Agresija Rusije na Ukrajinu uzdrmala je čitav svijet. Neke države stale su na stranu Ukrajine, neke na stranu Rusije, a značajan je broj država koje pokušavaju da ne zauzmu stav, čak ni prilikom glasanja u Ujedinjenim nacijama. Bivši SSSR i današnja Rusija duboko su involvirani u procese u Latinskoj Americi, pa je rat u Ukrajini tema o kojoj se govori i u ovom dijelu svijeta.
Latinska Amerika više od stoljeće važi za dio svijeta kojeg veliki svjetski sukobi zaobilaze. Udaljenost od Evrope i Azije bila je osnovna garancija da se sukob neće preliti. U međuvremenu, neke od tamošnjih država su prerasle u ekonomske i vojne sile, pa je to dodatni faktor odvraćanja napadačima da se ne upuštaju u ratnu avanturu na kontinentu na kome dominiraju neprohodne planine i šume, močvare, džungle, velike rijeke i relativno slabo razvijena putna infrastruktura. Međutim, to ne znači da je ovaj dio svijeta pošteđen rata. Pored ratova koje su Sjedinjene Američke Države vodile protiv nekoliko država i protiv nekoliko režima, direktno ili indirektno preko posrednika, tamošnje države su zapamtile građanske ratove i međusobne obračune više puta u zadnjih stotinu godina.
Novi rat u Evropi nije samo još jedan rat koji se dešava daleko od ovoga dijela svijeta. Kako je to glavna tema u najvećim svjetskim medijima, tako je postalo nemoguće sukob ignorisati, čak i ako ste stanovnik Čilea ili Bolivije. Tamošnji mediji izvještavaju o ovom ratu, doduše u manjoj mjeri nego li to rade evropski ili oni u SAD, često zauzimajući stranu na način da se oslanjaju na samo jedan od dva izvora informacija. Tako, na primjer, u Venecueli nemaju dileme da je za rat kriv Zapad i da je Rusija žrtva, dok oni u Kolumbiji, uglavnom, drže da je istina ono što javljaju mediji iz SAD.
Izvještavanje medija i podjela u javnosti, u dijelu svijeta gdje većina stanovnika govori španski jezik, odraz je i državnih politika. Dva glasanja u Ujedinjenim nacijama o ratu u Ukrajini pokazala su neke očekivane, ali i neke manje očekivane odluke vladajućih elita Latinske Amerike. Ovakav razvoj situacije sigurno nije obradovao zvaničnu Moskvu.
UN: Osuda i eliminacija
Već sada je jasno da ruski plan u Ukrajini nije proveden onako kako je to prvobitno planirano. Kolone ruske vojske imale su namjeru da se ušetaju u ukrajinske gradove i na koncu da u Kijevu zbace tamošnju vlast. To se nije desilo, jer je ukrajinska vojska i narod pružio snažan otpor kakav u Moskvi nisu očekivali. To vjerovatno objašnjava velike gubitke na bojnom polju koje je pretrpila Rusija. Kako rat nije završen preko noći, ostatak svijeta je morao da reaguje.
Prvo je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2. marta osudila ruski napad na Ukrajinu sa 141 glasom, protiv su bile Rusija, Bjelorusija, Eritreja, Sirija i Sjeverna Koreja, a 35 država je bilo suzdržano. Zemlje Latinske Amerike ubjedljivo su stale na stranu većine, pa su gotovo sve države glasale protiv Rusije, osim Bolivije, Nikaragve i Kube koje su bile suzdržane. Vlast u Moskvi nije bila sretna ovih ishodom glasanja, ali nije bilo ni mjesta pretjeranom uzbuđenju, jer donesena rezolucija, jedna od mnogih koje je ovo tijelo izglasalo, nije obavezujuća i ne predviđa nikakve sankcije.
Nakon toga, 7. aprila GS UN donosi novu odluku koja ima pravne i političke posljedice po Rusiju. Na prijedlog država Zapada, a nakon masakra u gradu Bucha u blizini Kijeva, izglasano je da Rusija bude isključena iz Vijeća UN-a za ljudska prava zbog invazije na Ukrajinu. Ova odluka naljutila je Moskvu iz nekoliko razloga, a prvi je taj da ovaj presedan može dovesti do toga da se države odstranjuju iz različitih tijela UN-a i drugih organizacija. Zatim, Rusija je prva država, nakon Libije 2011. godine, koja je izbačena iz ovoga tijela UN-a i prva članica Vijeća sigurnosti UN-a koja je izbačena iz bilo kojeg tijela ove organizacije. 93 države su glasale da se Rusija izbaci iz ovoga tijela, 24 su bile protiv, suzdržanih je bilo 58, a desetak država nije pristupilo glasanju.
