Šta se krije iza Netanyahuove tvrdnje da je tokom rata protiv Irana posjetio Ujedinjene Arapske Emirate?

Polovinom ove sedmice mediji sa Zapada zatresli su bliskoistočnu političku scenu – u tajnu posjetu Ujedinjenim Arapskim Emiratima došao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu i to navodno dok je trajao američko-izraelski rat protiv Irana.

Foto: Zastava Ujedinjenih Arapskih Emirata

Vijest je došla u sedmicama nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati napustili OPEC i OPEC+ i kada je postalo očito da ova bogata država preispituje svoj politički i ekonomski kurs.

Vrijeme plasiranja ove „ekskluzivne vijesti“, kako su je neki opisali, tjera na zaključak da je ova informacija i Netanyahuova posjeta UAE-u i sastanak s predsjednikom šeikom Mohammedom bin Zayedom na neki način povezana u političku sliku koja je šira od samog sastanka dvojice političara.

Vijest da su se bin Zayed i Netanyahu sastali saopštena je i iz kabineta izraelskog premijera, pa bi to mogla biti još jedna kockica u mozaiku koji je nešto ranije najavljen iz Tel Aviva.

Naime, pred sami napad na Iran 28. februara, Netanyahu je rekao da se stvara novo savezništvo na i oko Bliskog istoka, što su mnogi protumačili kao približavanje, između ostalih, Izraela, Indije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Demant i nove sumnje

Iz UAE-a su demantovali da je bilo Netanyahuove posjete i dodali da su „odnosi s Izraelom javni i uspostavljeni u okviru dobro poznatih i javno proglašenih Abrahamovih sporazuma. Ovi odnosi nisu zasnovani na tajnosti ili tajnim dogovorima“.

Prije nego je Netanyahuov kabinet iznio ovu tvrdnju, Reuters je pisao čak i o lokaciji sastanka s bin Zayedom, navodeći grad Al-Ain u blizini granice s Omanom.

Mediji sa Zapada tu nisu stali. Napominjući da Izrael i UAE imaju diplomatske veze od prvog mandata Donalda Trumpa u Bijeloj kući, kroz pomenute Abrahamove sporazume, neki tvrde da je ta mala arapska država sa američkom i izraelskom vojskom učestvovala u nekim napadima na Iran.

Mediji sa Zapada nisu bili jedini u tvrdnjama da je saradnja između Izraela i UAE-a podignuta na vrlo visok nivo. Tako je, na primjer, američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee u utorak rekao da je Izrael u Ujedinjene Arapske Emirate poslao svoj sistem „Željezna kupola“, kako bi branio tu državu od iranskih napada raketama i dronovima.

Da je u UAE-u bilo nešto što je Iran silno želio pogoditi, pokazuje i izvještaj Ministarstva odbrane ove arapske države od 10. maja. Prema izvještaju, UAE je pokušao presresti „551 balističku raketu, 29 krstarećih raketa i 2.265 dronova od izbijanja rata krajem februara“, javio je BBC.

Namjeru da nanese ogromnu štetu UAE-u Iran nije krio ni u jednom trenutku. Žestina napada mnoge je navela da se pitaju zašto to rade i zašto svoj odgovor ne usmjere na druge države.

Preciznog odgovora još uvijek nema, a Iran se i nakon primirja sa SAD-om prema UAE-u odnosio neprijateljski u više navrata. Iz UAE-a su poručili da zadržavaju pravo odgovora na te napade.

Izraelska javna i tajna mreža saveznika

Saopštenje iz kabineta izraelskog premijera uzdrmalo je arapsku javnost koja se decenijama nada da je moguće neko arapsko ili muslimansko jedinstvo.

Ta pomalo naivna želja, barem s trenutnim arapskim vladarima, kao da se već ranije nije suočila s realnošću na terenu – Izrael je bliži mnogim arapskim državama nego neke od njih međusobno. Odnos arapskih država prema Palestini i pružanje pomoći Sjedinjenim Državama i Izraelu u ratu protiv Irana to dokazuje. Ono što se pokušavalo sakriti u ratu u Siriji, od Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra 2023. godine postalo je jasno svima koji to žele da vide.

