• Armin Sijamić

Vladimir Putin i koronavirus: Virus mijenja Rusiju

"Svijet se mijenja pred našim očima," rečenica je koju posljednjih mjeseci često slušamo. To tvrde naučnici, političari, ekonomisti, novinari, pa čak i sportske zvijezde jer je i njihov svijet pretrpio temeljite promjene. Promjene se dešavaju i u Rusiji, a tamošnji predsjednik Vladimir Putin se našao pred izazovom s kojim se ranije nije sretao.

Posljednjeg dana 2019. godine Kina je službeno registrovala prvi slučaj koronavirusa, mada od „misteriozne infekcije pluća“ ljudi u toj zemlji umiru tokom čitavog decembra. Stoga se može reći da sa današnjim danom svijet se bliži šestomjesečnom suživotu sa virusom protiv kojeg još nema lijeka. Kini susjedna Rusija u prvim sedmicama odlično se branila od širenja virusa na svojoj teritoriji. Duga kinesko-ruska granica nije spriječila Moskvu da donese i provede različite mjere u suzbijanju virusa. Rusija je tada držala privid normalnosti u svojoj državi, a proruski mediji čudili su se „histeriji“ u Evropi u sedmicama kada je u Italiji broj žrtava već imao četveroznamenkast broj. U prvom mahu ni sportska takmičenja u Rusiji nisu otkazana. Ruski predsjednik Vladimir Putin opet se je činio mnogima kao čovjek koji sve drži pod kontrolom. Avioni sa ruskom pomoći letjeli su širom svijeta, pohvale su stizale sa svih strana.


Međutim, nije sve teklo onako kako je očekivala zvanična Moskva. Već početkom marta virus se širi iz Italije prema Rusiji, iako je ranije Rusija zabilježila slučajeve koronavirusa kod putnika iz Kine u svom azijskom dijelu. Krajem aprila Rusija je imala gotovo devedeset hiljada zaraženih. Ubrzo Rusija uvodi manje-više slične mjere kao u ostatku svijeta: ograničenje kretanja i putovanja, prekidanje sportskih, kulturnih i svih drugih manifestacija, održavanje „socijalne distance“, pa čak i ograničavanje radnog vremena i usporavanje ekonomske aktivnosti. Upravo ovo posljednje je početak velikih problema s čijim posljedicama će se Rusija nositi godinama.

Dvosedmični odmor


28. aprila Rusija je ima 93 hiljade zaraženih. Putin tada, uz nadolazeći prvomajski praznik, radnicima u Rusiji produžuje odmor do 11. maja. Veliki dio ruske ekonomije je stao, a premijer Mikhail Mishustin odlazi u izolaciju 30. aprila kada mu je potvređena zaraza virusom. Ubrzo i sam Putin nestaje iz javnog života, a komuniciranje sa kabinetom i građanima obavlja videolinkom. Novinari su primjetili da njegovo nestajanje iz javnog života nije ništa neobično, jer je to radio i ranije u vremenu krize. Kako piše Guardian, zadnja velika kriza u Rusiji u kojoj je Putin bio istaknut bila je prije dvadeset godina kada je potonula podmornica „Kursk“, a to su bili njegovi prvi mjeseci na vlasti u Rusiji. Ovaj put, Putin je u martu, u zaštitnom odjelu, obišao pacijente zaražene virusom i onda se povukao iz javnosti ograničivši svoje kretanje i susrete.


Poređenja radi, njegov kolega Donald Trump, iako šest godina stariji od njega, sastaje sa članovima svog kabineta, prima novinare, naučnike, industrijalce, sportske radnike, pa čak odlazi u posjete kompanijama koje imaju posebne zadatke, poput ubrzane proizvodnje respiratora za potrebe bolnica. Trump ne želi da ekonomija trpi i poručuje građanima da su Sjedinjene Američke Države na dobrom putu u borbi protiv virusa te odbija da koristi zaštitnu masku prilikom pojavljivanja u javnosti. Uzimajući u obzir Putinov imidž jakog čovjeka koji se kupa u zaleđenom jezeru, slika sa medvjedima i tigrovima te radi slične stvari kao dio svog političkog nastupa, očekivano je bilo da će se Putin ponašati kao Trump, a da će američki milijarder izabrati izolaciju u svojim luksuznim rezidencijama. Očigledno je da koronavirus mijenja sve, čak i u političkom marketingu.