Države Latinske Amerike i ovaj put su, uglavnom, stale na stranu Zapada i Ukrajine. Za izbacivanje Rusije iz ovoga tijela glasale su, pored brojnih manjih država u ovom dijelu svijeta, Argentina, Kolumbija, Čile, Peru, Ekvador, Paragvaj i Urugvaj. Protiv su bile Kuba, Nikaragva i Bolivija, a suzdržani Brazil, Surinam i Gvajana. Ono što upada u oči u ovim rezultatima glasanja jeste odsustvo stava Venecuele, vjernog saveznika Rusije. Ta država, zbog neizmirenih dugovanja prema UN nije mogla glasati, odnosno ne glasa od 2014. godine zbog duga od oko 40 miliona dolara koji neće ili ne može da plati. Venecuela je jedna od deset država koje su po ovome osnovu izgubile pravo glasa.
Rusija je nakon ovoga glasanja poručila da će zauzeti stav prema državama koje nisu glasale u njenu korist i najavila kontramjere. O kakvim mjerama se radi javnosti nije poznato, a biće posebno interesantne u kontekstu Latinske Amerike gdje niti jedna jaka regionalna država nije stala na njenu stranu.
Ishod kakav se (ni)je očekivao
Stratezi u Moskvi sigurno su bili iznenađeni ovakvim rezultatima glasanja, budući da je Moskva decenijama ulagala u poboljšanje odnosa sa državama iz ovoga dijela svijeta. Razumjevanje za Moskvu nisu imale ni ljevičarske vlade u ovome dijelu svijeta, koje često zauzimaju stav suprotan stavu SAD. Rusiju je podržala Bolivija, koja u gotovo svim drugim prilikama glasa protiv SAD, zatim Kuba kojoj je Moskva značajno pomogla i čak otpisala dugove koji se mjere u stotinama miliona dolara i Nikaragva kojom upravlja bračni par Daniel Ortega i Rosario Murillo. Ljevičarske vlasti Argentine, Čilea, Perua i Urugvaja nisu imale razumjevanje za stavove Kremlja, a podršku nisu dobili ni od desničarskih vlasti Paragvaja, Brazila, pa čak ni Ekvadora kojim je do prošle godine upravljao čovjek pod imenom Lenjin Moreno. Podršku Moskvi nije pružio ni Brazil, ruski saveznik iz BRICS-a na kojeg su mnogi polagali brojne nade.
Ovakav debakl ruske diplomatije za mnoge je iznenađenje, ne samo zbog činjenice da Rusija ulaže znatne napore da se pozicionira u „dvorištu“ SAD, već i zbog činjenice da mnoge vlade u ovom dijelu svijeta često glasaju protiv svih dokumenata iza kojih stoji Washington. Rusija nije uspjela uvjeriti svoje saveznike, ili države sa kojima ima odlične odnose, da ih podrže u ratu protiv Ukrajine čije je prisustvo u ovom dijelu svijeta simbolično. Naravno, ne treba gubiti iz vida da mnogo država u ovom dijelu svijeta vodi prilično nezavisnu politiku i u skladu sa svojim interesima. Rusija ni te države nije uspjela ubijediti u ispravnost svojih stavova.
Rat u Ukrajini sve više ima uticaja i na odnose u Latinskoj Americi. Povećanje cijena energenata i cijena hrane brine gotovo sve države u ovom dijelu svijeta, ali i ostavlja priliku za neke od njih. Naime, Brazil i Venecuela su veliki proizvođači nafte i prirodnog gasa i rast cijena energenata sigurno ih raduje.
To se posebno odnosi na sankcijama iscrpljenju Venecuelu s kojom se proteklih sedmica ozbiljno računa u Washingtonu. Nicolas Maduro je potvrdio da je u njegovu zemlju došla ekipa američkih stručnjaka da pregovaraju o različitim mogućnostima za investiranje. Tamošnjim medijima nije bilo teško zaključiti da je predmet razgovora venecuelanska nafta koju su SAD, ili neko od saveznika, spremne kupiti kako bi suzbili ruski izvoz ovog energenta i zadovoljili potražnju na međunarodnom tržištu.
Špekuliše se da bi pogodba značila ukidanje sankcija SAD, ili barem zaobilaženje istih, kako bi se obavila kupoprodaja venecuelanske nafte. U konačnici, to bi moglo voditi do otopljavanja odnosa sa SAD i otvranja novih prilika za saradnju dvije zemlje. Ova primamljiva ponuda za Madura dolazi u trenucima kada je kasa u Caracasu prazna i kada je potrebno ojačati pozicije vlasti u susret narednim izborima. Venecuela je godinama dobijala važnu pomoć iz Moskve, prije svega u segmentu odbrane, ali i slanja stručnjaka iz Rusije koji su pokušali da dovedu finansije domaćina u red obuzdavajući često rekordnu inflaciju u svjetskim okvirima. Ovih dana Maduro je najglasniji u Latinskoj Americi u podršci Rusiji i Vladimiru Putinu, ali da li je to dovoljna garancija da neće prihvatiti ponudu Washingtona? Događaji u proteklim sedmicama pokazuju da u slučaju Ukrajine Rusija u Latinskoj Americi može očekivati različite obrate. Promjena pozicija Venecuele bio bi preokret kakav se ne viđa svaki dan.