• Armin Sijamić

Biden i Trump: Pobjeda političara nad epizodistom

Bez obzira koliko loše na Balkanu zvuči da je neko političar, iz vida ne smijemo izgubiti koliko je to zanimanje važno i odgovorno. Razlika između iskusnog političara i nekoga ko je u politiku ušao preko noći, veća je nego razlika između državnika i političara. Stoga pobjeda Josepha Bidena vrijedi više, a možda bude i najava da na političku scenu ponovo mogu doći lideri koji prave velike stvari i koji su dio historijskih udžbenika.

Joseph Biden je novi američki predsjednik, 46. po redu. Sa svojih 78 godina najstariji je predsjednik u historiji Sjedinjenih Američkih Država, a prethodno je u američkoj politici bio gotovo sve što se moglo biti. To iskustvo bi moglo biti presudno za njegove poteze koje će povlačiti sa čela najmoćnije države na planeti.


Biden potiče iz američke radničke porodice, pa je njegov put stoga još impresivniji. Svoje obrazovanje nije završavao u elitnim američkim školama, ali sve vrijeme imao je jasnu viziju svijeta koju je, kako je sam rekao više puta, ponio iz svoje kuće. U njegovom životu važnu ulogu imala je katolička crkva, pa i danas često odlazi na molitve. Vjerovatno iz takvih uvjerenja izvlači potrebnu snagu da nastavi i onda kada doživi teške političke poraze ili porodične tragedije kada je izgubio suprugu, kćer i kasnije sina.


Iskustvo? Samo ne u politici


Biden je svoju političku karijeru počeo u svojim dvadesetim godinama, nakon kratke karijere advokata, prvo kao vijećnik u okrugu. Zatim je postao i senator i na toj funkciji bio više od 35 godina, a sve te godine je bio snažno uključen u pitanja rasne jednakosti, prava radnika i drugih grupa. Kao senator imao je priliku da se bavi mnogim temama i skuplja znanja o svojoj zemlji i svijetu. Barack Obama ga je izabrao kao svog potpredsjednika u svoja oba mandatana čelu SAD, da bi prije nekoliko mjeseci pobjedio Donalda Trumpa u trci za predsjednika. Ta trka dva kandidata bila je po mnogo čemu neobična, a jedna od tih neobičnih stvari je i činjenica da je postojala neizvjesnost o pobjedniku u okršaju političkog rutinera i čovjeka koji preko Twittera otpušta najbliže saradnike. Stvar postaje paradoksalnija činjenicom da su se njih dvojica borila za mjesto predsjednika najveće svjetske sile.


Ako se za trenutak vratimo u doba kada počinje Bidenova senatorska karijera svijet je izgledao potpuno drugačije nego danas, barem u polju politike. Neki od najvećih lidera u historiji svijeta još uvijek su bili na političkoj sceni, a svježa su i sjećanja na njihove prethodnike sa nevjerovatnim uspjesima u polju politike. Da nije potrebno nabrajati sve te velike političare i državnike, možemo se poslužiti i jednom misaonom igricom u kojoj se pitamo da li poznajemo više svjetskih političara od prije dvadesetak godina ili političara iz vremena šezdesetih, sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog vijeka. Dalje se treba zapitati šta je ostalo iza tih lidera i koja su njihova dostignuća te po čemu ih svijet pamti.


U današnjem svijetu očigledno je da primat u vođenju države imaju tehnokrate, vješto izabrane daleko od glavnih političkih arena i društvenih tokova u kome živi najveći broj ljudi. Vladavinu tehnokrata obično mogu ugroziti samo desničarski populisti. Zbog toga je politička scena svijeta tako siva, jer velikih političkih ideja i velikih lidera gotovo da nema decenijama ni na ljevici ni na desnici. Šta više, često nema ni ljevice ni desnice u pravom smislu te riječi.


U političku javnost, u državama Balkana, kao „argument“ je ubačena tvrdnja da će neko biti dobar u obavljanju vlasti jer „dolazi izvan politike.“ Ta suluda verbalna konstrukcija, kada se razloži na svoje sastavne dijelove, ustvari, znači da od politike narod nema korisiti i da državom trebaju upravljati oni koji o njoj ne znaju ništa budući da u državnim i političkim poslovima nemaju nikakvog iskustva i obrazovanja.


Bidenov slučaj


Šta će i koliko toga Biden uraditi tokom svoga predsjedničkog mandata za ovaj tekst nije ni bitno, budući da je ovdje riječ o fenomenu bavljenja politikom, ili bilo kojim drugim poslom, te željom amatera da preuzmu najodgovornije funkcije u nekoj državi. Bavljenje politikom zahtjeva veliko znanje u različitim oblastima, pa stoga širom svijeta postoje različite škole za spremanje budućih kadrova. Jedna od poznatijih škola takve vrste se nalazi u Francuskoj, a prije nekoliko mjeseci tamošnji magazin Le Monde je kritikovao srozavanje te škole od strane sadašnje francuske administracije na čijem je čelu Emmanuel Macron, koji je na mjesto predsjednika Francuske došao bez značajnog političkog iskustva.


Da Biden, barem za sada, stoji na suprotnim pozicijama od tehnokrata pokazuje i izbor Kamale Harris za svoju potpredsjednicu. Ona je dugo godina u politici i dio je različitih društvenih pokreta. Dakle, namjera im je dosljedna borba za svoje stavove bez obzira koliko ti stavovi bili ispravni ili prihvatljivi.


Ako stvari pogledamo u dvorištu američkih rivala onda ćemo vidjeti da se tamo nalaze Vladimir Putin i Xi Jinping koji su gotovo pola svog života proveli radeći za državu na različitim pozicijama, boreći se da nametnu svoju viziju svijeta. Možda je baš to jedan od razloga zašto posljednjih godina Rusija i Kina jačaju na račun Zapada. Da li će Biden biti okidač da Zapad u budućnosti ponovo dobije političare kakvi su bili Jonh F. Kennedy, Winston Churchill, Willy Brandt ili Charles de Gaulle pitanje je i za političke stranke i pokrete sa druge strane Atlantika.