Godinu dana od njihovog posljednjeg sastanka, predsjednici Sjedinjenih Američkih Država i Kine sastali su se u srijedu San Franciscu na marginama godišnjeg samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC). To je bila prilika da dvije sile potvrde svoje pozicije, dok svoje krajnje namjere kriju iza poruka koje zvuče kao da ih šalju najbližim saveznicima.
Dugo očekivani sastanak Josepha Bidena i Xi Jinpinga održan je u srijedu u San Franciscu, desetinama kilometara od mjesta gdje su ostale države članice APEC-a imale bogat dnevni red. Naravno, glavno pitanje za sve njih je odnos Washingtona i Pekinga.
Prema pisanju američkih medija kineska delegacija se prvobitno protivila da se sastanak održi u vili Filoli, koja je široj javnosti poznata kao mjesto snimanja serije Dinastija - najgledanije serije u historiji televizije. Budući da su samiti ove vrste vješto planirani i svi detalji trebaju poslati određenu poruku, razlog za odabir ove lokacije mogli bi možda potražiti u ranijoj Bidenovoj izjavi da će odnosi Sjedinjenih Država i Kine obilježiti 21. stoljeće.
Minimalna očekivanja i tvrdi stavovi
Kako se samit približavao sve je bio manji optimizam, posebno kod američkih zvaničnika, da će dva lidera postići bilo kakve strateški važne dogovore. U danima pred dolazak kineskog lidera u Sjedinjene Države, američki zvaničnici su medijima govorili da od samita ne očekuju mnogo, odnosno da bi bili zadovoljni da se razgovori dvije države i dvije vojske obnove.
Dvije države, od čijeg odnosa zavisi stabilnost najvećeg dijela današnje svjetske ekonomije, na političkom planu trenutno su jako udaljene i čini se da nema ni ideja kako to popraviti. To nisu samo oni očiti problemi u odnosima dvije države (posjeta Tajvanu bivše predsjednice Predstavničkog doma Nancy Pelosi, obaranje kineskog navodno špijunskog balona iznad Sjedinjenih Država, ili Bidenove ocjene da je Xi diktator), već se radi o strukturalnim razlikama.
Snažan kineski ekonomski rast, a posljedično vojni i politički, natjerao je Washington da počne drugačije tretirati Kinu. Barack Obama, Donald Trump i sada Biden praktično pokušavaju promijeniti sistem ekonomskih odnosa u svijetu, koje su Sjedinjene Države stvorile poslije Drugog svjetskog rata. Taj sistem sada više odgovara Kini nego kreatorima istog.
Priča o slobodnom tržištu, ekonomskim slobodama i minimalnom miješanju države u ekonomiju, napušteni su od Washingtona prije nekoliko godina upravo zbog Kine. Sankcije Washingtona bile su uvod u ograničavanje kineskog ekonomskog rasta na račun Sjedinjenih Država i odatle počinje priča o razlazu dvije sile čije su ekonomije jako povezane.
Dogovor o stvarima koje se podrazumijevaju
Tople uvodne riječi dva predsjednika, pred kamerama, nisu mogli sakriti pukotinu koja se pojavljuje između njihovih država. Bidenova konstatacija da „konkurencija“ dvije sile „ne bi trebala preći u sukob“ i Xijev odgovor da je „planeta Zemlja dovoljno velika da dvije zemlje uspiju“, nije mogla sakriti činjenicu da Sjedinjene Države predano rade da ograniče kinesku ekspanziju, dok Peking izaziva američko vodstvo širom svijeta i to često veoma uspješno.
Zato se obje sile pretvaraju da ne vide krajnju namjeru druge strane i šalju pomirujuće poruke, dok im se putevi razilaze. To dokazuje i dogovor sa dugo očekivanog samita dva lidera.
Biden i Xi su dogovorili da će dvije države raditi na borbi protiv klimatskih promjena, što je suštinski dogovoreno ranije. Zatim, Biden i Xi su dogovorili da će Kina suzbijati distribuciju droge fentalina u Ameriku, što je svakako dužnost svih država. Na insistiranje američke strane i nakon mjeseci odbijanja kineske, dogovoreno je da dvije vojske nastave prekinutu komunikaciju i tako spriječe moguće incidente, i na koncu Biden i Xi su se složili da će dalje razgovarati.
Suštinski, ovo je sporazum sa figama u džepovima, odnosno održavanje odnosa tek toliko da se stvari ne otmu kontroli. Kini je jasno da američka strana pokušava u kineskom dvorištu napraviti savezništva i ograničiti kineski uticaj, a Sjedinjenim Državama je jasno da Kina jača i da svoju snagu pokazuje širom svijeta.
Još ranije, američki i kineski zvaničnici su govorili o tome da se takmičenje dvije sile mora dovesti pod kontrolu, odnosno odrediti pravila igre u sudaru dva diva. Biden i Xi žele nastaviti tim putem, jer očigledno nema ideje kako da se u miru i saradnji razvijaju rivalske sile, dok jedna drugoj ograničavaju pristup visokim tehnologijama, rijetkim mineralima, energentima i tržištima.
To se posebno odnosi na članice APEC-a i na regiju Indo-pacifika koja postaje glavna pozornica za (kontrolisani), prevashodno ekonomski, okršaj dvije najveće svjetske sile, a sporedne scene se protežu od istoka Evrope, preko Afrike i Bliskog istoka, pa sve do najudaljenijih dijelova Latinske Amerike, u kojima će se, preko posrednika, koristiti sva sredstva.
(Ne)predvidivi odnosi
Međutim, bilo bi pogrešno misliti da će se dvije sile u potpunosti sukobiti ili u potpunosti razdvojiti. To je ranije objasnila američka ministrica finansija Janet Yellen. Ona kaže da se grade dva ekonomska sistema, oko Sjedinjenih Država i oko Kine, koji nekad sarađuju, a nekad djeluju kao rivali.
Ne bi bilo pogrešno reći da je samit Bidena i Xija još jedna potvrda udaljavanja Sjedinjenih Država i Kine u pojedinim oblastima, posebno oko vještačke inteligencije i pokušaja da se osiguraju lanci snabdijevanja koji će zavisiti od njima odanih saveznika.
Još jedna potvrda da dvije sile pretjerano ne računaju na političku korektnost i prijateljske odnose dva lidera u skorije vrijeme, jeste i nova Bidenova izjava, poslije samita, da je Xi diktator, što se kineskom vođi sigurno nije svidjelo.
Zato bi se i najvažniji dio dogovora sa samita, da dva lidera i dvije države nastave komunicirati, mogao svesti na želju da ne dođe do okršaja dvije vojske, dok političko rukovodstvo obje zemlje radi da ekonomski pobjedi protivnika. Možda mjesto održavanja samita, ipak, opisuje kakav će odnos imati te dvije države u skorijem vremenu.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.