Trumpovo ukidanje sankcija Damasku kao kruna trijumfa Zapada nad Iranom i Rusijom u Siriji

Ove sedmice iz Saudijske Arabije stigla je vijest koja bi u nekim drugim vremenima bila jedna od onih koja ima cjelodnevnu pažnju medija na Zapadu - američki predsjednik sastao se s bivšim pripadnikom ISIL-a i Al-Qaede i otvorio mogućnost saradnje.

Foto: MBS, Trump i al-Sharaa

Promjene političkih tabora nisu novost. Za kratko vrijeme neka država može promijeniti politiku i napraviti puni zaokret. Tako je, na primjer, Gruzija u dvadesetak godina prešla put od ruskog saveznika, preko američkog, do proevropske vlade koja je počela da se vodi interesima domaće političke elite, da bi na koncu došla tamo gdje je i bila na početku ovoga kruga - u rusko dvorište.

Ali, slučaj Sirije i privremenog predsjednika Ahmeda al-Sharaae postaje primjer na koji će se mnogi godinama vraćati. Za sedam mjeseci bivši pripadnik ISIL-a i Al-Qaede, robijaš u američkim zatvorima u Iraku, borac protiv Sjedinjenih Država i desetina saveznika, zatim Iraka, Sirije, Irana, Hezbollaha, šiitskih, sunitskih i kurdskih milicija, terorista za čiju glavu Washington daje deset miliona dolara, postaje predsjednik države i sagovornik Bijele kuće.

Sastanak u Rijadu

Putovanje Donalda Trumpa po Bliskom istoku (Saudijska Arabija, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati), s kojeg nosi trilione dolara investicija u američku ekonomiju, obilježeno je važnim sastancima i porukama akterima u tom dijelu svijeta. Trump je obavio odličan posao za Sjedinjene Države, jer je osigurao arapske investicije i prodao gomilu američkog oružja. Zauzvrat, Arapi nisu dobili mogućnost da se u Pojas Gaze pošalje barem humanitarna pomoć, voda i lijekovi.

Međutim, možda veći događaj od toga je susret Trumpa sa Al-Sharaaom u Rijadu, na sastanku sa saudijskim prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom (MBS). To je prvi sastanak predsjednika Sirije i Sjedinjenih Američkih Država u četvrt stoljeća. Zadnji je navodno bio u Ženevi 2000. godine, kada su se sreli Hafez al-Assad i Bill Clinton.

U sastanku američkog i predsjednika druge države ne bi bila ništa čudno da al-Sharaa, poznat i kao Mohammed al-Golani, nije dvadesetak godina bio američki neprijatelj i pripadnik organizacije zbog koje je Washington razorio Afganistan i Irak i jurio njegove saborce širom svijeta. Sada je on, za Trumpa, „sjajan“ i „mlad, privlačan i čvrst čovjek“ sa „snažnom, vrlo snažnom prošlošću“.

Trump je rekao da je na molbu turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i MBS-a odlučio ukinuti sankcije Siriji, ali nije precizirao kada će se to desiti. Trump je s pravom konstatovao da se Sirija ne može razvijati pod sankcijama, koje su uvedene režimu svrgnutog predsjednika Bashara al-Assada, saveznika Rusije i Irana.

Interesi prije svega

Šta je al-Sharaa ponudio Trumpu nije poznato. Ono što je poznato jeste da se deklarativno odrekao ideologije Al-Qaede, ali da su oko njega ljudi koji su bili članovi te grupe. Mediji su pisali da se njegov ministar pravosuđa Shadi al-Waisi pojavljuje kao posmatrač na snimku iz 2015. godine na kome se vrši pogubljenje jedne žene optužene za prostituciju, ili da je njegov ministar policije Anas Khattab bivši član Al-Qaede.

Način na koji su se ISIL i Al-Qaeda odnosili prema protivnicima dobro je poznat širom svijeta. To su na svojoj koži osjetili mnogi na Bliskom istoku. Tako je, na primjer, ovih dana al-Sharaa otkazao put na samit Arapske lige u Iraku, jer su tamošnji šiiti bili protiv toga.

Al-Sharaa, sa druge strane, nije Iranu i iračkim i drugim šiitskim milicijama zaboravio pomoć koju su pružili Assadovom režimu. Od dolaska na vlast govori da ne želi sukobe, čak ni dok izraelska vojska okupira dijelove Sirije, ali da kao problem vidi (pro)iranske snage u regiji. Istovremeno, Damask ima mogućnost da odlučuje o sudbini ruskih vojnih baza u Siriji.

Njegov stav prema Iranu i Rusiji dovoljni su Zapadu. Sedmicama se priča da će nova vlast u Damasku priznati Izrael pod određenim uslovima. O tome je krajem aprila javnost obavijestio američki republikanac Cory Mills, koji je tada sreo sirijskog predsjednika. Senator Mills nije prvi zvaničnik sa Zapada koji je posjetio Damask. To su prije njega uradili predstavnici administracije Josepha Bidena i šefovi diplomatija Njemačke i Francuske, između ostalih.

Od novih sirijskih vlasti oni očekuju da Izrael ne tretira kao neprijatelja, da presijeku kopnene veze Irana sa libanskim Hezbollahom te da protjeraju palestinske grupe iz Sirije. Početkom mjeseca, izvjestila je Al Arabiya, u Damasku je uhapšen vođa Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP), a ranije dva zvaničnika Islamskog džihada. Obje grupe SAD drži kao terorističke.

Tu su i energetski projekti. Naime, postoje planovi da se energenti sa Bliskog istoka dopreme do Evrope koja se želi riješiti ruskih energenata. Sirija bi trebala biti važna tranzitna država, bilo da će se energenti otpremati iz njenih luka ili će cjevovodi preko njene teritorije doći do Turske.

Interesi i vrijednosti

Trumpov sastanak sa al-Sharaaom vodeći mediji sa Zapada nisu mnogo kritikovali. Izgleda da je važnije to što bi nova sirijska vlast mogla pomoći da se zada novi udarac Moskvi i Teheranu i ojačaju regionalni saveznici Zapada.

Susret Trumpa i al-Sharaae možda je zasmetao žrtvama ISIL-a i Al-Qaede, i onima koji su osjetili posljedice američke „borbe protiv terorizma“. Milioni mrtvih, razorene države, rijeke izbjeglica i migranata te silni teroristički napadi širom svijeta, čini se, nisu važni ako je u pitanju interes velikih sila. Šteta koju su napravile ove dvije od Ujedinjenih nacija proglašene terorističke organizacije i šteta koja je nastala u odgovoru na njihovo djelovanje nikada neće biti precizno utvrđena.

Trump je odlučio da se neće baviti ovim pitanjima i stavio je interes ispred vrijednosti u koje su se kleli njegovi prethodnici u Bijeloj kući. Realpolitika je opet potisnula idealpolitiku i tjera sve da se zapitaju da li postoji donja granica ispod koje velike sile neće ići u ostvarivanju svojih ciljeva. Ahmed al-Sharaa je u toj priči najmanje važan, jer onako kako je zamijenio Assada neki drugi akter bi mogao zamijeniti njega ako se ukaže potreba i stvori prilika.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---