Odnosi Egipta i Izraela su sadržajni i kompleksni te u konačnici fundamentalni za mnoge procese na Bliskom istoku. Zbog toga su sastanci državnih rukovodstava pod posebnom lupom. Dok mnogi priželjkuju dogovor o poboljšanju odnosa između dvije države, brojni su i oni koji se protive saradnji. Zbog saradnje ovih država neki su doslovno gubili živote. Ali pored rizika postoje i brojne šanse koje u Tel Avivu i Kairu ne žele propustiti.
Foto: Bennet i al-Sisi / Presidency of Egypt
Izraelski premijer Naftali Bennett u ponedeljak je posjetio je Egipat i susreo se sa tamošnjim predsjednikom Abdel Fattahom al-Sisijem, što je prva posjeta izraelskog premijera toj zemlji u posljednjih deset godina. Poznato egipatsko ljetovalište Sharm El Sheikh mjesto je susreta dva lidera koji je trajao oko tri sata. Sastanak Bennetta i al-Sisija bi mogao biti nova prekretnica u odnosima dvije države, ali i početak važnih procesa na Bliskom istoku. Imperativ za obje strane jeste dogovor, iako brojni problemi ne mogu biti rješeni preko noći.
Egipat i Izrael sve lakše pronalaze zajednički jezik, posebno u polju sigurnosti i ekonomije, ali pitanje Palestine, posebno Pojasa Gaze, za sada je glavna tačka razdora. Zahtjev Egipta, baš kao i većine palestinskih političkih snaga, jeste formiranje dvije države sa istočnim dijelom Jerusalema kao glavnim gradom Palestine. Taj cilj za sada, prvenstveno zbog Izraela, teško je dostižan. Međutim, to ne znači da dvije države mogu ostaviti sve druge probleme po strani. Bennett i al-Sisi gledaju širu sliku, a dvije države postaju sve upućenije jedna na drugu. Posljednjih godina Egipat je izrastao u još veću silu nego je bio ranije, a rastući vojni i demografski kapaciteti sigurno Izrael neostavljaju ravnodušnim. Imati Egipat i al-Sisija na svojoj strani je izraelski strateški cilj, pa pomirljivi tonovi dolaze čak i od ultra-radikalnog desničara Benneta.
Pitanje Gaze i Palestine
Kada su u maju mjesecu ove godine Izrael i Hamas okončali jedanaestodvevni rat Egipat je bio glavni posrednik. Odlične veze službenog Kaira sa Tel Avivom i Hamasom bile su ključne za prekid sukoba. Međutim, treba imati u vidu da je Izrael prvi puta u sukobu sa Hamasom trpio velike gubitke, uz osuda iz velikog broja država svijeta. Benjamin Netanyahu je tada odlučio prihvatiti posredovanje Kaira, a primirje je Hamas objeručke prihvatio kako bi mogli progalasiti pobjedu, makar bila Pirova.
Bennett, koji je naslijedio Netanyahua na poziciji premijera, radiklaniji je od većine izraelskih političara. Međutim, čak i on shvata ulogu koju Egipat može da odigra. Prije nego će se vratiti u Izrael sa aerodroma je poručio da su dogovori sa susjednom državom postignuti u oblasti diplomatije, sigurnosti i ekonomije te da su „kreirani temelji za duboke veze“.
Egipat je od gostiju tražio mir u Palestini, uz podršku da se obnovi porušena infrastruktura, saopšteno je iz predsjedničkog ureda. Samo dan ranije, izraleski ministar vanjskih poslova Yair Lapid saopštio je da će njegova zemlja pokrenuti plan obnove i razvoja Gaze, želeći da prekine „beskonačne runde nasilja“, sa zahtjevom da se zauzvrat Hamas dugoročno pridržava primirja.
Lapid je naglasio da Izrael neće pregovarati sa Hamasom, jer ih smatra teroristima koji žele da unište njegovu zemlju. Zatim je istakao da će najveću ulogu u njegovom planu imati Egipat i obećao da će Gaza ubrzo dobiti električnu energiju, prirodni gas i postrojenja za desalinizaciju vode. Nadalje, tvrdi Lapid, uz obale Gaze biće sagrađeni umjetni otoci na kojima će biti smještena luka. Gaza će transportno biti povezana sa Zapadnom obalom. Lapid je naglasio da ovaj plan zavisi i od međunarodne zajednice te da je još uvijek sve u fazi planiranja. Cilj je stvoriti ekonomsku perspektivu Palestincima kako se oni ne bi okretali Hamasu.
Iz ureda egipatskog predsjednika saopšteno je i da ta zemlja očekuje da se kao trajno rješenje sukoba između Izraela i Palestine formiraju dvije države. Njegov sagovornik Bennett se ranije više puta izjasnio protiv palestinske države, smatrajući da čitav teritorij koji naseljavaju Palestinci treba pripasti Izraelu. Iz Egipta nije poslao ovakve poruke, što ne znači da ih je se odrekao. Međutim, ukoliko se ostvari Lapidov plan, uz egipatsku pomoć, Bennett neće biti prvi koji je opozicionu retoriku promjenio dolaskom na vlast. Deblokada Gaze bila bi pokazatelj da će se Palestincima vratiti barem dio uskraćenih prava.
