• Armin Sijamić

Otkazivanje Olimpijskih igara nanijelo veliku štetu Japanu


Da je sport veoma važan za mnoge države svijeta, nije nikakva tajna. Pored čisto sportske dimnezije i prestiža prilikom ostvarivanja pobjeda, preko ekonomskog aspekta i milijardi dolara koje se vrte u sportu, pa sve do društvenog aspekta kontrole ponašanja i emocija stanovništva, ukazuju na važnost sporta za ukupne političke prilike u nekoj zemlji. Svemu tome dodajmo i prestiž organizovanja velikih sportskih manifestacija kako bi se pokazala moć jedne države.


Ljetne olimpijske igre održane 2008. godine u Kini najbolji su primjer tome, kao i one 2012. održane u Brazilu. Brazil je 2014. godine organizovao i Svjetsko prvenstvo u fudbalu sa istim ciljem. Finansijske gubitke Brazil zbraja i danas, a izgrađeni stadioni propadaju. Kinezi su domaćini i Zimskih olimpijskih igara 2022. godine, čime će Peking postati jedini grad na svijetu koji je ugostio ljetne i zimske olimpijske igre.


Pored svega navedenog, organizator Olimpijskih igara Tokio 2020 imao je i druge planove: korištenje tehnoloških pronalazaka s ciljem ekonomskog razvoja i rasta ukupne političke i diplomatske moći. Međutim, Olimpijske igre su otkazane i Japan sada može žaliti za propuštenom prilikom da milijardama ljudi pokaže svu naučnu moć ove svjetske ekonomske sile.


Prokletsvo Olimpijskih igara


Špekulacije o otkazivanju Ljetnih olimpijskih igara počele su još tokom februara kada je već bilo evidentno da koronavirus pravi ogromne probleme u mnogim državama svijeta, te da su stadioni i sportska borilišta zatvorena. Stotine takmičara već tada nije moglo trenirati, a razvojem pandemije otvorena su i pitanja putovanja, prisustva gledalaca, kao i interesa velikih kompanija i medijskih kuća za saradnju sa Međunarodnim olimpijskim komitetom.

Zamjenik japanskog premijera Taro Aso polovinom marta je, govoreći o otkazivanju igara ovoga ljeta, izjavio da su Olimpijske igre „uklete“, prenio je tada britanski Guardian. „To je problem koji se dešava svakih 40 godina. To je prokletstvo Olimpijade i to je činjenica“, izjavio je Aso, ciljajući na činjenicu da je Japan i 1940. godine trebao biti domaćin igara, a one nisu održane zbog Drugog svjetskog rata. Olimpijada u Moskvi 1980. godine je bojkotovana od strane sportista sa Zapada zbog rata u Afganistanu i invazije koju je na tu azijsku državu izveo SSSR. A 2020. godine igre su odgođene zbog virusa COVID-19.


Međunarodni olimpijski komitet saopštio je da odgađane igara za narednu godinu ovu organizaciju košta dodatnih nekoliko stotina miliona dolara, a da će dio troškova platiti Japan. I Japan će platiti više nego je planirano. Prije sedam godina, kada su podnijeli kandidaturu za domaćina, Japan je računao trošak od 7,3 milijade američkih dolara. Pred samo otkazivanje igara, cifra se popela na 12,6 milijadi. Odlaganje će donijeti i nove troškove, ali to je vjerovatno Japanu manje bitno od drugih problema koji se pojavljuju.


Sportska borilišta kao reklamni pano


Milijarde gledalaca širom svijeta i medijska pažnja posvećena centralnom sportskom događaju 2020. godine bila je prilika da Japan pokaže svoju ekonomsku i inovatorsku moć. Posljednično tome i svoju političku snagu.

Izuzetno tehnološki napredna nacija željela je iskoristiti ovaj sportski događaj i svijetu pokazati najnovija dostignuća u toj državi, a koja bi kasnije trebala biti korištena širom svijeta. Poseban dio najave Olimpijskih igara odnosio se na inovacije i tome je Japan posvetio i medijske prezentacije.

Svijet je trebao vidjeti „pametni grad Tokio“ i upravljanje javnim prijevozom i podzemnom željeznicom Yamanote, koja preveze 34 miliona putnika u sedmici. Sa stanica svake dvije ili četiri minute polaze vozila, a upravljanjem tim sistemom je pravi izazov. Međutim, Japan je razvio napredne tehnologije, a vozila sama prikupljaju podatke o svom kretanju i problemima koji se javljaju. Upotreba 5G mreže u masovnoj primjeni.