Dok je Trump podsticao kompanije da rade, Putin je rad ruskih kompanija ograničio u teškom vremenu za rusku ekonomiju. Te poteškoće su postojale i prije uvedenih mjera, a glavna je smanjenje cijene nafte. Nije potrebno isticati koliko je izvoz nafte bitan Rusiji i to ne samo zbog priliva novca, već i zbog toga što su nafta i prirodni gas važan alat ruske vanjske politike. Međutim, spor sa Saudijskom Arabijom Rusija nije mogla izgladiti mjesecima i ogromna cijena je plaćena. Nakon toga je došao pomenuti dvosedmični prekid rada kompanija, a shodno tome i do ograničenja ili totalnog prekida u radu čitavih sektora. Bilans u zadnjoj trećini maja je bio osam miliona nezaposlenih, pad BDP-a za 9,5% u drugom tromjesečju i procjena ministarstva ekonomije da će se na stanje prije krize Rusija vratiti u prvoj polovini 2022. godine. Neke druge procjene oporavka su dosta pesimističnije, posebno ako se zna da je značajan ruski ekonomski partner Njemačka ušla u recesiju, a da će druge države svijeta vjerovatno smanjiti uvoz oružja i drugih roba iz Rusije.

Uspješna Rusija na ispitu


Dvadeset godina vladavine jednog čovjeka bez represije je jedino moguće ako stanovištvo vidi i osjeti napredak. Tokom vladavine Putina Rusija je zaista napravile značajne pomake u svom razvoju i veliki broj građana je vidio da živi bolje i da Rusija postaje sve važnija u svjetskim okvirima. Neki su osjetili i represiju, a posebno prozapadna opozicija. Popularnost ovih opozicionih snaga u Rusiji je bila zanemariva posljednjih godina.


Prozapadna opozicija svoj zadnji značajan uspjeh imala je 2013. godine kada je Alexei Navalny dobio 27% glasova u utrci za gradonačelnika Moskve. Tada je tvrdio da je dobio i više glasova, ali da je pokraden. Kasnije je osuđen za korupciju i po ruskim zakonima eliminisan iz izbornih procesa. Njegov Youtube kanal prate milioni Rusa, a problemi u Rusiji koji su kulminirali zadnjih sedmica odličan su povod za nove kritike vlasti.


Opozicija u ruskom parlamentu sačinjena od komunista, liberala i stranke „Pravedna Rusija“ i nije prava opozicija, budući da oni nikada ne kritikuju Putina, već isključivo vladu i mjere koje donose. Često su to kritike o obimu mjera, a ne o sadržaju. Na primjer, nema kritike koja glasi da bi, recimo, Gruzija imala pravo na svoj put, već kritika bi se odnosila na mjere kojima se Gruzija spriječava da ide svojim putem, budući da je Rusija Abhaziju i Južnu Osetiju otela iz ruku Tbilisija protivno međunarodnom pravu.


Dosadašnji razvoj krize pokazuje da su u velikim gradovima problemi s koronavirusom često veći nego u manjim sredinama. To može biti šansa ruske opozicije, a da li će je iskoristiti to je drugo pitanje. Međutim, ostaje činjenica da popularnost Putinove partije „Jedinstvena Rusija“ opada baš kao i Putinova, a posebno Mishustinova. Prema jednom istraživanju Putin je u aprilu imao podršku od 59%, što je najmanje od kada je na vlast došao prije dvadeset godina. Mishustina podržava 46 posto, a guvernere oblasti u kojima ispitanici žive 61%. Glasnogovornik Kremlja Dmitry Peskov je odbacio navode ovoga istraživanja i rekao da Putin ima podršku od 69,8% Rusa.


