Protekle sedmice američki državni sekretar Antony Blinken i njegov kolega ministar odbrane Lloyd Austin posjetili su Japan. To je bila prva prekookeanska posjeta ovog američkog dvojca. Teme razgovora bile su različite, a glavna je očekivano bila Kina. Sjedinjene Američke Države i Japan, baš kao i nekoliko drugih država u toj regiji, Kinu smatraju velikom prijetnjom. Na taj način prva i treća ekonomija svijeta će se suprostaviti drugoj ekonomiji svijeta i najmnogoljudnijoj zemlji.
Japanski brod "Izumo"
Posjeta pomenutog američkog dvojca Japanu u većem broju medija u našoj zemlji i regiji nije zauzela značajno mjesto. Prednost u izvještavanju dobio je događaj koji je uslijedio nakon toga, a to je bio sastanak delegacije pomenutog Blinkena i kineske delegacije na čijem je čelu bio Wang Yi, kineski ministar vanjskih poslova. Sastanak koji je održan na Aljasci bio je operacionalizacija onoga što je Blinken dogovarao u Japanu, kao i povod za naredne kineske poteze. Posjeta japanskim saveznicima pred sastanak sa kineskom delegacijom dokaz je američke posvećenosti Japanu, čime su poslali poruku čitavoj regiji da neće biti prepuštena Kini, barem ne bez borbe.
Sastanak na Aljasci, očekivano, prošao je u verbalnom sukobu i sa zaključkom da niti jedna strana ne odstupa od svojih stavova, dok je sastanak u Japanu bio puno konstruktivniji i imaće dalekosežnije posljedice za Pacifik. Blinkena i Lloyda dočekali su ministar vanjskih poslova i ministar odbrane, Toshimitsu Motegi i Nobuo Kishi, a zatim i japanski premijer Yoshihide Suga koji će polovinom narednog mjeseca otputovati u SAD na sastanak sa predsjednikom Josephom Bidenom i biti prvi državnik koji ga je sreo nakon njegovog ulaska u Bijelu kuću. Nakon toga američki i japanski dvojac je otišao za Seul na pregovore sa savezničkom Južnom Korejom. Japanski domaćini sigurno su bili zadovoljni zbog američke posjete, posebno zbog činjenice da je Donald Trump napustio Bijelu kuću i da je na taj način prekinuta nepredvidiva američka vanjska politika. Nova američka administracija je izraz tradicionalne američke vanjske politike, a to za Japan znači da više od 70 godina bliskih odnosa neće biti uzaludno te da će američka politika biti jasnija, što je činjenica koja raduje i mnoge kineske susjede.
Kineske ambicije
Kineski razvoj na polju ekonomije i vojske u Pekingu je ušao u fazu kada se sa stečena snaga mora proicirati izvan svojih granica. Kako je Kina desetljećima daleko od toga da bude svjetska pomorska sila, kao što su SAD od kraja Drugog svjetskog rata, logično je da se nova kineska moć pokaže u bližem susjedstvu, koje je opet u kineskim promišljanjima unutrašnja politika. Naime, sporove u Južnom kineskom moru Kina nastoji rješiti kao da se radi o unutrašnjem pitanju, a povratak kontrole nad odmetnutim Tajvanom nikad nije prestao biti plan. Kina u Južnom kineskom moru ne želi uvažiti zahtjeve Vijetnama, Filipina, Bruneja, Malezije ni pomenutog Tajvana. Zbog lakše kontrole tog prostora Kina je izgradila umjetne otoke koji su, ustvari, vojne baze sa aerodromima i pristaništima za brodove. Kina svojom vojnom snagom naprosto želi sve uzeti za sebe (uključujići sve resurse u tom moru), ne obazirući se na zahtjeve drugih država. Sličan problem je i u Istočnom kineskom moru gdje se Kina i Japan spore oko otoka Senkaku, odnosno, kako ih Kina naziva Diaoyu Dao.