Početkom mjeseca u Kairu al-Sisi je ugostio palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa i jordanskog kralja Abdullaha. Taj samit tri zemlje održan je nakon odvojenih sastanaka koje je al-Sisi imao sa svojim gostima. Sa samita je poručeno da se palestinsko pitanje mora rješiti, a kao preduslov je zajednički glas Gaze i Zapadne obale. Prethodno je Bennett sreo jordanskog kralja, a kasnije i američkog predsjednika Josepha Bidena. Mirovni proces, pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država koji je propao 2014. godine sada se obnavlja, ali ovaj put razgovori između Izraela i Arapa su bez posrednika. Dolazak Bidena na vlast promijenio je mnogo stvari. Biden nije bio veliki simpatizer Netanyahuove politike, pa je njegovim odlaskom i Izrael promjenio svoju politiku. Zvanični Kairo je u strahu od Bidenovih poteza, posebno zbog mogućih sankcija koje bi im mogle biti uvedene zbog nove američke politike koja je sebi dala zadatak da štiti ljudska prava širom svijeta.
Bliski istok i Iran
Egipat i Izrael su započeli projekat koji bi mogao izmijeniti energetsku sliku Evrope, ali i Bliskog istoka. Zajednički cilj je crpljene gasa iz gasnog polja „Levijatan“ koje se nalazi uz obale Izraela. Odatle se gas preko LNG terminala šalje u Egipat, a zatim ka Evropi. Posao koji se mjeri u desetinama milijardi dolara pokazao je spremnost dvije države da zajednički djeluju.
Nema sumnje da je ovoj temi na sastanku posvećena pažnja, baš kao i pitanju transporta i turizma. Kao znak poboljšanja odnosa ponovo će naredne sedmice biti otvoren granični prijelaz Taba, koji je kapija za izraelske turiste na putu za poluotok Sinaj. Taj granični prijelaz bio je zatvoren zbog širenja koronavirusa. Njegovo otvaranje u ovom momentu je važan čin, posebno zbog činjenice da je Izrael donio mnogo mjera koje ograničavaju putovanje u i iz ove zemlje. Zatim je dogovoreno da narednog mjeseca Egyptair počne sa nekoliko sedmičnih letova između Kaira i Tel Aviva. To govori o rastućem međusobnom povjerenju dvije strane.
Razgovore u Egiptu Bennett je opisao kao „veoma važne i veoma dobre“ i dodao da se njegova zemlja „sve više otvara prema zemljama regiona“, da je višegodišnji mir između Izraela i Egipta osnov toga procesa te da se u veze dvije države mora dodatno ulagati kako je to učinjeno tokom sastanka u Sharm El Sheiku. Otvaranje prema susjedima nastavak je Netanyahuove politike pod palicom Donalda Trumpa. Tadašnji američki predsjednik je uvjerio Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein da uspostave pune diplomatske veze sa Izraelom. Međutim, Izrael želi više i sada su na redu veliki regionalni igrači. Saudijska Arabija i Egipat su prirodan izbor, jer te dvije sunitske države oko sebe okupljaju mnogo drugih država. Dogovor sa ovim državama Izraelu bi donio novu prednost koju Iran zadnjih godina ugrožava.
Naime, šiitski Iran kontroliše četiri arapska glavna grada (Bejrut, Damask, Bagdad i Saanu) i ne pomišlja na dogovor sa Izraelom. Jačanje proiranskih snaga širom regije je vidljivo, a tokom zadnjeg sukoba Izraela i Hamasa, palestinska organizacija se zahvalila Teheranu na pomoći. Unaprijeđen raketni arsenal u opkoljenoj Gazi jedino je mogao biti realizovan uz učešće iranskih stručnjaka i to je svima jasno. Međutim, tu Iran nema namjeru da stane. Dopremanjem nafte Libanu Iran pokušava da razbije sankcije prema toj zemlji (uvedene zbog djelovanja libanskog Hezbollaha) i da se nametne kao važan ekonomski igrač. Uklanjanje sankcija Iranu bi bez sumnje ovu snažnu državu pretvorilo i u veliku ekonomsku silu, a koja je već stigla do izraelskih granica. Bennett je potvrdio da je jedna od tema u razgovoru sa egipatskim predsjednikom bio i Iran.
Izrael stoga želi pronaći saveznike među sunitskim zemljama da se suprostavi Iranu. Zanimljivo je napomenuti da su neki autori iz Izraela smatrali da bi najbolja zaštita izraelskih interesa bio savez sa Iranom, odnosno sa moćnom šiitskom nearpaskom državom. Sa religijskim i političkim rukovodstvom koje Iran ima još od Islamske revolucije iz 1979. godine taj plan je postao anegdotalan.
