Jedan od najčešćih zaključaka u analizama ukrajinske krize jeste da je se svijet zauvijek promjenio i da nastupa novo doba u međunarodnim odnosima. Do toga zaključka došao je i španski diplomata Josep Borrell koji trenutno obnaša funkciju visokog predstavnika Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku. Ukrajinsku krizu Borrell vidi kao šansu za novu i jaču Evropu.
Nije čest slučaj da u toku velike međunarodne krize jedna od zainteresovanih strana igra potpuno otvorenih karata, odnosno da svoje stavove i mišljenja iznosi u pisanim ili bilo kojim drugim oblicima. Ruski napad na Ukrajinu Borrella je nagnao da napiše autorski tekst u kome je, na samom početku, iznio optužnicu protiv ruskog rukovodstva, kriveći ih za agresiju, različite zločine protiv civila i na koncu za širenje propagande direktno iz Kremlja na čijem je čelu Vladimir Putin. Ovakav nastup jednog visokorangiranog političara, odnosno visokog predstavnika EU, nije ništa drugo nego zatvaranje vrata Moskvi, barem kada je riječ o njegovom resoru u vremenu koje je pred nama. Takav Borrellov stav sigurno neće ostati neprimjećen u Moskvi.
Ali ne samo stav, već i konkretni potezi, odnosno sankcije koje je EU uvela, a kasnije i pojedine države članice, Rusiji, ruskim firmama i pojedincima. Novonastali jaz neće biti lahko prevazići, posebno ako sukob u Ukrajini potraje. Veze koje su bile izgrađivane decenijama, pokidane su za nekoliko dana. Već je sada jasno da će ovo prouzrokovati velike ekonomske i političke probleme u Rusiji i EU, kao i da obje strane moraju nastaviti da djeluju u izmijenjenim okolnostima.
Sa saveznicima i bez njih
Borrell smatra da je ukrajinska kriza bila okidač za ujedinjenje EU, a kasnije i ujedinjene čitavog Zapada protiv Putinove Rusije. To opiranje „autokratskom lideru da zauzme šta želi putem vojne agresije“ za Borrella je događaj koji je doveo do „zakašnjelog rođenja geopolitičke Evrope“. Borrell smatra da je EU u samo sedam dana otišla dalje na putu ka stvaranju robusnije i sigurnije EU koja je vidljiva na svjetskoj političkoj sceni, nego što je to uspjela za proteklu deceniju. On dalje smatra da ovakav, za EU poželjan, razvoj situacije neće biti zaokružen ukoliko Putin pobjedi u Ukrajini, pa se stoga EU mora boriti da ta velika evropska zemlja „preživi“, ostavljajući put Rusiji za njen povratak, kako bi se mogao mir ponovo uspostaviti.
Borrell, zatim, najavljuje da EU treba da se oslobodi energetske zavisnosti i da treba smanjiti kupovinu energenata od „autoritarnih i agresivnih sila“ te da je to „strateški imperativ“ za Brisel. Napad na Ukrajinu je, smatra Borrell, okidač i za ubrzani razvoj zelene energije, čime će se zadati udarac ruskoj kasi koja se puni prodajom energenata, a novac EU će otići na borbu protiv klimatskih promjena. Na koncu, Borrell smatra da će za zaštitu evropskih interesa biti potrebna i vojna sila koju EU mora razvijati. Sve ovo je, zaključuje Borrell, dovelo do pronalaženja novog smisla postojanja EU, koja će prvo osigurati slobodu Ukrajini, a onda i ostatku kontinenta.
Između SAD i Kine
Nije ovo prvi put da Josep Borrell otvoreno govori o budućnosti EU, posebno o odnosu prema velikim silama, u prvom redu Sjedinjenim Američkim Državama i Kini. Krajem maja 2020. godine, Borrell je u desetominutnom obraćanju njemačkim ambasadorima govorio da EU ima pravo i mogućnost da bira saveznike u vremenu širenja koronavirusa, kojeg je nazvao „velikim akceleratorom historije“, a što je dovelo do toga da Kina potisne SAD sa mjesta najveće svjetske sile. Borrell je tada smatrao da EU treba da se osloni na saradnju Njemačke i Francuske i da krene svojim putem, preuzimajući inicijativu i odupirući se pritisku iz SAD i Kine.
Sa ove distance sa sigurnošću može se reći da je Borrellov istup tada bio i rezultat loših odnosa Brisela i Bijele kuće u kojoj je boravio Donald Trump. Odlaskom Trumpa sa pozicije američkog predsjednika EU vidi nove perspektive za transatlantske odnose i na tome Brisel mjesecima predano radi.
Početkom decembra 2021. godine EU je krenula u suprostavljanje Kini, a što je najvažnija stavka u politici Josepha Bidena. Naime, tada je u Briselu usvojena inicijativa „Global Gateway“ koji je „težak“ 300 milijardi eura i koji je osmišljen kao odgovor na kinesku inicijativu „Pojas i put“. Ovom inicijativom EU se planira suprostaviti Kini od Evrope do Azije i Afrike, računajući na savez sa SAD. Nešto ranije, u novembru 2021. godine EU je skicirala obrise nove politike prema Južnoj Americi, gdje SAD posljednjih godina gube ekonomsku bitku protiv Kine.
Početkom rata u Ukrajini Brisel se prema Rusiji postavio na način koji je bio nezamisliv samo nekoliko dana ranije, kako je u citiranom tekstu napisao sam Borrell. Tako je za kratko vrijeme EU promijenila svoj vanjskopolitički kurs i sada pokušava da se nametne na velikoj sceni, nastojeći da parira SAD i Kini.
Ukrajinska kriza očigledno je povod za velike premjene u politici Brisela, ali i drugih aktera na međunarodnoj sceni. Ruska agresija na Ukrajinu podigla je novu željeznu zavjesu u Evropi i mnogo toga na svjetskoj političkoj i ekonomskoj sceni neće biti isto. EU sa svojim sporim birokratskim aparatom, kao i sa često komplikovanim sistemom donošenja odluka, ovaj put nije kasnila. Tačnije, odluke koje je EU donijela u namjeri da kazni Rusiju toliko su važne i suštinske da će u narednom vremenu te odluke u mnogočemu odrediti politiku obje strane. Iako možda to nije bilo planirano u Briselu, sada su te odluke na neki način postale agenda EU. Ostaje pitanje koliko će ta politika biti uspješna i koliki će biti njeni dometi. Ono što raduje i Brisel i Washington jeste obostrana volja za nastavak saradnje.