Zato je saopštenje Netanyahuovog kabineta iznenađenje. Zašto bi želio uzdrmati rukovodstvo UAE-a? S kojim ciljem?

Postoji nekoliko mogućih objašnjenja zašto bi to Netanyahu uradio.

Prvo, da arapskoj i svjetskoj javnosti poruči da nastaje novi Bliski istok i da Izrael više nije na strani manjine. Ako bi se razmotrio odnos arapskih i drugih država Bliskog istoka prema ratu Izraela protiv Palestine, Libana i Irana, onda bi se moglo vidjeti da je Teheran u manjini. Ako je ovo slučaj, onda će Izrael sve teže na Zapadu zastupati stav da je ugrožena država koju susjedi žele da zbrišu s regionalne mape.

Drugo, insistiranjem da ima bliske političke i vojne odnose s UAE-om, pored ekonomskih kojim se obje strane hvale, Netanyahu možda želi potaknuti daljnje arapske i muslimanske podjele, navodeći neke vladare na sumnju da možda postoje tajni sporazumi u regiji i da su oni možda odgovor na one javne, poput onog Saudijske Arabije i Pakistana o međusobnoj odbrani.

Treće objašnjenje možda leži u nezadovoljstvu Izraela i Zapada ponašanjem rukovodstva UAE-a, jer je ta država nedavno pokazala da računa i na Kinu kao na važnog ekonomskog partnera. Treba se sjetiti da se tada, kada su razmatrani budući odnosi s Kinom, govorilo o navodnoj pobuni u jednom od emirata, koji je bio navodno spreman napustiti državu Ujedinjeni Arapski Emirati.

Američko-iranski faktor

Američko-izraelski napad na Iran i potom pregovori Teherana i Washingtona donose tektonske promjene. Iako javnosti nije poznato šta je sve na stolu i hoće li biti nastavka rata ili nastavka pregovora, neke stvari u odnosima SAD-a i Irana dobivaju vlastitu dinamiku i razvijaju se same po sebi.

To se moglo vidjeti i u slučaju Iraka, gdje se Sjedinjene Države i Iran bore za prevlast. Borba za novog mandatara za sastav nove iračke vlade okončana je čestitkama iz Washingtona i Teherana Aliju al-Zaidiju, kojeg su predložile šiitske stranke. Trump mu je uputio čestitku preko društvenih mreža zadnjeg dana aprila, a isto je jučer uradio i šef iranske diplomatije Seyed Abbas Araghchi nakon što je vlada izabrana.

Al-Zaidi, novajlija u politici, pojavio se kao jedan od prijedloga za mandatara, nakon što je početna ideja bila da to bude iskusni političar Nouri al-Maliki koji otvoreno naginje Iranu.

Financial Times jučer piše da Saudijska Arabija razgovara sa saveznicima o mogućem sporazumu o nenapadanju s Iranom te da su mnoge evropske prijestolnice i Evropska unija podržale taj plan.

Prije dva dana Bloomberg piše, pozivajući se na pakistanskog ministra odbrane Khawaju Asifa, da postoji mogućnost da se pomenutom sporazumu o međusobnoj odbrani Saudijske Arabije i Pakistana pridruže Turska i Katar.

Ovih nekoliko primjera daje obrise mogućih blokova koji se formiraju na Bliskom istoku, nakon što Amerikanci i Izraelci nisu slomili Iran. To grupisanje neće zaobići ni Izrael ni Ujedinjene Arapske Emirate, mada se može tvrditi da je Tel Aviv pokrenuo to regionalno pregrupisavanje.

Za Izrael, koji je dugo bio gotovo usamljen među arapskim susjedima, svaki novi saveznik je uspjeh, posebno ako se radi o bogatoj ili vojno jakoj državi. Zato je važno pitanje hoće li Ujedinjeni Arapski Emirati u blok okupljen oko Rijada, Teherana ili Tel Aviva. Ako odaberu Tel Aviv, to bi bio novi udar na arapsko jedinstvo i namjeru Rijada da predvodi arapske države, posebno one u Perzijskom zaljevu. To što su Ujedinjeni Arapski Emirati već okrenuli stranicu u polju energetike, napuštajući OPEC i OPEC+, naslućuje da će okrenuti i novu stranicu u svojoj politici.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---