• Armin Sijamić

Ekonomska kriza potresa Siriju: Da li Assad ima odgovor?

Rat u Siriji ušao je u desetu godinu svoga trajanja, a potpuni kraj sukoba još se ne nazire. Povremeni sukobi i prisutnost ruske, američke, turske i iranske vojske u toj zemlji govori nam da će se neke stvari odlučiti i za pregovaračkim stolom, daleko od očiju javnosti. Dok se čeka na vojni ili diplomatski rasplet, Siriju pogađa velika ekonomska kriza koja je ljude izvela na ulicu.

Od kada je počeo rat u Siriji 2011. godine ta država je prošla kroz različite faze. Ako samo pobrojimo aktere sukoba onda je pravo čudo da tamošnja vlast uspijeva opstati. Moglo bi se sada slobodno reći da je vlast opstala jer je imala podršku većine naroda, u protivnom ratne operacije koje su u toj državi sve ove godine provodili sirijska vojska, sirijski pobunjenici, Al-Qaida i ISIL, Rusija, Sjedinjene Američke Države i koalicijske snage, Turska, kurdske milicije, zatim Iran sa svojim šiitskim milicijama i libanskim Hezbollahom, pa Izrael sa povremenim udarima po vladinim ciljevima, uništile bi svako zdravo tkivo sposobno da održava bilo kakvu društvenu i političku zajednicu. Međutim, do današnjih dana, Sirija preživljava rat koji protiv te države vode mnogi akteri.


Historija nas uči da nije dovoljno samo preživjeti rat, već postoje i druge oblasti života na kojima neka vlast pada ili se etablira, a shodno tome i čitave države. Sirijska vlast zadnjih nekoliko mjeseci suočava se sa ekonomskim teškoćama uzrokovanim razaranjem zemlje, zatim i sankcijama koje su Siriji nametnule SAD i Evropska unija, a povrh svega, koronavirus je doveo u velike probleme tradicionalne saveznike poput Irana, Rusije i Kine. Sve ove države teško su pogođene i posljedicama poduzetih mjera u borbi protiv koronavirusa, ali i sankcija koje im je u različitim oblicima uveo Zapad proteklih godina. Građani Sirije, umorni od rata i razaranja, od vlasti traže bolje ekonomske uslove, budući da se sirijska ekonomija urušava, nacionalna valuta gubi svoju vrijednost iz dana u dan, sankcije uzimaju danak, a prilivi novca iz dijaspore postali su manji zbog nametnutih ograničenja bankama.

Šta će vam Sirija?


Prije nekoliko godina bivši američki predsjednik Barack Obama u jednom od govora pitao Rusiju i njeno rukovodstvo šta će im Sirija koja je već razorena. Rusku vojnu intervenciju u Siriji, kao da SAD nikad i nigdje ranije nisu na sličan način intervenisale, Obama je tada ocijenio kao besmislenu. Sada bi se moglo reći da je Obama tada govorio ono što će javnost vidjeti nekoliko godina kasnije. Naime, u jednom trenutku u Siriji su se susrele razrušena privreda, ekonomske sankcije, periodični oružani sukobi, prisustvo najmanje četiri strane armije (ruske, turske, američke i iranske) u toj državi, povremeni izraelski zračni udari, sistemska korupcija u Siriji, naoružane milicije po sirijskim gradovima i narod na ulicama.


Građani grada Sweida na jugozapadu Sirije, nastanjenog većinskim Druzima, prošle sedmice su izašli na ulice i danima protestvovali, tražeći bolje ekonomske prilike za taj narod koji je ostao u sirijskom ratu lojalan Damasku u nestabilnom regionu koji se naslanja na Izrael i Jordan. Taj dio Sirije poznat po proizvodnji hrane i turističkim atrakcijama teško je pogođen ekonomskom krizom.


