Armenija je na još jednim izborima izabrala Zapad i okrenula leđa Putinu

U nedjelju su stanovnici Armenije izašli na izbore i još jednom dali podršku stranci premijera Nikola Pashinyana, što je novi poraz Rusije Vladimira Putina na postsovjetskom prostoru.

Foto: Ilustracija

Iako ima samo tri miliona stanovnika i nema izlaz na more, Armenija je posljednjih godina važan djelić mozaika kojeg na političkoj mapi Kavkaza i Evroazije nastoje sklopiti Rusija, Sjedinjene Američke Države, Iran, Turska, Kina, Francuska, Azerbejdžan i drugi. To je najviše zbog koridora o kome se dugo govori, a koji bi mogao promijeniti političku i ekonomsku sliku čitavog regiona.

Pored poznatih naziva kao što su „Zangezurski koridor“, „Sjuniški koridor“, „Megrinski koridor“, odnedavno postoji i „Trumpov most“ (Trump Bridge), a radi se o koridoru koji bi spojio Azerbejdžan s njegovom eksklavom Nahčivan preko međunarodno priznate teritorije Armenije.

Koridor bi, ako se izgradi, spojio Tursku s azerbejdžanskom obalom na Kaspijskom moru i odatle s Centralnom Azijom. Istovremeno bi mogao presjeći armensku teritoriju na dva dijela, ili čak biti izgrađen tako da Armenija izgubi granicu s Iranom. Sve to zavisi od načina na koji će saobraćajna infrastruktura biti građena i kako će Armenija i Azerbejdžan gledati na pitanja vlastitog suvereniteta i teritorijalnog integriteta i interesa velikih sila.

Izbori s jasnim pobjednikom

Na armenskim parlamentarnim izborima u nedjelju, pored ovoga pitanja koje dugo visi u zraku, odlučivalo se i o vanjskopolitičkom kursu države. Vlast je nudila nastavak puta ka Zapadu, približavanje Evropskoj uniji i Washingtonu, mirovni sporazum s Azerbejdžanom, popravljanje odnosa s Turskom, zadržavanje dobrih veza s Iranom i stabilne veze s Rusijom.

Opozicija, koja je izašla u najmanje tri kolone, pojednostavljeno rečeno, nudila je vraćanje u zagrljaj Rusiji, koja u Armeniji ima vojnu bazu, bilo direktno i po svaku cijenu, bilo preko ekonomskog vezivanja i korištenja benefita ruskog tržišta i energenata na način na koji je to izvedeno u susjednoj Gruziji, a što je dovelo do prekida evropskog puta Tbilisija.

Građanski ugovor premijera Pashinyana uvjerljivo je pobijedio, osvojivši skoro polovinu glasova uz izlaznost od šezdeset posto. Jaka Armenija armensko-ruskog milijardera Samvela Karapetyana osvojila je 23 posto, a Armenski savez bivšeg predsjednika i premijera Armenije i ugašene separatističke Republike Artsakh (Nagorno-Karabakh) Roberta Kocharyana 9,9 posto. Oko četiri posto, što je na granici cenzusa, osvojila je stranka Prosperitetna Armenija koju vodi biznismen Gagik Tsarukyan i do konačnog prebrojavanja svih glasova nije sigurno hoće li se dokopati parlamenta. Ali, bez obzira na konačan rezultat ove stranke, to neće bitno promijeniti ishod izbora.

Pashinyanova stranka dobila je 64 od 105 mjesta u nacionalnom parlamentu, Jaka Armenija 29 i Armenski savez 12. Pashinyan je, potpuno opravdano, pobjedu nazvao „historijskom“.

Pobjedu Pashinyanu čestitali su iz Evropske unije, a Rusija je osudila čitav izborni proces.

Revolucija koja traje

U svojoj čestitki Pashinyanu predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen između ostalog je navela da je „duh Baršunaste revolucije koju ste predvodili 2018. i dalje živ“, podsjećajući da je taj bivši novinar tada srušio prorusku vlast u Jerevanu. Šefica diplomatije Evropske unije Kaja Kallas je istakla da je Armenija „izabrala evropsku budućnost“ na izborima.

Iz Rusije potpuno suprotne poruke. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da izbori nisu bili pošteni i da su održani uz „neviđeni pritisak na opoziciju i miješanje Zapada, prvenstveno Evropske unije“, poručivši Pashinyanu da će Moskva pratiti njegov rad, jer su izbori pokazali da veliki dio stanovnika Armenije želi najbolje veze s Rusijom.

