Trump je porazom ljevičara u Boliviji dobio značajan adut u okršaju s Kinom

Nakon gotovo dvije decenije Bolivija neće imati ljevičarsku i antiameričku vladu. To je poklon koji bi američki predsjednik Donald Trump mogao iskoristiti u okršaju s Kinom i bitno ojačati američke pozicije u Latinskoj Americi i širom svijeta.

Foto: Ilustracija

U sjeni vijesti koje su vezane za Venecuelu i Latinsku Ameriku, gdje Trump ruši vlast Nicolása Madura Morosa, mjesecima traje drama kojoj je kraj bio poznat sedmicama unazad.

U nedjelju je, u drugom krugu predsjedničkih izbora u Boliviji, pobijedio centrista i američki student Rodrigo Paz Pereira iz Kršćansko-demokratske stranke (PDC), osvojivši 54,5 posto glasova. Poraženi Jorge Fernando „Tuto“ Quiroga Ramirez, koji formalno stoji desnije od novoizabranog predsjednika i bio je kandidat Slobodne alijanse (LIBRE), osvojio je 45,5 posto glasova. Tako je okončana izborna utrka za petogodišnji mandat, a koja je počela 17. augusta.

Za ono što će se desiti u Boliviji u vremenu koje slijedi bitniji je prvi krug izbora nego drugi u kome su bila dva slična kandidata. Decenijska podjela na ljevicu i desnicu garantovala je izbore na kojima se nude dva potpuno različita politička programa.

Naime, bolivijski ljevičari su poraženi prije nego su izbori počeli. Aktuelni bolivijski predsjednik Luis Alberto Arce Catacora došao je u sukob sa svojim mentorom i bivšim bolivijskim predsjednikom Juanom Evom Moralesom Aymom oko toga ko će voditi Pokret za socijalizam (MAS), stranku koja decenijama okuplja siromašne, seljake, farmere i autohtone bolivijske narode.

Arce je uspio zadržati kontrolu nad MAS-om, tačnije nad onim što je ostalo od pokreta. Mladi ministar Eduardo Del Castillo Del Carpio bio je njegov predsjednički kandidat, a Morales je pozvao birače na bojkot. Samo tri posto osvojenih glasova za kandidata MAS-a i šesto mjesto u prvom krugu predsjedničkih izbora - najgori poraz bolivijskih ljevičara u više decenija.

Za Washington drugi krug je bio formalnost

Paz će 8. novembra preuzeti predsjedničku dužnost, čime će biti treći iz svoje porodice na toj poziciji, uključujući svog oca koji je bio predsjednik od 1989. do 1993. godine.

Ali, za Washington utrka je okončana u prvom krugu izbora porazom ljevičara. Oba kandidata koja su prošla u drugi krug rekla su da se žele približiti Sjedinjenim Američkim Državama, odnosno napraviti distancu od politike koju je vodio MAS, a koju je simbolizovao Morales. Paz i Quiroga imaju nesuglasice na koji način i kojim tempom provesti udaljavanje od takve politike.

Američki državni sekretar Marco Rubio pred drugi krug izbora je rekao da oba kandidata „žele jače, bolje odnose sa Sjedinjenim Državama“ i dodao da su „ovi izbori transformativna prilika.“ Poslije pobjede Paza, Rubio je rekao da je Washington „spreman da sarađuje s Bolivijom na zajedničkim projektima.“

Foto: Rodrigo Paz Pereira

Krajem septembra Paz je javnosti predstavio ekonomski sporazum s američkim zvaničnicima vrijedan 1,5 milijardi američkih dolara, a koji podrazumijeva opskrbu gorivom koje Boliviji nedostaje mjesecima usljed nedostatka deviza kojim bi platili dobavljače.

Drugim riječima, pozornica je već bila postavljena i samo se čekao formalni početak predstave.

Ova pobjeda za Washington, u decenijskom sukobu s ljevičarima Latinske Amerike te Kinom i Rusijom koje žele da se utabore u američko „zadnje dvorište“ - kako to vidi Monroeova doktrina, rezultat je (ne)rada ljevičara. SAD i Bolivija gotovo da nemaju diplomatske veze, jer je Morales protjerao američkog ambasadora 2008. i osoblje USAID-a pet godina kasnije.

Na kraju 2025. godine, Washington je bez velike borbe u vlasti u La Pazu dobio saveznike.

Uvod u krah ljevičara

Poraz bolivijskih ljevičara došao je kao kruna politika koje su vođene gotovo dvije decenije, uz iznimku jedanaest mjeseci mandata, počevši od novembra 2019. godine, predsjednice Jeanine Áñez Chávez, koja je na vlast došla nakon što je Morales otišao u egzil.

