Kako se radovi na gigantskoj etiopskoj brani primiču kraju, tako raste i nervoza u Kairu i Kartumu. Bitka za rijeku Nil je počela još prije nekoliko godina, a sada je u fazi kada su sve opcije na stolu. Nemogućnost postizanja dogovora Egipta i Sudana na jednoj strani i Etiopije na drugoj strani, egipatskom rukovodstvu ne ostavlja puno opcija. Egipat, ali i Sudan, moraju dijelovati, ali je pitanje na koji način.
Etiopija, siromašna država sa ubrzanim rastom populacije koja je već dostigla broj od 109 miliona, prije deset godina počela je izgranju velike brane na Plavom Nilu, a koja bi trebala preporoditi ovu afričku državu. „Velika etiopska brana obnove“ (GERD), kako se službeno zove, veliki je infrastrukturni projekt koji košta pet milijardi dolara i koji bi zauvijek mogao promijenti tok rijeke Nil. Brana se nalazi na 15 kilometara od granice sa Sudanom na Plavom Nilu, koji nakon spajanja sa Bijelim Nilom u blizini Kartuma čini rijeku Nil, žilu kucavicu za Sudan, a posebno za Egipat. Visoka je 147 metara, duga 3,8 kilometara i ima instaliranu snagu od 6.450 megavata. Gradnja bi trebala biti završena 2023. godine, a punjenje akumulacionog jezera već je počelo prošle godine i trajat će između pet i sedam godina. Egipat traži da punjenje traje više od dvadeset godina.
Kako smo već ranije pisali, Etiopija ne želi ni da čuje za takve zahtjeve, tvrdeći da je Plavi Nil njihovo unutrašnje pitanje i da zahtjevi i strahovi Egipta nisu opravdani. Kairo strahuje da će brana smanjiti dotok Nila u tu zemlju za čak 25 posto, a što bi bila katastrofa, jer Egipat obezbjeđuje 90 posto svih potreba za vodom svog stanovništva iz ove rijeke. Egipat već ima 100 miliona stanovnika i svake godine taj broj se poveća za oko milion. Dakle, preko 90 miliona ljudi, smatraju u Egiptu, bilo bi ugroženo. Sudan, također, strahuje da smanjenog dotoka vode, ali to ne bi bilo ni pribiližno dramatično kao u Egiptu.
Etiopske vlasti projekat finansiraju iz domaćih izvora, jasno pokazujući odlučnost i želju za nezavisnim odlučivanjem u ovom projektu. Adis Abeba planira najmanje 4.000 megavata struje prodavati Južnom Sudanu, Ugandi, Keniji, Somaliji, Džibutiju i Sudanu, dok bi ostatak koristila za vlastite potrebe. Na ovaj način žele izvući milione ljudi iz siromaštva, pokrenuti privredu, nabaviti naftu iz susjednih država, ojačati svoje geopolitičke pozicije i postati važan igrač u ovom dijelu Afrike, te prevashodno rješiti pitanje snabdijevanja električnom energijom u zemlje gdje su redukcije česte.
Sisi: Sve opcije su na stolu
Različiti pregovori koje je Etiopija vodila sa Egiptom i Sudanom, direktno ili preko posrednika, nisu dali zadovoljavajuće rezultate. Kako je već počelo punjenje akumulacionog jezera, jasno je da projekat ulazi u završnu fazu, kao i da se bliži dan kada bi Egipat mogao biti suočen sa nedostatkom vode. Toga su svi postali svjesni, a prošlomjesečna izjava egipatskog predsjednika Abdel Fattaha al-Sisija to i potvrđuje. „Poručujem braći iz Etiopije, nemoj da dozvolimo da dođemo do tačke kada ćete dodirnuti kapljicu egipatske vode, jer sve opcije su otvorene“, izjavio je tada el-Sisi, a što su mnogi protumačili kao moguću najavu vojnih udara. Do toga zaključka nisu došli samo analitičari i novinari, već i bivši američki predsjednik Donald Trump koji je nakon sastanka sa el-Sisijem izjavio da bi Egipat mogao „raznijeti“ branu.
Etiopija, čija vojna snaga nije ni približna egipatskoj, ovakve izjave shvatila je ozbiljno i pokušala da smiri situaciju. „Nema potrebe da ulazimo u nepotreban rat. Rat ne može početi zbog vode. Voda teče danas iako se sukobljavate, nastaviće da teče i sutra“, izjavio je tada Seleshi Bekele, etiopski ministar zadužen za vodu.