Deprecijacija sirijske funte snažno je pogodila Siriju, a posebno ovaj region. Poređenja radi, na početku sirijskog rata, za jedan američki dolar se moglo dobiti oko 47 sirijskih funti, a sada čak 3,000. Na protestima prisutni su uzvikivali parole protiv predsjednika Sirije Bashar al-Assada slične onima prije početka pobune i rata 2011. godine te su tražili njegovu ostavku. Ubrzo su na kontraproteste izašle i Assadove pristalice koje su za stanje u zemlji okrivili strane sankcije nepravedno nametnute od strane SAD. Na loše uslove života žalili su se i u ruralnim dijelovima Damaska, pa je sa stanovništvom delegacija iz ministarstva poljoprivrede obavila razgovor i „saslušala zahtjeve“ nezadovoljnih. Koliko je situacija teška možda najbolje govori podatak iz aprila, saopšten od strane Ujedinjenih nacija, da je cijena hrane za prosječnog potrošača u godini dana porasla za 111 posto.


Američke sankcije (Ceasar Act) su od danas na snazi i na raspolaganju američkom predsjedniku, mogle bi doprinijeti pogoršanju stanja, budući da njima Washington cilja sve one koji sarađuju sa vladom Bashara al-Assada u mnogim poljima (trgovina naftom, sektor građevine i inženjeringa te vojno vazduhoplovstvo), a to su prije svega Rusija, Iran, Kina i susjedni Liban preko kojeg godinama Sirija izbjegava američke i sve druge sankcije. Već mjesecima i sam Liban potresa ogromna ekonomska kriza iz koje bi mogli proisteći sukobi u društvu, pa će uvedene sankcije Siriji djelovati razorno i na njihove libanske veze. SAD na ovaj način, istakli su tamošnji zvaničnici, kažnjavaju Siriju zbog kršenja ljudskih prava. Međutim, već sada je jasno da je cilj tih sankcija iscrpljivanje Sirije i stavljanje pod konstantan pritisak kao što je slučaj i sa Iranom. U isto vrijeme, SAD vrše pritisak na susjedni Liban u kome djeluje Hezbollah, budući da taj pokret nema namjeru da prekine veze sa Damaskom, odnonso Teheranom.


Sirijski mediji su izvještavali i o velikim požarima na poljoprivrednim dobrima širom zemlje, a neki mediji, doduše bez snažnih dokaza, optuživali su i SAD da stoje iza požara. Vlast je, ipak, apelovala na stanovništvo da obrate posebnu pažnju na požare izazvane ljudskim nemarom. Slaba žetva bi stanje mogla usložniti do krajnjih granica, posebno u ruralnim dijelovima zemlje.

Smjena premijera i sukobi unutar elite


Da bi umirio javnost Assad je dekretom smijenio dosadašnjeg premijera Imada Khamisa, a na njegovo mjesto postavio Husseina Arnousa. Novi premijer je ubrzo skupio tim ekonomskih stručnjaka s ciljem da poprave kurs nacionalne valute nakon „nepravedne fluktuacije“ koja se dogodila, prenijela je državna agencija Sana. Međutim, pitanje je koliko će uspjeti da popravi stanje i koje mjere može preduzeti novi premijer koji je obavljao više važnih funkcija u Siriji, a zadnja funkcija mu je bila mjesto ministra za upravljanje vodama koju će nastaviti obnašati zajedno sa premijerskom funkcijom.


Nešto prije protesta Druza, sirijski mediji su se bavili rođakom sirijskog predsjednika. Sirijski biznismen Rami Makhlouf, između ostalog vlasnik telekomunikacijske kompanije SyriaTel, prvo je odbio da plati 13,4 milijardi funti dozvole i dadžbine za pružanje telekomunikacijskih usluga, smatrajući da se radi o nelegalnom potezu vlasti. Makhlouf se putem društvenih medija obratio Sirijcima i iznio svoje stavove te teško optužio sirijske vlasti. Nakon toga vlast je nacionalizovala svo njegovo bogastvo, uključujući kompaniju SyriaTel kao najveću telekomunikacijsku kompaniju u državi, a Makhloufu zabranila napuštanje zemlje.


