top of page

Od Medvedeva do Karaganova: Svaki ruski poraz spriječiti upotrebom nuklearnog oružja

  • Writer: Armin Sijamić
    Armin Sijamić
  • 3 hours ago
  • 5 min read

Gotovo svaki rat, posebno ako je dugotrajan i vodi se s puno napora i žrtava, državama donosi promjene. Rusija nije izuzetak, kako ona današnja tako i razne verzije ruske države kroz historiju. Rat tjera društvo na preobrazbu, što nužno vodi do promjene politike i političkih elita.



Foto: Ilustracija


Rusija pod predsjednikom Vladimirom Putinom prolazi kroz takve promjene. Od početka agresije na Ukrajinu u februaru 2022. godine u Rusiji se dešavaju značajna pomjeranja. Brojne smjene civilnih i vojnih zvaničnika, nerazjašnjene smrti istaknutih ličnosti i čak oružane pobune, dio su procesa u Rusiji zadnje četiri godine.


Te promjene više ne kriju ni neki zvaničnici, pa se već duže vrijeme javljaju oni koji tvrde da bi ta preobrazba mogla biti još i radikalnija i temeljitija. Takve tvrdnje nisu bez osnova ako pogledamo historiju Rusije. Tako je, na primjer, tokom Prvog svjetskog rata Rusija imala revoluciju koja je narednih sedamdeset godina oblikovala tu državu i njenu politiku.


Ukrajinske muke


Rat u Ukrajini bila je šansa Putinu da uđe u historiju Rusije kao lider koji joj je vratio status svjetske sile. Putin to nije ostvario, čak i ako pobijedi u Ukrajini. Gubitke Rusije u Ukrajini, a onda i širom svijeta od početka tog rata, Rusi će dugo osjećati.


U Moskvi su brzo vidjeli da rat u Ukrajini neće biti jednosmjerna ulica, jer su ruski planovi padali jedan za drugim. Ukrajina nije ostavljena, Zapad se nije podijelio i NATO se nije uplašio ruske vojske. To su neki od razloga zašto je Moskvi ostajalo svakim danom rata manje opcija.


Ubrzo je stupio na scenu Dmitrij Medvedev, bivši premijer i predsjednik Rusije, koji je prvo počeo vrijeđati političare sa Zapada, pa onda počeo prijetiti upotrebom nuklearnog oružja. Mjesecima je Medvedev govorio o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja i unaprijed za to okrivio Zapad i zvanični Kijev. U njegovoj postavci, Kijev i Zapad su jedno i Rusija bi mogla protiv nekog od njih koristiti nuklearno oružje, ako rat u Ukrajini ne bude išao po planu.


Medvedeva niko u svijetu nije shvatio ozbiljno, jer je od ulaska u politiku bio samo Putinov „čuvar trona“, iako je bio vatreni zagovornik modernizacije Rusije po uzoru na Zapad. Već tada je imao ogroman broj neprijatelja, jer u Rusiji ima mnogo onih koji odbacju Zapad i njegove „vrijednosti“.


Zagovornicima prihvatanja Putina, čak i kada napada susjedne države, istupi Medvedeva poslužili su kao najava predstojeće apokalipse usljed mogućeg korištenja nuklearnog oružja.


Propagandi nije smetalo to što je ta poruka implicitno priznanje da Rusija ne može vojno slomiti jednu od najsiromašnijih evropskih država, državu čiji je dio elite i državni aparat ogrezao u kriminalu i korupciji i čija se populacija gotovo prepolovila u tridesetak godina.


Svijet po Karaganovu


U mnogim (pro)ruskim medijima posljednjih sedmica naširoko se citira Sergej Karaganov, bivši savjetnik Putina i drugih ruskih predsjednika i premijera, dugogodišnji akter u vrhu ruske politike, jedan od najistaknutijih ruskih autora u oblasti društvenih nauka, dekan fakulteta i član Trilateralne komisije.


U svom članku „Svjetski rat: Put do pobjede“ Karaganov je, između ostalog, naveo da čim prije treba ruskom pobjedom završiti rat u Ukrajini i ako je potrebno upotrijebiti nuklearno oružje, čak i protiv meta izvan te države.


U ovom podužem članku Karaganov navodi brojne razloge zašto koristiti nuklearno oružje, a u uvodu za sebe kaže „da u proteklih 35 godina nikada nisam napravio značajnu grešku u svojim procjenama ili predviđanjima“. Kratko rečeno, Karaganov smatra da je Rusija superiorna u odnosu na evropske elite koje su „moralno degenerisane, intelektualno osiromašene“ i „brzo propadaju“, te su „neuspješne na svim frontovima“ i zbog toga napadaju rusku državu.