Iako ovo nije jedina zamjerka koju prema Kini imaju susjedi, dovoljno je ilustrativna u ponašanju zvaničnog Pekinga koji ne priznaje ni presude međunarodnih sudova (slučaj Filipini protiv Kine) niti međunarodne konvencije. Jedina država koja slobodno koristi Južno kinesko more su SAD, čiji brodovi plove, kako oni kažu, u međunarodnim vodama. Stoga je više nego jasno da će sve nezadovoljne države u tom dijelu svijeta tražiti američku pomoć i zaštitu, pa SAD neće morati tražiti nikakav izgovor za pojačano prisustvo, budući da dolaze u pomoć nezavisnim državama koje su to tražile, osim u slučaju Tajvana koji je, iako nepriznat kao nezavisna država, pod američkom zaštitom. Međutim, snažno razvijanje kineske mornarice može značiti da u dogledno vrijeme niti SAD neće moći obuzdati Kinu u njenom dvorištvu, a nakon toga ni u drugim dijelovima svijeta. Japanske vlasti su zbog toga zabrinute, posebno zbog činjenice da Japan ima najstrariju populaciju u svijetu i da će se stoga sve teže biti suprostaviti Kini čija snaga raste.
Ozbiljan pritisak
Američka politika desetljećima pokušava pronaći modus kako obuzdati Kinu. Međutim, to ide jako teško zbog činjenice da je Kina veoma važan trgovinski partner i za SAD i za njene saveznike. Ta ekonomska zavisnost dvije strane još je veća zbog činjenice da je Kina godinama kupovala američki javni dug kroz kupovinu američkih državnih obveznica. Sa druge strane, Kina je najvažnije tržište za mnoge američke kompanije. Kolika je povezanost dvije države najbolje govori situacija kada je Trump odlučio uvesti sankcije Kini. Iako je Pekingu nanio teške udarce i Kinu optužio za damping, špijunažu i krađu tehnologije, ipak ni Trump nije mogao tek tako „presjeći“ veze dvije države, dok je svijet obavijestio putem Twittera da Iranu uvodi najteže sankcije ikad i da povlači SAD iz različitih međunarodnih sporazuma i organizacija. Stoga, SAD razvijaju plan pojačanog prisusutva u kineskom susjedstvu i ojačavanju američkih partnera u regiji. Tako se posebna pažnja posvećuje Indiji, Mjanmaru i Vijetnamu, a još od Drugog svjetskog rata Južnoj Koreji, Japanu i Tajvanu. Cilj je ojačati saveznike, posebno ratne mornarice i druge vojne kapacitete kako bi se suprostavili Kini.
Blinken je u Japan došao sa nekoliko ideja kako se suprostaviti Kini. Pored brojne međunarodne koalicije koja se protivi kineskim akcijama protiv Ujgura, potezima na Tibetu i u Hong Kongu, unilateralnim potezima u Istočnom kineskom moru i Južnom kineskom moru te prijetnjama prema Tajvanu, SAD računaju i na jačanje japanskih i savezničkih snaga u tom dijelu svijeta. Ukratko, ono što je godinama Kini bilo spočitavano sada je izgovoreno na jednom sastanku i čini se da će biti dio političkog programa najveće svjetske sile. Od mnogih američkih optužbi Kina neće moći da se odbrani zbog vlastite krivice. Na primjer, kritike Zapada upućene Kini zbog tretiranja Ujgura zvanični Peking ne može opovrgnuti iz prostog razloga što u toj državi nema nezavisnih novinara koji bi mogli svijetu pokazati da kritike nisu opravdane. Kina je toga jako svjesna i nakon što je Evropska unija prije nekoliko dana uvela sancije Kini zbog tretiranja ujgurske manjine, Kina je odgovorila sankcijama prema pojedincima i organizacijama iz EU.