Moralesov koncept ekonomije i politike bio je posve drugačiji od onoga što je Bolivija bila prije toga. Prvi predsjednik iz redova autohtonih bolivijskih naroda ušao je u okršaj sa Sjedinjenim Državama, vršio nacionalizaciju prirodnih dobara i fabrika, zakonom zaštitio „majku Zemlju“ od zagađenja, poticao uzgoj koke, davao subvencije malim obrtnima i socijalnu pomoć siromašnim, približavao se Kini, Rusiji, Venecueli, Kubi i svakom ko se opirao Washingtonu. To je sigurno bio preširok front za najsiromašniju državu Latinske Amerike i jednu od dvije koje nemaju pristup otvorenom moru.

Kulminacija krize za ljevičarsku vlast u Boliviji desila se ove godine kada je Arce ostao bez deviza, primarno američkih dolara, kojima je kupovao pšenicu u Argentini i koja se kasnije kao subvencija davala pekarima da prave hljeb čija se cijena nije mijenjala sedamnaest godina. Početkom augusta Arce je naredio da se cijene hljeba zamrznu bez obzira na promijenjene okolnosti. Paralelno, Bolivija je ostala bez goriva i to je natjeralo pekare da smanje kvalitet i gramažu svojih proizvoda.

Tako se u par mjeseci raspala Arceova ekonomska politika i inflacija je dosegla četrdesetogodišnji rekord i mjeri se u ciframa od dvadeset do pedeset posto, nakon što je prije dvije godine bila niža nego u Njemačkoj, ili nakon što je iznosila nešto preko šest posto u septembru prošle godine.

Pod Moralesom Arce je bio uspješan ministar finansija i Bolivija je imala impresivan ekonomski rast i to bez oslanjanja na međunarodne kreditore. Ali, kao predsjednik, kao politički lider, nije bio na visini zadatka. Pored sukoba s bivšim prijateljem Moralesom, na Arceovu politiku se negativno odrazila monetarna i ekonomska kriza u susjednoj Argentini, čiji se predsjednik Javier Milei obračunava sa svim što ga podsjeća na ljevicu.

Bolivija okreće novu stranicu na Trumpovo zadovoljstvo

Koje su prve mjere koje će Paz poduzeti kada za petnaestak dana preuzme vlast nije poznato. Otežavajuća okolnost mu je to što njegova stranka nema većinu. U Donjem domu PDC ima 49 od 130 mjesta, a u Senatu 16 od 36. To će ga natjerati na pregovore s koalicijom koju je na ovim izborima predstavljao Quiroga, a koja ima 43 odnosno 12 mjesta u tim zakonodavnim tijelima. Također, otvoreno je i pitanje kako će na te mjere reagovati Bolivijci kojima se te mjere ne sviđaju.

Ali, ako Paz prihvati pruženu ruku Washingtona najbogatija država svijeta ima načina da siromašnu Boliviju brzo, barem kratkoročno, oporavi, ako ničim drugim onda da tržište od dvanaest miliona ljudi preplavi svim robama koje mu nedostaju. Zauzvrat, Bolivija može ponuditi mnogo toga Washingtonu i to ne samo u okršaju s ljevičarima Latinske Amerike.

Bolivija ima razne resurse na svojih gotovo 1,1 milion kvadratnih metara površine, a Washington prije svega zanima litijum koji se ugrađuje u litijum-jonske baterije, koje se koriste u proizvodnji mobilnih telefona, električnih vozila, laptopova, sistema za skladištenje energije... Pored toga, Bolivija ima i rezerve prirodnog gasa, cinka, zlata, srebra, olova, plodno zemljište, šume, vode...

Smatra se da Bolivija ima jedne od najvećih rezervi litijuma na svijetu i da ako ih pravilno koristi može uticati na cijenu istog na međunarodnom tržištu. Ako tome dodamo da se u Venecueli nalaze najveće rezerve nafte na svijetu, onda je jasno kakve važne bitke Trump vodi u Latinskoj Americi.

Interes za bolivijski litijum, ili „bijelo zlato“ kako ga neki zovu, SAD, Kina i Rusija pokazuju decenijama. U novembru prošle godine kineska kompanija CBC, podružnica najvećeg svjetskog proizvođača litijumskih baterija CATL, dobila je posao u Boliviji vrijedan milijardu dolara. I ruske kompanije rade na tamošnjim nalazištima litijuma. Njemačka je također pokazivala interes.

Okršaj unutar bolivijske ljevice otvorio je put njihovim protivnicima da preuzmu vlast. Novi bolivijski predsjednik pruža ruku prema Washingtonu i nema sumnje da će je Trump prihvatiti pod svojim uslovima. Tako je Trump bez velikog napora dobio nove saveznike i pristup rijetkim resursima u nemilosrdnoj borbi koju vodi s Kinom od svog prvog mandata u Bijeloj kući.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---