Završeni su predsjednički izbori u Brazilu. Nakon dva kruga izbora Luiz Inacio Lula da Silva odnio je pobjedu. U drugom krugu ta pobjeda je bila tjesna (50,9% glasova), ali dovoljna da se sa vrha Brazila skine desničar Jair Boslonaro. Šta ta promjena donosi Brazilu, Latinskoj Americi i svijetu i da li će Lula da Silva nastaviti tamo gdje je stao kada je pred kraj 2010. godine otišao sa mjesta predsjednika države?
Lula da Silva sa 77 godina postao je ponovo predsjednik Brazila, nakon 12 godina. U međuvremenu, bio je zatvoren, „živ zakopan“ kako je sam govorio, izložen kritici, teško bolestan, ali istrajan da pobjedi. Nevjerovatna energija ovoga čovjeka dobro je poznata Brazilcima – prešao je put od dječaka koji živi bez električne energije i vode u kućici sa zemljanim podom do predsjedničke fotelje. Fabrički radnik sa osnovnim obrazovanjem i zaposlenjem od svoje dvanaeste godine, mukotrpnim radom postao je sindikalni vođa, zatim lider Radničke partije, da bi na kraju postao predsjednik najveće i najmnogoljudnije države Latinske Amerike, nakon što je prethodno izgubio tri predsjedničke utrke.
Način vladavine Jair Bolsonara bio je povod da se vrati na političku scenu i upusti u tešku borbu u zemlji koja je politički, rasno i ekonomski podjeljenja. Bolsonaro je pružio odličan otpor, ali kandidat ljevice je bio uspješniji. Brazilci se još uvijek sjećaju nestvarnog razvoja Brazila pod njegovom vlašću, spašavanja miliona ljudi od siromaštva i državnih ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu. Sa druge strane, vrijeme u Brazilu pod Bolsonarom ostaće upamćeno kao vrijeme velike nestabilnosti.
Međutim, sve ovo sada pripada historiji i pitanje je šta će Lula da Silva raditi u godinama koje dolaze. Njegovo vladanje Brazilom donijelo je toj zemlji poštovanje širom svijeta, a on se sam pretvorio u lidera Latinske Amerike i tamošnjih ljevičarskih vlada koje se u to doba ozbiljno uzdrmale „zadnje američko dvorište“, odnosno zonu uticaja Sjedinjenih Američkih Država kako je to opisao američki predsjednik James Monroe u poznatoj Monroeovoj doktrini.
Novi svijet
Lula da Silva ovaj put suočava se sa težom situacijom u zemlji i na međunarodnom planu nego tokom svog prethodnog mandata na čelu Brazila. Stoga, njegovi planovi moraju biti drugačiji, a njegove politike ponovo promišljenje. Na primjer, kako uskladiti dobre veze sa Rusijom i SAD u isto vrijeme? Rusija je važan partner Brazila, posebno u BRICS-u, a Washington je trenutno predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena. U jednom od svojih tweetova, nakon završenih izbora, Lula da Silva je napisao da će tema klimatskih promjena i borba za demokratski Brazil biti neke od najvažnijih politika u njegovoj agendi. Zatim, Lula da Silva je poručio da želi ponovo uspostaviti red u Brazilu, ciljajući na lošu vladavinu Bolsonara, te obećao da će biti ponovo pokrenuti socijalni programi za pomoć siromašnim.
Čini se da će to „sređivanje“ stanja kod kuće novom predsjedniku uzeti najviše vremena i najviše energije, a da će regionalni i svjetski problemi biti u drugom planu, odnosno teško je očekivati da će Lula da Silva ponovo biti lider Latinske Amerike koja proteklih godina dolazi pod vlast ljevičara. Rekordne stope inflacije u tom dijelu svijeta, rezultat su mjera u borbi protiv koronavirusa koje su uništile tamošnju ekonomiju, a veliki broj umrlih zbog ovoga virusa govori da vlasti nisu adekvatno odgovorile na ovaj problem. Pojedine zemlje Latinske Amerike nalaze se u svjetskom vrhu po broju umrlih od koronavirusa i po stopi inflacije u proteklih nekoliko mjeseci.
