• Armin Sijamić

Venecuela i SAD: Dogovor na štetu Rusije

Agresija Rusije na susjednu Ukrajinu za manje od tri mjeseca pokrenula je mnoge procese širom svijeta. U ovome trenutku ti procesi zvaničnoj Moskvi ne idu na ruku. Još jedan težak poraz Rusija je doživjela jučer i to u državi koju su proteklih godina, zajedno sa Kinom i Iranom, spašavali na ekonomskom, diplomatskom i vojnom planu, kršeći američke sankcije. Venecuela je dobila priliku koju namjerava iskoristiti.


Proteklih godina, posebno tokom mandata Donalda Trumpa, Sjedinjenje Američke Države pokušale su u potpunosti da izoluju Venecuelu i u tome su u velikoj mjeri uspjeli. Vlada Nicolasa Madura je preživjela, ali ekonomija te zemlje je razorena. Ljevičarski režimi na kontinentu su u nekoliko država došli na vlast, ali ekonomski oporavak Venecuele, usljed međunarodne izolacije, nije moguć. Administracija Josepha Bidena ima drugačiji pristup od one Trumpove. Zvanični Washnington različitim državama ponudio je ruku saradnje i pregovora. Maduro je sada pruženu ruku prihvatio.


Jučer su venecuelanski zvaničnici najavili ukidanje dijela sankcija koje su toj zemlji uvele Sjedinjene Američke Države i poručili da su oni spremni za ponovo poslovanje sa kompanijama sa Zapada. Potpredsjednica Venecuele Delci Rodriguez je to napisala na svom Twitter profilu, a kasnije su vijest prenijeli mnogi mediji na španskom jeziku kao i oni iz SAD. Rodriguez navodi da su vlasti u Washingtonu dale dozvolu američkim i evropskim naftnim kompanijama da pokrenu poslovanje sa Venecuelom. Ona dalje smatra da je ovaj američki potez samo prvi korak u ukidanju svih sankcija protiv njene zemlje. Nakon ovih vijesti mnogima je jasno da je to prilika za politički dogovor dvije države.


Nafta za Zapad, šansa za Venecuelu


Naftom bogata Venecuela može biti značajan faktor u potiskivanju Rusije sa tržišta Zapada i to je najvažniji faktor zašto je Washington odlučio da smanji pritisak na službeni Caracas. Venecuela ima najveće naftne rezerve na svijetu i decenijama je njen razvoj zavisio od izvoza tog energenta. Međutim, sankcije su venecuelanski izvoz nafte ograničile i od 2014. godine se smanjuje iz godine u godinu. Tako je 2020. godine Venecuela izvozila samo četvrtinu u poređenju sa količinama iz 2020. godine.


Američka kompnija Chevron, koja decenijama posluje u Venecueli, polovinom marta je saopštila da je spremna nastaviti trgovinu venecuelanskom naftom, što je tada bila jasna naznaka da SAD pregovaraju sa Madurom. Sa sadašnjim tržišnim cijenama nafte vlast u Venecueli bi ostvarila ogromnu finansijsku dobit, što mi moglo pokrenuti ekonomiju te zemlje. Pregovori dvije države vođeni su u tajnosti, ali javnost je bila upoznata da su dvije države ostvarile kontakt.


Sporazumi koji postignu dvije države i koji se mjere u milijardama dolara ne mogu ostati samo u sferi ekonomije i jasno je da će prije ili kasnije imati uticaja i na političke veze dvije države, iako to može postati vidljivo tek godinama kasnije. Međutim, to ne znači da će Maduro i SAD postati prijatelji, već samo partneri u određenim oblastima na obostranu korist. U ovome trenutku za obje strane to je dovoljno.


Utrošene decenije rada i milijarde dolara


Ovakav razvoj situacije za Rusiju je veoma loš po mnogo osnova i službena Moskva sigurno se osjeća prevarenom. Venecuela je bila blizak saveznik Rusije gotovo dva desetljeća i službena Moskva je ulagala ogromne napore da se tamošnja vlast održi. Rusija je Venecueli isporučila napredno oružje, poslala finansijske savjetnike i pružala pomoć u različitim oblastima u skladu sa svojim mogućnostima. U jednom trenutku, kada se špekulisalo da bi Trump mogao napasti Venecuelu, mediji su izvještavali da su ruski vojnici raspoređeni po toj južnoameričkoj državi s ciljem odvraćanja američkog predsjednika od napada. Još u decembru 2020. godine Zapad nije priznavao rezultate izbora u Venecueli, a Madurova pobjeda je tada obradovala Rusiju i Kinu koje su se nastojale što bolje pozicionirati u "američkom zadnjem dvorištu".


Ukidanje sankcija Venecueli sigurno raduje Moskvu, ali ne pod ovakvim uslovima i u ovome trenutku. Naime, izvozom venecuelanske nafte Rusija gubi važan adut u sukobu sa Zapadom. Pojava venecuelanske nafte na američkom i evropskom tržištu može značiti smanjenje uvoza iz Rusije i obaranje cijene tog energenta. Na ovaj način Rusija ima manje tržište i smanjuju joj se prihodi, dok u isto vrijeme gubi polugu moći koju decenijama koristi u Evropi. Energetska zavisnost Evrope od Rusije ovim dogovorom bi mogla biti smanjena, a u budućnosti i izbjegnuta, posebno ako se postigne sporazum sa Iranom.


Poraz Rusije: Novac prije svega


Ovakav debakl ruske politike u Latinskoj Americi dao se naslutiti prošlog mjeseca kada su države iz ovoga dijela svijeta stale na stranu Ukrajine i Zapada. Prvo je većina zemalja Latinske Amerike osudila rusku agresiju na Ukrajinu, a onda su glasali da se Rusija izbaci iz Vijeća za ljudska prava UN-a, što je posebno povrijedilo Moskvu. Tada samo na ovome mjestu pisali da bi konačna potvrda ruskog diplomatskog poraza u Južnoj Americi bio dogovor SAD i Venecuele, a upravo to se jučer desilo.


U danima koji slijede Venecuela će prihvatiti ponude sa Zapada da strane kompanije kupe njenu naftu, jer je kasa u Caracasu godinama prazna. Na pomenutom glasanju o ratu u Ukrajini Venecuela nije učestvovala. Ta zemlja je suspendovana zbog toga što od 2014. godine ne plaća svoje obaveze prema Ujedinjenim nacijama. U zadnjih nekoliko godina oko pet miliona stanovnika Venecuele je pobjeglo iz zemlje zbog siromaštva, inflacija često probija neslavne rekorde, a u zemlji se osjeti nedostatak osnovnih životnih namirnica.


Maduro će sigurno i dalje ponavljati svoje stavove koje iznosi svih ovih godina, a koji su u najvećoj mjeri usmjereni protiv interesa SAD u tom dijelu svijeta i provodiće svoju dobro poznatu politiku kada mu se ukaže šansa. Međutim, priliku koju je dobio, da ekonomiju zemlje stavi na noge, vjerovatno neće propustiti. Dogovor sa SAD je prilika za Caracas da smanji pritisak na tamošnju vlast i privredu, odnosno da se situacija u zemlji stabilizuje, a to godinama Rusija i Kina nisu mogle Venecueli isporučiti.