Trumpov gard prema Evropskoj uniji: Apsolutna poslušnost u zamjenu za prijateljski status

Američki predsjednik Donald Trump u jednoj stvari dosljedan je u oba svoja mandata – Evropska unija nije dovoljno prijateljska prema Washingtonu i to se mora promijeniti.

Foto: Donald Trump

Ipak, riječ prijateljstvo u Trumpovom slučaju treba objašnjenje, odnosno preciziranje, jer on pod tim ne misli na saradnju utemeljenu na povjerenju i obostranim interesima. Za Trumpa prijateljstvo znači odnos u kome Sjedinjene Države uvijek izlaze kao pobjednik i neko ko vodi sve procese.

Trumpa se za to u potpunosti ne može kriviti. Neke stvari su ga zatekle kada je ušao u Bijelu kuću i štetile njegovim nastojanjima da reformiše najveću svjetsku silu. Na primjer, Sjedinjene Države daju ogromna finansijska sredstva za vojnu zaštitu mnogih evropskih država, što će one i priznati odlukom da povećaju svoja izdvajanja za odbranu u skladu s dogovorom NATO-a.

Evropska unija, svjesna važnosti Sjedinjenih Država za ukupne odnose na evropskom kontinentu, također je razumjela poruku i pokušala udovoljiti Trumpovim željama. Trgovinski sporazum ispunio je sve Trumpove zahtjeve, vjerovatno na štetu evropske strane.

Od automobila do energenata

Trump se nije zadovoljio ni ovim. Sada optužuje evropsku stranu da se ne drži tog sporazuma i u znak odmazde prijeti s carinama od 25 posto na uvoz evropskih automobila. Evropljani su odgovorili da se drže sporazuma i da će uvesti kontramjere, ako Trump poveća carine.

Uvjeriti Trumpa, odnosno pobijediti ga u raspravi, uzaludan je posao. Njegovi istupi u javnosti, posebno njegovo obraćanje preko društvenih mreža, čini se da kao glavni cilj imaju da sve druge podsjete da je predsjednik najmoćnije države svijeta spreman na sve.

Međutim, u objašnjenju zašto želi uvesti nove carine evropskim proizvođačima automobila, Trump navodi jako važnu stvar koja dijelom objašnjava zašto se tako ponaša. U jednoj objavi na društvenoj mreži naveo je da se u Sjedinjenim Državama grade brojne tvornice automobila i kamiona. Vrijednost tih projekata je procijenio na više od stotinu milijardi američkih dolara.

Reindustrijalizacija Sjedinjenih Država više nije dalek san. Trump je za kratko vrijeme pretvorio Sjedinjene Države u energetsku silu, vodećeg izvoznika energenata svih vrsta i nekoga ko može prodati i ugalj i naftu i prirodni gas. Njegovi napadi na Veneceulu i Iran dio su tog nastojanja da zagospodari najvećim dijelom energenata koji su potrebni i drugim državama.

Energenti pokreću svijet i kao takvi važni su i proizvođačima i korisnicima. Trump sada u svojim rukama ima značajan procenat svjetskog tržišta i pitanje je na koji će način s njim upravljati.

U skladu s tim treba gledati i njegov odnos prema Rusiji, pregovore o miru s Iranom i politiku prema Kini. Naravno, tu spada i Evropska unija koja je Iranu i Rusiji uvela sankcije, a zatvaranjem Hormuškog moreuza smanjen je njen pristup i arapskim energentima.

Neki vjeruju da su Trumpove prijetnje Evropskoj uniji novim carinama, ustvari, prijetnja da će povlačiti i teže poteze, ako evropska strana ne pristane na nabavku energenata pod američkim uslovima. Sklapanje takvog sporazuma sa sadašnjim cijenama donijelo bi američkoj strani ogromne prihode, čak i ako bude posrednik u slučaju preprodaje venecuelanske ili ruske nafte.

Od vojne do geopolitičke važnosti

Da takva teza nije pogrešna, makar jednim svojim dijelom, pokazuje i Trumpov obračun s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom, koji je nedavno rekao da Iran „ponižava“ cijelu američku naciju u pregovorima s američkom stranom.

Merzova izjava najmanje veze ima s Iranom kao takvim. Čini se da je Merz indirektno ciljao na to da se u američko-iranskim pregovorima crta i neka vrsta energetske mape svijeta i da za tim stolom nema evropske strane.

Trumpov odgovor je bio ekspresan. Pored standardnih diskvalifikacija svojih oponenata kao „užasnih“ u poslu kojim se bave, Trump je odgovorio i smanjenjem broja američkih vojnika u Njemačkoj, a zatim najavio da će se to možda desiti i drugdje, u Italiji ili Španiji, na primjer.

I ovaj Trumpov potez je upozorenje šta se može desiti. Smanjenje broja američkih vojnika u Evropi je očekivano i dugo vremena takvi planovi postoje. Pored toga što su američki vojnici američkom rukovodstvu potrebniji na drugim mjestima, to se uklapa i u politiku smanjenja troškova, modernizaciju borbenih sistema i jačanja evropskih saveznika u skladu s dogovorom iz NATO-a. Američka vojska, u skladu sa svojim planovima, prolazi kroz reorganizaciju i repozicioniranje.

Ali, Trumpova najava povlačenja američkih vojnika iz evropskih država je bila pompezna i danima jedna od glavnih vijesti u medijima na Zapadu, jer ako se takav trend nastavi logično pitanje je kuda to vodi i šta će Evropa raditi bez američke vojne pomoći.

U Evropi su podijeljeni na tom pitanju. Nema nikakve sumnje da među NATO članicama postoje oni koji žele manje američkog uticaja u Evropi i da postoje oni koji više vjeruju Washingtonu nego Briselu. U nekim državama takva odanost Washingtonu dolazi iz historijskih razloga, odnosno sudbine njihovih država pod ruskom, njemačkom ili nekom trećom čizmom.

Američki stratezi to znaju i Trumpove poruke upućene su i jednim i drugim. Pojednostavljeno rečeno, Trump Evropljanima poručuje da je vrijeme za svrstavanje uz Washington i da nema vremena za rasprave i blokade kakvima Evropska unija svjedoči decenijama.

Za razliku od bivših američkih administracija, Trump sada traži bespogovornu poslušnost koja se za potrebe domaće politike može nazvati i prijateljstvom i savezništvom.

Takav Trumpov pristup doći će na udar kritika, a kao jedan od glavnih argumenata vjerovatno će se isticati da NATO koristi Sjedinjenim Državama i izvan vojne sfere. I biće upravu. Međutim, američki stratezi sada računaju da Sjedinjene Države kontrolišu dobar dio energenata, da je Rusija sada neprijatelj gotovo svih evropskih država, a da Bliski istok nakon rata protiv Irana više nije tako blizu i da će možda postati i još dalji ako Teheran uspije da zadrži sadašnji odnos snaga.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---