Zatim, plan je bio pokazivanje sistema zaštite od cunamija i zemljotresa uz pomoć pametnih energetskih sistema koji bilježe sve promjene, kao i promjene koje se odnose na kvalitet zraka s ciljem da se stvori grad bez pojava CO2.

Toyota je razvijala posebna autonomna vozila koja bi prevozila učesnike na borilišta i prilagođavala se njihovim potrebama tokom vožnje.


Na aerodromu goste bi dočekivao robot koji bi koristio više svjetskih jezika i bio vodič i osiguranje putnicima, ali i prijavljivao sumnjivi prtljag. Druga vrsta robota, koje je razvio Panasonic, na stadionima je trebala da služi gledaocima kao pomoć, baš kao i asistent sportistima na borilištu, dostavljajući im njihovu opremu, na primjer koplja ili kugle.


Sistemi za prepoznavanje lica dali bi novi segment u identifikaciji ljudi.


Novinarima i gledaocima širom svijeta bile bi dostupne napredne statistike koje ranije nisu viđene.


Medalje bi bile napravljene od recikliranih mobitela japanskih građana, a vatromet bi zamijenili umjetni meteori kreirani uz pomoć mikrosatelita.

Premijer Abe i budućnost Japana


Shinzo Abe, kao premijer sa najdužim mandatom u historiji ove države, Olimpijske igre je vidio kao idealnu priliku za slanje političke poruke svijetu, a prije svega susjednoj Kini, o narastajućoj moći ove razvijene države. Kako demografska komponenta (Japan ima najstariju populaciju na svijetu sa prosječnom starošću stanovištva od 48 godina) nije karta na koji su može osloniti protiv Kine, Japan je procijenio da tehnološki razvoj Japana može nadomjestiti taj japanski nedostatak u odnosu na Kinu. Olimpijske igre su trebale biti poligon na kome bi ova država pokazala impresivna naučna i tehnološka dostignuća i otvorila nove perspektive ekonomskog i političkog razvoja Japana i njenih saveznika.


Također, Abe je igre vidio i kao priliku da pokaže svoje vještine upravljanja, nakon ekonomskih teškoća u Japanu posljednih godina, problema starenja populacije i popravljanja imidža Japana nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 2013. godine. Zatim, Abe razmišlja i o narednim izborima, a njegovo potezi tokom pandemije virusa COVID-19 u Japanu nisu naišli na odobrenje građana. Poraz na izborima otvara i pitanje da li će Abe ostati na čelu Liberalno-demokratske partije, pa čak i promjene kursa partije ukoliko Abe i njegova struja u stranci ubilježi novi neuspjeh.


Pored spomenute Kine, drugi japanski regionalni rival je Južna Koreja, a tamošnje vlasti su uspješno organizovale Zimske olimpijske igre 2018. godine. Prema jednom istraživanju koje je provedeno u Južnoj Koreji prije nekoliko godina, stanovnici te države su rekli da im najveću prijetnju predstavlja Japan, sjećajući se godina japanskog imperijalizma i osvajanja u Aziji. Odnosi dvije države danas su prijateljski i strateški, posebno u odnosu prema Sjevernoj Koreji i Kini, ali rivalstvo i natjecanje dvije države ipak postoji. Južna Koreja u zadnjih nekoliko decenija pravi izvanredne ekonomske rezultate sa snažnim razvojem tehnologije u sektoru komunikacija i auto industrije kao i mnogih drugih grana privrede.


Japanci su procijenili da bi im Olimpijske igre donijele prihod od 30 milijardi dolara i otvaranje oko 150 hiljada radnih mjesta, a njihovo otkazivanje dovešće do pada od 1,4% BDP Japana. Međutim, pored finansijskog aspekta Japanu je važan i onaj politički u trenucima kada se Kina i Sjedinjene Američke Države bore za prevlast u ovome dijelu Azije. Olimpijske igre su pomjerene za narednu godinu, a do tada mnogo stvari se može desiti i u Japanu, ali i u sve turbulentnijoj regiji koja je na pragu ekonomske krize koja prijeti cijelom svijetu.




DrugaStrana.info

Druga strana vijesti

 

Newsletter

  • Twitter
  • Facebook
  • RSS

© 2020 by Druga strana. 

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

A blog by A.Sijamić & S.Mirvić. Proudly made in Bosnia and Herzegovina.