Samit NATO-a: Trump je dobio što je želio i okrenuo novu stranicu u politici Zapada

Prošlog petka završen je samit lidera NATO-a. Ovaj historijski važan samit označava početak jedne nove epohe u politici Zapada, gdje bi se Evropa trebala početi brinuti o svojoj sigurnosti, a Sjedinjene Američke Države posvetiti Pacifiku i Kini.

Foto: Čelnici država NATO-a na samitu u Hagu

„Bio je prilično dug put, ali vrijedilo je. Kao što ste vjerovatno primijetili, postignute su izvanredne stvari. Bio je veoma produktivan samit NATO-a“, rekao je američki predsjednik Donald Trump.

Ova Trumpova rekapitulacija onoga što se dogodilo na samitu u Hagu došla je u danima nakon što je uspio privoliti Izrael i Iran na primirje u dvanaestodnevnom ratu i nakon što je bombardovao iranska nuklearna postrojenja. Ako je izraelsko-iranski rat, po nekima, bio poraz za Tel Aviv i Washington, samit NATO-a je bez sumnje bio uspješan za najveću svjetsku silu.

Uvod u samit je bio bizaran. Trump je na svojoj društvenoj mreži Truth Social objavio poruku koju mu je poslao generalni sekretar NATO-a Mark Rutte u kojoj stoji: „Gospodine predsjedniče, dragi Donalde, čestitam vam i hvala na vašoj odlučnoj akciji u Iranu, koja je bila zaista izvanredna i nešto što se niko drugi nije usudio učiniti. To nas sve čini sigurnijima. Večeras u Hagu letite prema još jednom velikom uspjehu. Nije bilo lahko, ali svi će potpisati pet posto. Donalde, doveli ste nas do zaista, zaista važnog trenutka za Ameriku i Evropu i svijet. Postićete nešto što NIJEDAN američki predsjednik desetljećima nije mogao. Evropa će platiti VELIKU cijenu, kao što i treba, i to će biti vaša pobjeda. Sretan put i vidimo se na večeri Njegovog Veličanstva! Mark Rutte.“

Odbrana košta

Trump je tako pristalicama plastično pokazao svoj uspjeh – Iran je bombardovan na zadovoljstvo svijeta, Evropa će platiti koliko želim i postigao sam što nijedan drugi američki predsjednik nije.

U slučaju NATO-a zaista se radi o velikom uspjehu. Decenijama su se evropski saveznici opirali da dostignu izdvajanje za odbranu od dva posto BDP-a, neispunjavajući obaveze koje su preuzeli. Washington je govorio da to nije pošteno, upozoravajući ih da američki resursi nisu beskonačni. Evropljanima se to vratilo kao bumerang. Bili su, uglavnom, nijemi posmatrač ruske agresije na Ukrajinu. Neke od njih Kijevu nisu mogle dati značajnu pomoć, jer su njihovi vojni magacini bili prazni. Rat na istoku Evrope, američki planovi i želja nekih evropskih država da igraju značajniju ulogu u borbi protiv Moskve, od famoznih dva posto preko noći poraslo je na pet posto.

Proces je započeo Trump u svom prvom mandatu, a onda je Joseph Biden nastavio. Evropljani su se počeli naoružavati munjevito, posebno Poljska, Rumunija, skandinavske i baltičke države, Njemačka... U drugom Trumpovom mandatu ta politika će doživjeti svoju kulminaciju.

Prema prošlosedmičnom dogovoru NATO-a, ili kako je to predsjednik Hrvatske Zoran Milanović rekao - „Ovdje se ni o čemu ne glasa. Nikad kraći prijedlozi nisu bili usvojeni. To je jedna stranica teksta koja se osvrće na odbrambene troškove na jedan vrlo nejasan i nedefinisan način“ - države članice će do 2035. godine izdvajati minimalno pet posto svog BDP-a za potrebe odbrane, od čega će 3,5 posto biti za osnovne potrebe jačanja vojske, a 1,5 posto biće uloženo u infrastrukturu na koju se država oslanja u kriznim situacijama.

Tako je Washington dobio ono što je želio dugo godina – Evropa će izdvajati više novca za odbranu i preuzeti dio odgovornosti. Taj pošten stav Washingtona dio evropskih država dugo vremena nije želio prihvatiti, što je u konačnici navelo Trumpa da im poruči da ih američka vojska neće braniti u slučaju napada Rusije. Na kraju, Trumpove prijetnje i Bidenove prijateljske poruke imale su efekta i Evropljani će uraditi ono što se od njih očekuje članstvom u NATO-u.

Otpor dogovoru pružala je Španija, koja je rekla da zbog finansijske situacije u državi nije spremna izdvojiti ovoliko novca. Španska javnost teško bi prihvatila činjenicu da se troši novac zbog Rusije koja je na drugom kraju kontinenta. Zvanični Madrid nije uložio veto na odluku NATO-a, ali je rekao da se oni neće držati ovoga plana potrošnje.