Zato će Lula da Silva imati posebno težak zadatak kući. Ponovna izgradnja demokratskih institucija, borba protiv ekonomske krize i borba protiv klimatskih promjena sigurno trebaju podršku iz vana. Netom poslije izbora obećao je da će njegova vlada smanjiti stopu krčenja šuma Amazona za čak 80 posto. Za ovakav ambiciozan plan Lula da Silva treba podršku svjetskih sila, jer Brazil sa svojih 215 miliona stanovnika treba velike projekte da bi pokrenuo zemlju.
Podjele koje treba izbjeći
Lula da Silva spada u red onih političara koje uvažavaju u gotovo svim dijelovima svijeta, što će u današnjem svijetu biti sve teže postići. Ruska agresija na Ukrajinu mnoge stvari napravila težim, a ekonomska kriza koja slijedi te tendencije će pojačati. Pojednostavljeno rečeno, svaki napor koji se bude ulagao u ekonomske odnose biće podložan političkoj reviziji, odnosno slobodno tržište će sve biti manje slobodno. Lula da Silva, dok je bio predsjednik Brazila, imao je odlične veze sa zemljama Latinske Amerike, Kinom, Indijom, Rusijom, Južnom Afrikom, Evropskom unijom i SAD. Veliki ekonomski rast Brazila privlačio je druge države da uspostave što bliže odnose sa tom zemljom. Lula da Silva je to znao iskoristiti i na domaćem i na međunarodnom planu.
I danas Lula da Silva je poželjan sagovornik širom svijeta. Za samo nekoliko dana dobio je čestitke za pobjedu na izborima od Josepha Bidena, Cyrila Ramaphose, Emmanuela Macrona, Rishija Sunaka, Olafa Scholza, Pedra Sancheza, zatim iz Kine, svih zemalja Latinske Amerike, Billa Clintona i mnogih drugih. Telefonski je razgovarao, a da još zvanično nije preuzeo funkciju, sa predsjednicima Argentine, Perua, Kube, sa Josepom Borrellom, Macronom i mnogim drugim. Svi oni su ponudili ruku saradnje najmoćnijoj državi Latinske Amerike.
Odlazak Boslonara, čini se, nije mnogima teško pao. Bolsonaro, koji je bio zagledan u Donalda Trumpa, teško je pronalazio zajednički jezik sa Bidenovom administracijom, a više puta je bio kritikovan sa više adresa u EU zbog svojih politika i posebno zbog uništavanja Amazona. Odlazak Bolsonara nije teško pao ni Rusiji ni Kini, jer je brazilski predsjednik rad BRICS-a de facto zaustavio iz straha da se previše ne poveže sa Trumpovim rivalima sa druge strane okeana.
U takvim okolnostima dolazak Lula da Silve na čelo Brazila probudio je optimizam kod mnogih, ali u isto vrijeme otvorio mnoga pitanja na koju stranu će se okrenuti Brazil i shodno tome i najveći dio Latinske Amerike koju sada, uglavnom, vode ljevičari. Kina je najveći trgovinski partner ovoga kontinenta, Rusija je decenijama ulagala u svoje veze u Latinskoj Americi, a sve se to dešava u „zadnjem dvorištu“ najveće svjetske sile koja je tamo izgradila snažne političke, ekonomske i vojne veze. Nema sumnje da je Bidenova administracija zainteresovana za dobre odnose sa Brazilom i da je u to prijateljstvo spremna investirati. Međutim, iskustvo kineskog postavljanja prema Rusiji, usljed rata u Ukrajini i sankcija Zapada, otvara mnoga pitanja i za Lula da Silvu. Stoga se ne treba iznenaditi ako u narednim godinama budemo gledali ovog iskusnog političara na nekim drugim političkim stajalištima, budući da je teško vjerovati da će moći održavati odlične veze sa Washingtonom, Pekingom, Briselom, Moskvom, Havanom, Caracasom, Buenos Airesom i drugim važnim adresama te ostati neokrznut u svijetu u kojem posljednjih mjeseci svaki politički i ekonomski dogovor biva podvrgnut detaljnom preispitivanju.