U tom napadu na Rusiju su uspješni, navodi Karaganov, jer je Moskva napravila grešku – nije dovoljno koristila nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja, pa predlaže da se to promijeni.


Karaganov predlaže da Rusija počne napadati države koje pomažu Ukrajinu, kao što je to uradio Iran u samoodbrani od američko-izraelskog napada, priznajući da je Moskva upala u zamku u Ukrajini kada je pristala na „rat iscrpljivanja“, a koji je, uzgred rečeno, sve ove godine od ruskih propagandista predstavljan kao plan Rusije da u dugom ratu uništi Zapad.


Istup Karaganova (pro)ruske snage širom svijeta dočekale su sa dosta pažnje, ističući da Rusija šalje konačno upozorenje Zapadu. Njegov članak neki su razumjeli kao poruku iz samog Kremlja.


Pogubljenost Moskve


Članak je došao u vrijeme kada je u Rusiji sve više glasova koji propituju Putinovu politiku prema Ukrajini, Zapadu, Bliskom istoku, Latinskoj Americi i Kini. Precizni ukrajinski napadi dronovima na mete širom Rusije natjerali su Kremlj i vojsku da ovogodišnju paradu u Moskvi za Dan pobjede održe u vanrednim okolnostima, nakon što je američki predsjednik Donald Trump privolio ukrajinskog kolegu Volodimira Zelenskog da prihvati kratkotrajno primirje.


Zato bi se moglo reći da je članak iznuđen gibanjima u ruskoj eliti i vojsci. Sve je više onih koji vide da ovakav rat protiv Ukrajine košta mnogo i da je Putinovo držanje prema Siriji, Venecueli, Iranu, Kubi... ohrabrilo Trumpa da napada ruske saveznike i da tako rasipa ruski kredibilitet.


Karaganov piše da državom „moraju upravljati ne toliko civili koliko vojna lica. To se već dešava, s obzirom na ulogu ljudi iz obavještajnih službi u rukovodećim krugovima“ i dodaje da se taj proces mora ubrzati.


Na drugom mjestu piše da se društvo mora okrenuti Bogu „bez obzira na njegovo ime“ i da ekonomija nije najvažnija stvar na svijetu, već je za „služenje i održavanje duha i snage zemlje i njenog naroda.“ Zatim, treba se okrenuti Aziji i protiv Zapada, koristiti nuklearno oružje i protiv oni koji gađaju Rusiju dronovima, jer Moskva mora „pobijediti u započetom svjetskom ratu“:


Lutanje ruske intelektualne elite pod Putinom je i komično i tragično. Dok filozof Aleksandar Dugin, kojeg također povezuju s Putinom, govori o sukobu civilizacija kada su SAD i Izrael napali Iran krajem februara, Karaganov, zbog rata u Ukrajini, „degeneraciju“ pripisuje evropskim elitama, a oba kažu da su lideri Zapada povezani sa zloglasnim Jeffreyem Epsteinom.


Karaganov bi, ipak, o nečemu pregovarao s Trumpom i Zapadom. Dugin želi raskid sa Zapadom i veze s komunističkom Kinom, što predlaže i Karaganov koji smatra da je komunizam upropastio Rusiju. Kapitalistički i pohlepni Zapad smeta Karaganovu, ali ne i ruskoj eliti i onim Rusima koji decenijama maštaju da žive kao na Zapadu i u tamošnje škole šalju svoju djecu – suštinski stvarajući novu generaciju upravljača Rusijom lišenom slobodnih izbora.


Ovakvi stavovi su refleksija stanja u ruskim elitama i ishod te borbe za Rusiju je važniji od ishoda rata u Ukrajini. Članak Karaganova zato ima posebnu važnost, jer umjesto rješenja ruskih dilema, kreiranja politika koje bi privlačile Ruse i druge narode, nuđenja alternative Zapadu, Kini ili bilo kome drugom, iz Putinove Rusije se predlaže upotreba nuklearnog oružja koje bi moglo uništiti ljudsku vrstu. U međuvremenu, prema Karaganovu, državu bi vodila vojska koja slavi Boga i smatra da je bolja od „moralno degenerisanih“ i „intelektualno osiromašenih“ vođa Zapada.




Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba


Comments


bottom of page