Zatvaranje jednog poglavlja

Trumpa je naljutio stav Madrida. Poručio im je da će Španiju natjerati da duplo plati ono što sada izbjegava, opisujući je kao „notornu“. Nekoliko mjeseci ranije, Trump je s novinarima u Bijeloj kući raspravljao o Španiji kao članici BRICS-a.

Ako jedna moćna država poput Španije nije zavrijedila da Trump o njoj zna barem osnovne stvari, onda je jasno šta misli o evropskim saveznicima koje vjerovatno sve ne može ni nabrojati. To je suštinski potvrda da se neke stvari same po sebi podrazumijevaju i da će se manji „posložiti“ u skladu sa dogovorom velikih. Tako, na primjer, par balkanskih država koje su izvan NATO-a svi vide kao interesnu zonu u kojoj Brisel vodi glavnu riječ. Rutte je poslije samita, nakon što u završnoj deklaraciji nije spomenut takozvani „Zapadni Balkan“, pokušao objasniti da ovaj samit nije kao drugi, ali da NATO ostaje posvećen regiji i da su njegove vojne snage tamo.

Trump je potvrdio saveznicima da će sada Sjedinjene Države u slučaju napada braniti članice NATO-a, što Evropljanima i Kanadi daje vrijeme da ispune ono na šta su pristali. Ukrajini je Rutte poručio da će i dalje dobijati pomoć i da je njihov put ka članstvu u NATO-u otvoren.

Sa druge strane, zvanična Moskva smatra da odluke NATO samita neće bitno utjecati na sigurnost Rusije. „Što se tiče uticaja ovog cilja od pet posto na našu sigurnost, ne mislim da će biti značajan“, rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Moskva i ovaj put NATO vidi kao opasnost samo ako je u Ukrajini. Ovo je još jedno povlačenje pred američkim željama i korištenje situacije da se Ukrajina nije na vrijeme sklonila pod NATO kišobran.

Ekonomija i vojska ili kako doći do Kine

„Kada svi počnu da izdvajaju pet posto, to će značiti dodatnih 1.000 milijardi dolara godišnje. To je velika pobjeda za Evropu i za zapadnu civilizaciju“, rekao je Trump poslije samita, a Rutte da su saveznici danas „postavili temelje za jači, pravedniji i ubojitiji NATO“. Suštinski, to će značiti brojna radna mjesta u namjenskoj industriji i gomile naoružanja kojih će se države NATO-a morati oslobađati ako ga ne iskoriste u borbi. Drugim riječima, ono će biti ustupljeno saveznicima Zapada širom svijeta, uključujući one koji se bore protiv ruskih interesa.

To će biti važno ekonomsko pitanje. O tome je govorio Milanović, ukazujući da male države ne mogu plaćati skupo oružje, tražeći da se cijene zaključaju. „Jedino što me zanima je koliko daleko mogu jahati na svom dolaru, ako ću s pet posto BDP-a moći kupiti vrlo male sposobnosti i ako cijene bujaju onda ne radimo dobar posao. Jer ovime ne može upravljati nevidljiva, libertarijanska ruka tržišta“, dodao je. „To je tema. O tome sam govorio ja, nisam primijetio da je neko drugi to spomenuo, a to je ključno. Ako je Indija u sukobu s Pakistanom izgubila jedan ili dva Rafalea koji su koštali preko 200 miliona eura po jedinici, koji je smisao takve nabavke? Uvijek će postojati neko ko će to moći platiti, mi nećemo.“

Milanović se osvrnuo na ključno pitanje - ko će proizvoditi to silno oružje i koja će mu biti cijena. „Ne možemo prepustiti privatnim investitorima da nas reketare. To nas vodi u dužničko ropstvo“, rekao je vjerovatno potpuno svjestan činjenice da će najveći dio oružja proizvesti velike države NATO-a. Hrvatska će, kao i druge manje države, morati da se prilagođava i improvizuje.

Za velike, posebno Sjedinjene Države, nakon samita stvari su jasne. Njihovo oružje i oruđe će preplaviti savezničke države, njihove kompanije dobiti unosne ugovore i sigurno tržište, male države će postati zavisnije od velikih, a utrka s Rusijom u proizvodnji naoružanja će se do te mjere zaoštriti da će građani „shvatiti“ da je to u njihovom interesu.

Ovim samitom Trump je napravio još jedan korak ka američkom okretanju Pacifiku, delegirajući evropskim saveznicima dio obaveza u Evropi, Bliskom istoku i drugdje. Do zuba naoružani NATO odvratiće Rusiju od pomisli da napadne države članice, a Trump i njegovi nasljednici moći će se pozabaviti Kinom. Sljedeća stranica na ovom putu vjerovatno je neka vrsta „azijskog NATO-a“. Ali i bez toga američka pozicija sada je puno bolja nego prošle sedmice, pod uslovom da saveznici provedu ono što je potpisano u Hagu.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---