Koliku Putin zaista ima podršku teško je utvrditi iz ova dva suprotstavljena navoda. Međutim, Peskov niti bilo ko drugi ne može dokazati da podrška jednom lideru raste u mirnodopskim trenucima dok ljudi ostaju bez novca i zaposlenja, a hiljade ljudi umiru. Probleme sa popularnošću ima i kinesko rukovodstvo, talijanska vlada, Trump i svaka druga vlada gdje koronavirus napravio velike štete. Šteta koju trpi Rusija mora biti velika i činjenicom da je ekonomija zaustavljana ili ograničena, a da ima preko 400 hiljada zaraženih i preko 4,6 hiljada mrtvih. Više zaraženih jedino imaju SAD i Brazil. Sve to mora imati uticaj na Putinovu popularnost, a posebno na popularnost njegove stranke koja je uvijek imala znatno manju podršku od njega samog.

Ljekari i širenje virusa


Najbolja odbrana od koronavirusa, barem do ovoga trenutka, bila je organizovana država koja pomaže svojim građanima. Upravo zamjerke o efikasnim državnim organima u Rusiji su veoma česte, a to je direktna kritika Putinovim kadrovima koji su raspoređeni od strane stranke širom države. Naravno, to se odnosi i na zdravstvo.

Nakon što je saopšteno prošle sedmice da je 101 ljekar preminuo od koronavirusa u Rusiji i da su to podaci regionalnih vlasti, ruski ljekari su to negirali tvrdeći da je prema njihovim informacijama umrlo više od 300 ruskih ljekara, a onda su objavili njihova imena na internetu. Ako je tvrdnja ruskih ljekara tačna da je preko 300 njihovih kolega izgubilo život od koronavirusa, da li se onda može vjerovati zvaničnim ruskim podacima da je od 406 hiljada zaraženih umrlo „samo“ 4,6 hiljada ljudi?


Mediji sa Zapada sumnjaju u tu činjenicu, a iz Rusije odgovaraju da ta država ima efikasan sistem borbe protiv ovoga virusa. Određena istraživanja pokazuju da ni građani Rusije ne vjeruju u podatke koje daje država. Ostaje i činjenica da je se Putin sklonio, da su pomenuti Peskov i Mishustin zaraženim virusom, a da su to ljudi iz Putinovog najbližeg okruženja. I čečenski vođa Ramzan Kadyrov također je obolio, kao i drugi zvaničnici u Rusiji. Ruska pravoslavna crkva prolazi kroz teške dane. Do početka maja pet posto svih sveštenika je bilo zaraženo, a dva arhijereja su umrla od koronavirusa. „Ni jedna zajednica nijedne zemlje nema veći procenat zaraženih“, rekao je tada jedan crkveni vjerodostojnik iz Moskve, dodajući da to vidi kao „Božije proviđnje.“ To otvara pitanje efikasnosti sistema kojeg hvale iz Rusije.


Dakle, koronavirus se proširio posvuda po Rusiji i ovoj državi nanio težak udarac, posebno predsjedniku Putinu koji njeguje imidž čovjeka koji drži sve pod kontrolom. Šta više, oštećen je imidž i van Rusije kod njegovih najvatrenijih pristalica, budući da pojedinci, pa čak i politički pokreti, smatraju da je koronavirus velika zavjera s ciljem vakcinacije stanovištva. Oni su se posebno pozivali na Putina početkom godine kada je Rusija širenje virusa uspješno kontrolisala. Rusija je jedna od država koja je odmah odlučila da krene u istraživanje vakcine i postigla određene uspjehe. Kada u narednim mjesecima vakcina bude pronađena, prenosi ruski RT, onda će vakcinacija za određene kategorije društva biti obavezna i bit će novčano kažnjavani oni koji je odbiju. Tako je priča o Putinu kao vođi „slobodnog svijeta“ u sukobu sa „globalistima“ ozbiljno uzdrmana.