Priča o Makhloufu nije tipična priča o sukobu bogatog pojedinca i države oko visine poreza. Ova priča nas vraća u prve godine vladavine Bashara al-Assada koji je kada je naslijedio oca na toj funkciji proveo reforme za koje je mislio da će donijeti ekonomski napredak zemlji. Jedan od tih ljudi koji su trebali donijeti promjene bio je i Makhlouf, tada mladi poduzetnik koji je još u vrijeme vladavine Hafeza al-Assada bio bogati privrednik blizak vlastima privatizirajući državne kompanije. Zajedno s njim stasala je nova generacija sirijskih moćnika, koja je vjerovatno u perspektivi trebala zamijeniti plemenske i religijske vođe, lokalne moćnike oslonjene na policiju ili vojsku. Stoga je pitanje SyriaTela, ustvari, pitanje šta se može desiti sa ekonomskom elitom u zemlji, ili sa Assadom, u narednom periodu. Uticaj elite se prelijeva i na različite segmente društva, a Assad sada ponovo treba koheziju i učvršćivanje svoje moći, dok bi se na suprotnim stranama mogli bi se naći i oni koji su tokom sirijskog rata finansirali oružane snage ili milicije, a jedan od finansijera bio je i Makhlouf.

Brojne dileme


Rat u Siriji još uvijek traje, iako slabijim intezitetom nego ranije. Provinciju Idlib uglavnom kontrolišu snage bliske Turskoj, sjever države Kurdi podržani SAD. U tom području su smještena najveća sirijska naftna polja, a Donald Trump je otvoreno poručio prošle godine da njegova armija kontroliše naftna polja, nakon čega je Assad izjavio da je Trump najbolji američki predsjednik ikad jer govori istinu o angažmanu američke vojske i ne krije se iza demokratije i ljudskih prava. Također, u Siriji je snažno prisustvo i iranske vojske i iranskih snaga, te ruske vojske sa velikim bazama. Teško je vjerovati da će u narednom periodu biti postignut dogovor ove četiri strane, a očito je da i neke od njih sve rade da ne dođe do oporavka Sirije sa Assadom na čelu.


Onemogućen da koristi naftna polja, izložen teškim sankcijama, ekonomskoj krizi i rastućim nezadovoljstvom dijela građana, Assad nema druge opcije nego da se dodatno prepusti ruskom ili iranskom uticaju. Čak više iranskom uticaju nego ruskom, budući da Iran mora na sve načine tražiti partnere i tržište zbog teških sankcija koje su ima nametnule SAD. Assad je pod sličnim sankcijama, dok su sankcije protiv Rusije znatno manjeg obima u poređenju s njima. Američka otvorena podrška Izraelu stoga podstiče saradnju Damaska sa Iranom, ali i na taj način državu izlaže dodatnim sankcijama. Međutim, ostaje i pitanje koliko Siriji finansijski može pomoći Rusija ili Iran u trenucima kada su cijene nafte niske, ekonomije gotovo svih država svijeta zbrajaju gubitke zbog koronavirusa i mjera poduzetih u borbi protiv virusa.


Tokom rata u Siriji mnogi su više puta govorili o Assadovom kraju, ali on je ipak ostao na čelu države i ostvario važne vojne i političke pobjede. Međutim, ovaj put pobunu bi mogla izazvati ekonomska kriza i siromaštvo kod velikog broja njegovih pristalica, a uz brojne neprijatelje koje ima u državi i van nje, vjerovatno veoma brzo bi se govorilo o humanitarnoj katastrofi koju svijet mora da spriječi, čime bi rat u Siriji bio dodatno produžen, a razaranje zemlje nastavljeno. Ako se to desi možda bi Obamino pitanje imalo smisla, bez obzira da li u Damasku sjedi Assad ili neko drugi. Međutim, kako se radi o strateški važnoj državi za Rusiju i Iran, pa čak i za Kinu, ne treba se iznenaditi ako i ovu krizu zvanični Damask okrene u svoju korist.



DrugaStrana.info

Druga strana vijesti

 

Newsletter

  • Twitter
  • Facebook
  • RSS

© 2020 by Druga strana. 

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

A blog by A.Sijamić & S.Mirvić. Proudly made in Bosnia and Herzegovina.