Međutim, na Zapadu su svjesni da Kina ne može uvijek odgovorati na ovaj način, a što se pokazalo u slučaju Trumpovih sankcija. Naime, kineskoj ekonomiji ne odgovaraju sukobi, već slobodan protok kapitala i robe budući da je kineska ekonomija izvozno orijentisana i da zadnjih godina postiže odlične rezultate. Zato je u jednom trenutku odgovor prema Trumpovim sankcijama postao asimetričan i izbalansiran da ne prouzrokuje daljnje akcije tadašnje američke administracije. Na kažnjavanje kineskih divova u polju telekomunikacija, Kina nije odgovorila istom mjerom i zbog činjenice da dobar dio softvera u ovoj oblasti još uvijek stanuje na Zapadu. Uz to, novo zaoštravanje odnosa sa Zapadom dešava se u vremenu kada svjetska ekonomija slabi ili stagnira, budući da je koronavirus nanijela velike štete gotovo svim svjetskim ekonomijama. Kina se već po izbijanju krize suočila sa ekonomskim i političkim problemima, jer je potražnja za kineskom i gotovo svakom drugom robom širom svijeta opala.
Jačanje japanske vojske
Stručnjaci već godinama zapažaju japansko pojačano ulaganje u odbranu, mada u samom Japanu postoji otpor prema tome zbog kolektivnog sjećanja naroda na Drugi svjetski rat. Kao poražena sila Japan je tada dobio i ograničenja u razvijanju svoje vojske, međutim ta ograničenja postaju prošlost. Japanski vojnici su već bili u mirovnim misijama, što je kršenje odredbe da japanski vojnici ne smiju napuštati otok, a napravljena su i dva nosača aviona „Izumo“, koji su nominalno nosači helikoptera. Naime, povećanjem poletno-sletne staze na nosaču helikoptera on vrlo lahko postaje nosač aviona, što su proizvođači i predvidjeli i jasno rekli, budući da japanski zakoni zabranjuju toj zemlji da ima nosače aviona. Međutim, to sada neće biti ni potrebno budući da novi američki avioni F-35 vertikalno uzlijeću, a Japan ih je naručio čak 147 i određeni broj im je već isporučen. Japanske vlasti su već saopštile da će na brodu „Izumo“ biti načinjene manje korekcije kako bi se avioni F-35 mogli tamo smjestiti. Na taj način kineska mornarica bi mogla dobiti ozbiljnog suparnika, a ovaj put nije riječ o SAD.
Američka pomoć razvoju japanskoj vojnoj industriji je potrebna zbog stava svjetske javnosti i zajedničkih saveznika. Tako, na primjer, Južna Koreja ima velike strahove od japanskog jačanja u sektoru odbrane, zbog iskustava iz Drugog svjetskog rata kada je Japan okupirao tu državu. SAD su te koje trebaju umiriti američke i japanske saveznike da jačanje vojske Japana nije upereno protiv njih. Kako je Japan tehnološki veoma razvijena država i ima stručnjake u raznim poljima ne treba ni sumnjati da bi razvoj japanske vojne sile mogao biti munjevit i da ta država može ovladati najsavremenijim sistemima i na taj način ući u trku sa najvećim silama. Nešto od novih dostignuća u japanskoj tehnologiji svijet je trebao da vidi protekle godine na Olimpijskim igrama koje su otkazane, a to se posebno odnosi na korištenje robota i 5G mreže koji su osnov budućeg razvoja vojne industrije razvijenih zemalja svijeta.
Američka vojska je prisutna u Japanu od kraja Drugog svjetskog rata, a prema najavama nakon sastanka dvije delegacije tamo će i ostati i pružiti pomoć Japanu da se odupre Kini, baš kao i Sjevernoj Koreji nad kojom jedino Peking ima uticaj. Stoga je pitanje Sjeverne Koreje i zajedničko pitanje za Washington, Seul i Tokio, pa se i na tom planu očekuje pojačana saradnja.