Navodi i Brisela i Moskve u velikoj mjeri su tačni i posljedica su položaja ove male hrišćanske države stiješnjene između interesa regionalnih i svjetskih sila, a Brisel može biti zadovoljan i činjenicom da je, kao i u Rumuniji i Mađarskoj, na izborima pobijedio njihov favorit.

Pashinyan i dalje jaše na talasu revolucije koja je tražila kraj ruskog utjecaja, izborni proces u Armeniji nije na nivou regularnosti kao u nekim drugim državama Evrope, a dobar dio stanovništva i dalje želi veze s Rusijom. Miješanje Zapada na strani Pashinyana vidljivo je i u dobrom rezultatu, uprkos porazu u ratu protiv Azerbejdžana 2023. godine i teškoj ekonomskoj situaciji, nakon otvorene podrške koju je imao sve vrijeme.

Miješanje Rusije se moglo pratiti kroz nastup Karapetyana i činjenicu da je Pashinyan u odnosu na prošle izbore izgubio sedam mjesta u parlamentu ili oko četiri posto glasova. Karapetyan nije učestvovao na prošlim izborima, što će reći da je dobio dobar dio glasova nezadovoljnih građana, a izlaznost na ovim izborima bila je veća nego na prethodnim za desetak procentnih poena.

Pored toga, Rusija je pred izbore zabranila uvoz nekih proizvoda iz Armenije (voće, povrće, cvijeće...) i podsjetila Jerevan da sadašnja cijena prirodnog gasa, a koji je za Armeniju skoro četiri puta niži od cijene na evropskom tržištu, neće ostati ista ako se nastavi s antiruskom politikom.

Borba se nastavlja

Pashinyan može biti zadovoljan rezultatom izbora uzimajući u obzir sve okolnosti. Ovakva pobjeda omogućava mu da formira vladu. Ipak, neće imati dvije trećine u parlamentu, što mu je potrebno za ustavne promjene koje su nužne ako želi sklopiti konačni sporazum s Azerbejdžanom. Naime, Baku je tražio ustavne promjene u susjednoj državi kao uslov za sporazum, jer važeći poziva na ujedinjene Armenije i Republike Artsakh.

Pashinyan je u ponedjeljak najavio nastavak evropskog puta, ali i održavanje dobrih veza s Rusijom kroz nastavak članstva u Evroazijskoj ekonomskoj uniji. Krajem maja je Putin od Pashinyana tražio da se odluči između veza s Evropskom unijom i Evroazijskom ekonomskom unijom, poručivši mu da održi referendum i pita građane šta oni misle o tome.

Nema dileme da je Pashinyanov prvi izbor Evropska unija, a potom Sjedinjene Američke Države koje su pod administracijom Donalda Trump spremne uraditi i ono što drugi nisu. Državni sekretar Marco Rubio dao mu je otvorenu podršku pred ove izbore.

Ipak, Pashinyan mora igrati oprezno da bi zadržao svaki glas i svakog saveznika. To znači i dobre odnose sa susjedima, poput Irana - jedan od rijetkih aktera koji od Jerevana ne traži ništa osim uzajamno poštovanje i zadržavanje granice dvije države. Odnosi s Iranom sada su jako dobri, što je pokazala i vojna parada u Jerevanu krajem prošlog mjeseca. Armenski avioni Su-30 SM, nabavljeni iz Rusije, nosili su iranske bombe Yasin, a na italijanske komercijalne kamione Iveco Daily postavljeni su iranski sistemi protivvazdušne odbrane AD-08 Majid. Pokazana je vojna oprema i oružje iz Francuske i Indije.

Armenija će ostati u fokusu velikih sila, kako zbog pomenutog koridora prema Azerbejdžanu i sveprisutne kineske inicijative „Pojas i put“, tako i zbog koridora „Sjever-jug“ koji bi trebao povezati Rusiju, preko Irana, s Indijom.

Zapad je u Armeniji u prednosti nad Putinovom Rusijom. Kod Pashinyana vjerovatno i Iran pod američko-izraelskim napadom stoji bolje od Putinove Rusije, uprkos velikom broju Armenaca koji žele najbolje veze s Moskvom.

Putinova politika u Armeniji, Ukrajini, Gruziji i drugdje mnogo Armenaca je udaljila od Moskve, pa tako polovina stanovništva više vjeruje u članstvo u Evropskoj uniji, iako je ta mala kavkaska država od Brisela geografski jako daleko, nego u veze s Rusijom s kojom ima mnogo zajedničkog. Okršaj Zapada i Moskve na tlu Armenije će se nastaviti i tu državu očekuju brojni izazovi, a Pashinyan će tražiti načine da provede ono što je obećao biračima i nastojat će da ne izazove preveliku ljutnju kod bilo koje sile koja ima utjecaj u ovom dijelu svijeta.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---