Hezbollahov otpor izraelskoj vojsci prijeti da sruši Netanyahuove planove u Libanu

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ne želi završiti rat u Libanu i to šiitski Hezbollah stavlja u poziciju da se bori za opstanak, smišljajući razne načine političke i vojne borbe.

Foto: Zastava Hezbollaha

Američki predsjednik Donald Trump nije zaustavio Izrael u namjeri da Liban pokuša trajno promijeniti. Netanyahu ne želi da se u aprilu postignuto primirje s Iranom prenese na Liban, iako su i pakistanski posrednici potvrdili da se dogovor odnosi i na tu malu arapsku državu.

Ta iranska diplomatska pobjeda nije omela planove Netanyahua, koji želi slomiti Hezbollah i s Libanom vjerovatno postupati kao sa Zapadnom obalom ili Sirijom nakon pada Bashara al-Assada.

Netanyahu je, sa Sjedinjenim Državama i Saudijskom Arabijom, krenuo i u političku bitku u Libanu s ciljem da se Hezbollah udalji iz vlasti i razoruža. Šiiti su to shvatili kao prijetnju svom opstanku i kao pokušaj njihovog protjerivanja s juga Libana, koji se naslanja na Izrael.

Oružani otpor

Hezbollahovi neprijatelji su vjerovali da se stvari odvijaju po planu, jer je Assad pao s vlasti i Iran se činio oslabljen nakon prošlogodišnje razmjene napada s Izraelom i Sjedinjenim Državama.

Tada se dešava važan preokret za Hezbollah. Svjesni promjena u regiji, počeli su tražiti novu ulogu za stranku i njeno oružano krilo.

Dobri rezultati kandidata koje su podržali na lokalnim izborima dokaz su straha šiitske populacije i želje da Hezbollah ne položi oružje koje je, smatraju oni, garancija da neće proći kao Palestinci.

Potom je vojno krilo provelo unutrašnje reforme. Budući da su kopneno odsječeni od iračkih šiitskih milicija i dalje od Irana, vratili su se svojim korijenima, posvetivši pažnju jugu Libana i dolini Beqaa, oslanjajući se na vlastite resurse.

Za promjene na vojnom planu „krivac“ je Izrael. Nakon likvidacije Hassana Nasrallaha i izraelske okupacije libanskih sela i gradića uz izraelsku granicu, Hezbollah je decentralizovao jedinice i počeo s gerilskom borbom, baš onako kako je oružano krilo zamišljeno formiranjem.

Kada su 28. februara Sjedinjene Države i Izrael napali Iran, Hezbollah se uključio u rat i iznenadio protivnika količinom raketa i dronova koje je lansirao. Netanyahu je mjesecima tvrdio da je Hezbollah potrošio gotovo sav arsenal koji je imao, ili je isti bio uništen u izraelskim napadima.

Hezbollah je tada krenuo u frontalni sukob s više izraelskih divizija, onemogućavajući im prodor. U četrdesetak dana rata, Izrael je uspio pomjeriti Hezbollah nekoliko kilometara u dubinu Libana.

Primirje u kojem se ratuje

Pomenuti dogovor u aprilu o prekidu vatre ne važi za Liban u punom obimu. Izraelska vojska je bombardovala Liban više puta, ubila brojne civile i razorila čitave stambene blokove, a sve pod izgovorom da gađaju mete koje pripadaju „militantima Hezbollaha“.

Onima koji prate situaciju u Libanu jasno je da se radi o primjeni izraelske „doktrine Dahiye“, a što podrazumijeva kažnjavanje šiitske zajednice zbog vojnih uspjeha Hezbollaha.

Netanyahu tu nije stao. Stvaranje „tampon zone“ na jugu Libana podrazumijeva da se čitava sela doslovno uklone s lica zemlje upotrebom eksploziva i građevinskih mašina. To se radi i nakon primirja i nakon što je Trump privolio Netanyahua da ne vrši masovna bombardovanja Libana.

Ali, rezultat za šiitska i neka kršćanska sela na jugu Libana bio je isti - stanovništvo je spriječeno da se vrati u svoja sela i gradove. Zbog moguće osude javnosti na Zapadu, Izrael je neka kršćanska sela poštedio razaranja i to pokazao svijetu, dok je razarao šiitska sela.

Ipak, nekoliko slučajeva skrnavljenja kršćanskih simbola od strane izraelskih vojnika izazvalo je val kritika kod nekih krugova na Zapadu, što je natjeralo neke izraelske zvaničnike da se pravdaju pred javnošću savezničkih država.