Kineski odgovor
Suočena sa činjenicom da nova američka administracija pokušava oko Kine isplesti mrežu, zvanični Peking pokušava da se pripremi za takav scenarij. Pored pomenutih sancija prema EU, Kina pokušava stvoriti vlastitu koaliciju. Protekle sedmice američki mediji su pisali o tome kako Sjeverna Koreja odbija bilo kakav kontakt sa SAD, sve dok najveća svjetska sila “ne odbaci neprijateljsku politiku“ prema toj zemlji. Američki mediji navode da mjesecima nova administracija bezuspješno pokušava da uspostavi kontakt sa Pyongyangom. Sjevernokorejsko pitanje je važno za ukupne odnose u tom dijelu svijeta, pa ne treba se čuditi američkoj želji za razgovorima, kao i kineskom nastojanju da tu komunikaciju prekine i svog susjeda ostavi u svojoj zoni uticaja.
Nakon razgovora na Aljasci ministar Wang Yi u Kini je ugostio ruskog kolegu Sergeya Lavrova. Kako prenose mediji, Kina i Rusija su protiv uplitanja u kineske unutrašnje poslove, baš kao i protiv sankcija koje Zapad namjerava uvoditi zbog kršenja ljudskih prava u te dvije države. Rusija i Kina su odlučile da se zajednički suprostave SAD i saveznicima, što ovakve poruke sa sastanka pokazuju. Posjetimo, Rusija graniči i sa Sjevernom Korejom u blizini Vladivostoka, a sa Japanom se spore oko Kurilskih otoka. Na taj način Rusija je veoma zainteresovana za događaje u ovom dijelu svijeta, jer se to sve dešava na ruskoj granici. Ruski vojni i demografski kapaciteti u tom dijelu zemlje nisu pretjerano veliki, ali su sasvim dovoljni da Rusija trenutno zaštiti svoje interese. Ovaj kinesko-ruski savez u SAD je vjerovatno predviđen, pa bi u odnosima Zapada i Rusije bitnu ulogu trebali imati i dešavanja na evropskoj strani ruske granice.
Pacifik i svijet
Brojnih diplomatski susreti predstavnika SAD, Kine, Japana, Južne Koreje i Rusije u samo petnaestak dana još je jedan dokaz da će Pacifik postati velika geopolitička arena i da se u tom dijelu svijeta odvijaju procesi koji mogu odrediti budućnost ostatka čovječanstva. Navedimo za primjer svjetsku ekonomiju i pogledajmo neke od podataka za manji dio tog ogromnog prostora. Preko Južnog kineskog mora tokom 2016. godine prevezeno je 3,37 triliona dolara vrijedna roba, a tokom 2017. godine 40% svjetskog tranzita prirodnog gasa obavljeno je na istom mjestu. Dakle, poremećaji u ekonomiji koju mogu nastati u ovom dijelu svijeta mogu imati i globalne posljedice. O vojnim nije potrebno ni govoriti, a diplomatski obračun se zahuktava.
Obračun SAD i Kine nužno će uvući susjedne države u ovo nadmetanje, a sa pomenutog sastanka Lavrova i Wang Yiija poručeno je da se SAD ponašaju kao tokom hladnog rata kada je na suprotnoj strani stajao SSSR. Da li je to tačno može se diskutovati, ali ostaje činjenica da se problemi između Zapada, sa jedne strane, i Kine i Rusije, sa druge strane, svakim danom gomilaju. To se posebno odnosi na SAD i Kinu koje su veoma povezane, suprotno odnosu SAD i SSSR-a tokom hladnog rata, a zajednički jezik sve se teže nalazi zato što su ciljevi dvije države dijametralno suprotni. Razvoj jedne od dvije strane postao je prijetnja suprotnoj, a tom zaoštravanju odnosa doprinose i druge sile koje žele svoj dio kolača. Japan, Indija, Indonezija, Južna Koreja, Australija, Rusija i Evropska unija samo su neke od sila koje su direktno ili indirektno uključene u ovaj sukob, pa stoga se može reći da ono što se dešava na drugom kraju svijeta više nije tako daleko od bilo koje države na planeti.