talibana u regionalne tokove odgovara i Kini, koja je počela s raznim projektima u Afganistanu, poput crpljenja nafte u bazenu rijeke Amu Darja iz 2023. godine. Kini je Afganistan, pored resursa, važan i kao kopnena veza prema Pakistanu i Iranu, što bi Pekingu omogućilo da izbjegava plovidbe morima gdje dominira Washington te okruživanje rivalske Indije.

Stoga, plan Moskve je jednostavan. Talibane se mora odobrovoljiti i uključiti u regionalne okvire, formalno i neformalno, što će onemogućiti upliv država koje Rusija i Kina vide kao neprijateljske.

Kraj rata u ovom dijelu svijeta žele i druge države kao i talibani. Generacija koja sada predvodi talibanski pokret decenijama je ratovala. Njihove poruke po ulasku u Kabul bile su u duhu saradnje sa svima uz uslov da se ne miješaju u njihovu politiku. Tu činjenicu Rusija želi iskoristiti svjesna ko su talibani i za koje vrijednosti se zalažu i da im je zbog toga Zapad zatvorio vrata saradnje. Uostalom, kada je Moskva probala silom natjerati talibane da im se pokore bila je teško poražena.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---