Hezbollah uči u Ukrajini

Ovakva situacija za Hezbollah dugoročno nije bila održiva. Šiiti su ostajali bez sela i gradova, vojno krilo je primalo udarce, a vlast u Bejrutu stezala obruč i po nalogu Sjedinjenih Država i Izraela pokušava razoružati šiite, efektivno državu gurajući u građanski rat.

Pored toga, američko-iranski pregovori traju i teško je predvidjeti hoće li i kada do dogovora doći.

Pomenuta „prisilna“ decentralizacija Hezbollaha i vraćanje na gerilsko ratovanje dovela je do toga da počnu koristiti FPV dronove s optičkim vlaknima protiv izraleskih snaga i da za nikada manje novca i manje truda postignu ogromne uspjehe. Proteklih sedmica Hezbollah gotovo svaki dan, i nekada više puta dnevno, objavljuje video materijale na kojima se vidi da kako dronovi pogađaju izraelske tenkove, oklopna vozila, vojnike, komandna mjesta i sisteme protivvazdušne odbrane.

Hezbollah je ovakav pristup naučio iz rata u Ukrajini, gdje obje strane koriste sve vrste dronova. Ipak, niti jedna nije našla efikasan odgovor na ove dronove.

Dron s optičkim vlaknima i kamerom za snimanje iz prvog lica (FPV – First Person View) pokazao se kao gotovo nezaustavljiv. Pojednostavljeno rečeno, radi se o dronu koji košta nekoliko stotina dolara i ima kameru koja omogućava precizno navođenje, a povezanost operatera i drona tankim optičkim kablom onemogućava protivničko ometanje. Napadač tako donosi različite vrste granata na željenu lokaciju, bilo da je ispusti s visine ili dron s eksplozivom usmjeri u metu.

Jeftin i široko dostupan za maksimalnu štetu

Ovakvi dronovi u Ukrajini koriste se od kraja 2024. godine i postižu odlične rezultate za napadače. Brojni video materijali pokazuju ukrajinske i ruske dronove dok lete iznad protivničkih teritorija i biraju metu, ulijeću u rovove i bunkere, ganjaju vozila u pokretu ili vojnike.

Prije par dana ruska vojska je takav dron koristila da položi cvijeće na spomenik borcima iz Drugog svjetskog rata, a koji je pod kontrolom Ukrajine. Dron je doletio do spomenika i ostavio cvijeće, izbacujući ga s male visine. Kamera na dronu je sve zabilježila i video je postao dio ruske propagande na društvenim mrežama.

Ako je to moguće na ukrajinskim ravnicama i gdje se napadi vrše desetinama kilometara u dubini, onda je jasno da je moguće i na brdovitom, vegetacijom bogatom i površinski malom jugu Libana, ili u naseljenim mjestima. Hezbollah to sedmicama uspješno radi, uredno bilježi kamerom i pokazuje javnosti.

Izrael za sada, baš kao ni Ukrajina i Rusija, nema odgovor na ove napade. „Logična“ rješenja da se ovi mali dronovi hvataju mrežama, kako se to radi u ratu Ukrajine i Rusije, u izraelskom slučaju trenutno nisu moguća, jer izraelska vojska pokušava da se ukopa u Libanu i tamo prebaci snage, a građevinska operativa da ukloni postojeće objekte ili napravi nove. Drugim riječima, mobilnost ne dozvoljava primjenu ovakvih rješenja. Hezbollah to koristi, napada i nanosi gubitke.

Neki iranski mediji pišu da se ovakvi napadi na izraelske snage mogu vršiti i na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i drugdje, šaljući još jednu poruku Washingtonu u svom asimetričnom ratu. Takvi napadi na američke mete u Iraku zabilježeni su tokom američko-izraelskog rata protiv Irana.

Nova taktika Hezbollaha dala je toj grupi nadu da mogu Izrael potisnuti iz Libana. Hezbollahovi operativci rade kao gerila u malim grupama i ne moraju da se približe neprijatelju da bi mu nanijeli udarac za koji je ranije bilo potrebno ulaziti u direktne borbe i riskiranje vlastitog života.

Iz Izraela kažu da vojska razvija sisteme za odbranu od ovih dronova, a Hezbollah nastavlja napade i propagandni rat u namjeri da uvjeri neprijatelja da će napad na Liban napadača koštati mnogo. Tako je otvoreno još jedno poglavlje u ratu Sjedinjenih Država, Izraela i saveznika protiv Irana i njegovih šiitskih saveznika, a dronovi se opet pokazuju kao vrlo važni za moderno ratovanje.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---