Prethodnih mjeseci Etiopija nije mirovala, već je poduzela mjere za zaštitu brane. Tako je u oktobru prošle godine zabranila avionski saobraćaj iznad brane „iz sigurnosnih razlika“, što jasno ukazuje da se računa i na egipatski napad. Prije te odluke komandant zračnih snaga Etiopije general Yilmar Merdasa je izjavio da je njegova zemlja spremna da brani GERD od bilo kakvog napada. Ranije su zabilježeni sukobi između vojske Sudana i Etiopije, a etiopski premijer Abiy Ahmed je izjavio da zemlji prijeti rat. Ahmed je dodao da njegova zemlja neće odustati od gradnje brane, jer bi to bilo političko samoubistvo. Uporedo sa regionalnim napetostima, etiopska vojska intervenisala je u provinciji Tigray, a prije nekoliko dana patrijarh tamošnje pravoslavne crkve optužio je centralnu vlast za genocid u pomenutom dijelu Etiopije.
Mediji mjesecima izvještavaju o različitim diplomatskim aktivnostima u ovome dijelu svijeta, a u centru svih njih je Adis Abeba. Različite strane pokušavaju da pronađu rješenje za GERD, budući da su svjesni da egipatski napad na Etiopiju donosi veliku nestabilnost za regiju, masovnu patnju miliona ljudi, migracije i uplitanje regionalnih i svjetskih sila. Glavni grad Etiopije je i središte organizacije Afričke unija, što simbolično pokazuje i važnost ovoga grada u afričkim okvirima. Egipat i Sudan su tražili uključivanje ove organizacije, kao i Evropske unije, u pregovore sa Etiopijom, ali etiopske vlasti su to odbile.
Vojna snaga i posljedice
Iako još uvijek ima dovoljno vremena da se postigne dogovor, već sada je jasno da je i vojska instrument koji bi mogao biti iskorišten. Iako Egipat i Etiopija ne granice, budući da su između njih smješteni Sudan te Eritreja, Džibuti i Somalija koje odvaju Etiopiju od otvorenog mora, vojna operacija je moguća činjenicom da Egipat ima vojne potencijale kao rijetko koja država. Prema nekim procjenama, vojska Egipta je u rangu turske, talijanske, iranske, njemačke ili izraelske vojske.
Ne radi se samo o jakom odbrambenom potencijalu zemlje, već Egipat ima i snažna i moderna ofanzivna sredstva koja može upotrijebiti. Pored različitih oružja i oruđa nabavljenih u Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji, Francuskoj, Italiji, Južnoj Africi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i drugim državama, Egipat posjeduje francuske avione Rafale i Mirage, američke F-16, ruske MiG-29 i nekoliko Su-35, američke helikoptere Apache, ruske helikoptere Ka-52 te moderne nosače helikoptera Mistral, najmodernije „nevidljive“ fregate, njemačke podmornice, balističke rakete i različite druge sisteme. Drugim riječima, egipatska armija je dobro opremljena i jasno je da ima prednost u odnosu na Etiopiju koja se oslanja na starije verzije ruskog oružja, poput MiG-21, MiG-23, Su-25 i Su-27. Protivvazdušna odbrana, također, se zasniva sa zastarjelim sistemima iz vremena SSSR-a. Dakle, sve upućuje na to da je Etiopija u teškoj situaciji ako se Egipat odluči na vojni udar.
Stoga je Etiopiji najveća šansa saradnja sa susjednim državama koje bi onemogućile Egipat da korisiti njihov zračni prostor, ili kopno, za bilo kakve operacije. Etiopiju sigurno zabrinjava i činjenica da je susjedna Somalija „propala zemlja“ (Failed state) i da nad njom godinama često niko nema punu kontrolu, a što bi Egipat mogao iskoristiti.
Zbog toga, vojna operacija, ukoliko do nje dođe, zahtjevat će i političko umijeće Kaira, baš kao i spremnost da se plati cijena za moguće posljedice koje mogu biti ogromne za sam Egipat, ali i za Sudan. Naime, ukoliko bi Egipat uništio GERD voda bi poplavila Sudan. Prošle godine, poplave u Sudanu su raselile tri miliona ljudi, a mnoga poljoprivredna dobra su uništena. Sudan, koji podržava egipatske zahtjeve da se pitanje brane okonča u korist svih strana, na taj način bi mogao da plati najveću cijenu eventualne egipatske intervencije. Zatim, u igri je i egipatska reputacija u slučaju da upotrijebi vojsku protiv Etiopije, ali i u slučaju da je i ne upotrijebi i da se gradnja nastavi planiranom dinamikom.