Putinov najveći izazov


Sve navedeno, naravno, ne znači da je politički kraj Putina blizu. Šta više, ne postoji ličnost u Rusiji koja je popularnija od njega i vjerovatno ne postoji Rus koji ga može u ovome trenutku pobijediti na izborima. Međutim, njegov imidž je pretrpio ozbiljan udarac, baš kao i država čiji je predsjednik, a isto se desilo i njegovim kolegama u mnogim državama svijete. Opozicija postoji u Rusiji, kako unutar vladajućih elita, tako i među građanima. Koliko će oni biti uspješni u suprotstavljanju čovjeku koji je Rusiju vratio na svjetsku političku scenu kao ozbiljan politički faktor, ostaje da se vidi. Koronavirus je privemeno odgodio promjenu ustava po kome bi Putinu mogao da vlada do 2036. godine, zatim vojnu paradu 9. maja i mnogo drugih važnih događaja za politički život Rusije.


Zašto se Rusija ponašala na ovaj način tokom ove krize, za sada ostaje tajna. Tatiana Stanovaya iz moskovskog Carnegie centra smatra da se to desilo zbog Putinovog okruženja koje je informacije o koronavirusa Putinu predstavilo onakve kakve nisu, odnosno zbog želje da događaje prikažu u optimističnijem tonu. Autor knjige o Putinu i ruski analitičar Mark Galeotti, smatra da je ova kriza „najozbiljniji izazov za Putina“ od kada je došao na vlast i da trenutno pada na tom ispitu.


Bivši američki ambasador u Rusiji Michael McFaul u svom tekstu za američki The Wahington Post ocjenjuje da je slika jakog Putina u svijetu stvorila sliku o mističnom Putinu, ali da je takav način vladavine u Rusiji ostavio prazninu jer Rusija nije izgradila jake institucije koje bi tokom pandemije pomogle narodu. McFaul dodaje da su i neke demokratske države doživjele debakl u borbi sa koronavirusom, ali da će građani na slobodnim izborima moći dati svoju ocjenu onima koji su držali vlast, dok to u Rusiji nije moguće.


I tu dolazimo do zakulisnih igara koje se vode u Rusiji, baš kao i u svakoj državi svijeta. U takvim zakulisnim igrama ruske „duboke države“ prije dvadeset godina na vlast je došao Putin za kojeg je malo ko u svijetu vjerovao da će preuzeti kormilo ruske države i da će na toj poziciji ostati, za sada, dvadeset godina. Nezadovoljstvo naroda može ubrzati novo miješanje karata u Moskvi daleko od očiju javnosti. 15. januara ove godine sa premijerske pozicije otišao je Dmitry Medvedev koji se od 2008. do 2020. godine s Putinom nekoliko puta mijenjao pozicije premijera i predsjednika države. Dan kasnije na mjesto premijera došao je Mishustin. Čitav proces smjene i imenovanja bio je iznenadan, a najčešće objašnjenje onih koji poznaju ruske prilike bilo je da se Medvedev više ne uklapa u planove Vladimira Putina.


Kakvi su planovi Vladimira Putina i ruskih centara moći za budućnost, ostaje da se vidi. Kriza izazvana koronvirusom vjerovatno je neke planove promijenila. Koronavirusa je nanijela težak udarac Rusiji i predsjedniku Putinu u trenucima kada je Rusija ostvarila značajne pobjede unutar zemlje i u vanjskoj politici. Kako će posljedice svega toga biti, vjerovatno u ovome trenutku niko ne može predvidjeti. Ali kako smo do ovoga trenutka naučili – koronavirusa donosi neočekivane i do tog trenutka nezamislive promjene.



DrugaStrana.info

Druga strana vijesti

 

Newsletter

  • Twitter
  • Facebook
  • RSS

© 2020 by Druga strana. 

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

A blog by A.Sijamić & S.Mirvić. Proudly made in Bosnia and Herzegovina.