Da bi iz bliskoistočnih kombinacija mogao biti potisnut Teheran, palestinsko pitanje mora biti rješeno, jer saradnja sa Izraelom za mnoge arapske države nije prihvatljiva dok se patnje Palestinaca nastavljaju. Stanovništvo u tim zemljama palestinsko pitanje smatra veoma važnim i lideri arapskih država s tim ozbiljno računaju. Iran godinama pitanje Palestine drži prisutnim preko izjava svojih lidera i podržavajući sve one koji se opiru Izraelu.
Jedna od država koja je ključna za palestinsko pitanje jeste Egipat sa sekularnim predsjednikom, koji pokušava da nastavi tradiciju takvog stila vladanja koju je nakratko prekinuo Mohamed Mursi, pristalica Muslimanske braće i prvi i jedini demokratski izabran predsjednik te zemlje. Al-Sisi, ipak, gaji dobre odnose sa Teheranom, iako to nije toliko vidljivo. Kao dokaz tome navedimo da je Iran insistirao da se u pregovore o Siriji uključi i Egipat, koji bi bio sekularna i arapska protivteža Turskoj i bogatim arapskim monarhijama. Egipat je više puta istakao podršku Basharu al-Assadu u borbi protiv terorizma i podržao sirijski narod u odabiru svojih vođa. U isto vrijeme, al-Sisi mora voditi računa i o stavovima Saudijske Arabije koja ga je finansijski pomagala kada je sa vlasti uklonio Morsija i Muslimansku braću, jer zvanični Rijad nije naklonjen Assadu.
Prostor za dogovor
Iz navedenog se vidi koliko je Egipat važan za ukupne regionalne odnose na sjeveru Afrike i čitavom Bliskom istoku. Al-Sisi, pored problema sa Etiopijom koja gradi branu i možda ostavlja Egipat bez vode iz Nila, mora da vodi balansiranu politiku prema više zemalja. Od Libije, Palestine, Jemena, Iraka, Irana i Saudijske Arabije egipatski predsjednik pravi dogovore i kompromise, računajući da će to Egiptu donijeti korist. Enorman rast stanovništva u Egiptu dodatno otežava njegovu politiku. Nedavno je apelovao na građane da kreiraju porodice sa jednim ili dva djeteta, jer sadašnji trend je neodrživ budući da populacija od sto miliona ljudi godišnje raste za oko dva posto. Reforme koje Egipat pokušava da provede ili infrastruktura koju gradi, naprosto se „utope“ u rastuće stanovništvo čije potrebe progresivno rastu. Stoga Egipat hitno treba dogovore sa mnogim bogatijim zemljama, a Izrael i tamošnje kompanije mogu biti važna poveznica sa svijetom.
Unutrašnji otpor vezama sa Izraelom u Egiptu nikada nije ugašen. Koliko je taj otpor jak teško je procijeniti, ali sigurno da postoji. Posljednji dolazak izraleskog premijera u Egipat simbolično je okončao jednu eru. Samo tri mjeseca prije njegovog svrgavanja sa vlasti, Hosni Mubarak je 2011. godine u Sharm El Sheiku ugostio Netanyahua. Anwar Sadat je ubijen zbog želje da uspostavi mir sa Izraelom. Izraelski premijer Yitzhak Rabin je ubijen zbog dogovora sa Palestincima. I u slučaju Sadata i Rabina ubica je bio iz reda njihovog naroda. Iz sigurnosnih razloga tačan datum i vrijeme sastanka Bennetta i al-Sisija nije bio saopšten. Zbog takvih društvenih podjela Bennett i al-Sisi hitno trebaju opipljive rezultate u saradnji dvije države.
Problemi i izazovi sa kojima se susreću Izrael i Egipat postaju svakim danom sve veći i ozbiljna su prijetnja da se dvije države suoče sa dramatičnim situacijama. Pored brojnih geopolitičkih izazova sa kojima se ove zemlje suočavaju, a neke od njih smo prethodno naveli, postoji i prijetnja ekonomskog sloma Egipta. Početkom augusta hljeb je u toj zemlji poskupio prvi put od 1977. godine. Ukoliko u Kairu ne bi bilo efektivne vlasti ko može garantovati da ne bi desetine miliona ljudi krenulo ka susjednom Izraelu? Ovaj slikoviti primjer govori o povezanosti problema koje dijele Tel Aviv i Kairo i potrebi dvije države da zajednički djeluju. Palestinsko pitanje je stoga poligon na kome bi zajednička politika dvije zemlje mogla uspjeti ili propasti. Dosadašnja saradnja u polju sigurnosti nije dovoljna za budućnost, što je potvrđeno susretom Bennetta i al-Sisija. Dvije države su, pred očima domaće i svjetske javnosti, krenule u novu rundu mirovnih pregovora između Izraela i Palestine, pokušavajući da zauzmu centralno mjesto za pregovaračkim stolom u ovom i drugim bliskoistočnim pitanjima. Da li će uspjeti, neće zavisiti samo od njih.
Comments