Trgovinski sporazum Sjedinjenih Država i Evropske unije je velika Trumpova pobjeda

Donald Trump je ostvario novu važnu pobjedu. Trgovinski sporazum s Evropskom unijom je više od trgovine i Washingtonu donosi nove poluge kontrole nad saveznicima s druge strane Atlantika.

Foto: Von der Leyen i Trump u Škotskoj

U nedjelju, na Trumpovom privatnom golf terenu u Škotskoj, američki predsjednik Donald Trump, u prisustvu šefice Evropske komisije, saopštio je svijetu da je postignut trgovinski sporazum na zadovoljstvo obje strane nakon „teških pregovora“.

Nešto kasnije će američki potpredsjednik JD Vance na društvenoj mreži X napisati: „Cijela evropska štampa trenutno hvali predsjednika, zadivljena dogovorom koji je ispregovarao u ime Amerikanaca. Sutra će američki mediji nesumnjivo objavljivati naslove poput 'Donald Trump je dobio samo 99,9 posto onoga što je tražio'.“

Ursula von der Leyen je također izrazila zadovoljstvo postignutim sporazumom, ali njen nastup pred kamerama nije izgledao tako uvjerljiv kao Trumpov.

Neki su je odmah počeli kritikovali. Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor je napisala na X-u da je „gospođa Von der Leyen najnekompetentnija predsjednica Evropske komisije ikad“. Salva kritika na račun ove političarke podsjetila je na one dane dok je bila njemačka ministrica odbrane. Neki su tada tvrdili da je u njenom mandatu njemačka vojska uništena.

Šta je dogovoreno?

Trgovinski sporazum koji se odnosi na 800 miliona ljudi i gotovo 44 posto globalnog BDP-a sam po sebi je važan. Von der Leyen ga je ocijenila „najvećim trgovinskim sporazumom ikad“. Sporazum je došao nakon što je Trump početkom aprila jednostrano uveo carine (tarife) za gotovo sve države, a Evropska unija je dobila jedinstvenu stopu od dvadeset posto.

Brisel je danima nakon toga najavljivao odgovor Washingtonu i poručivao da se neće povući pred Trumpovim jednostranim mjerama. Istovremeno, dio establišmenta je govorio o potrebi dogovora na obostrano zadovoljstvo.

Jedna od onih koja je posebno privukla pažnju bila je upravo Ursula von der Leyen. Ona je desetak dana nakon ovoga Trumpovog poteza u intervjuu za njemački list Die Zeit rekla da „Zapad kakav smo poznavali više ne postoji“, te da je oduvijek bila „uvjerena atlantistkinja“ i „velika prijateljica SAD-a“, ali da Trumpova politika pravi „povijesne promjene“, koje prisiljavaju Evropsku uniju da „igra vrlo aktivnu ulogu“ u oblikovanju novog svjetskog poretka.

Tri mjeseca kasnije, Von der Leyen je izašla iz uloge revolucionarke. Njene poruke nakon sastanka u Škotskoj nisu bile tako radikalne. Govorila je o važnom sporazumu, uravnoteženoj trgovini, stabilnosti i predvidivosti u trgovini Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije.

Ali šta je ustvari dogovoreno? Američke carine na uvoz iz Evropske unije iznosiće petnaest posto, Brisel se obavezuje da će masovno kupovati američko oružje i vojnu opremu, zatim američki gas, naftu i nuklearna goriva (prema Trumpu za oko 750 milijardi dolara, od čega za 250 milijardi u naredne tri godine), i uložiće u Sjedinjene Države 600 milijardi dolara.

Dogovor o uvozu američke energije ne iznenađuje, jer Brisel i Washington žele prestati kupovati istu kod Rusije. Masovna kupovina oružja od strane Evropljana također nije iznenađenje, a što je posljednji junski samit NATO-a potvrdio.

Zauzvrat, pohvalili su se oni koji drže da je ovo dobar sporazum za Evropsku uniju, Trump neće uvesti carine od trideset posto kako je zaprijetio dva dana prije sastanka u Škotskoj, nakon što je u aprilu uveo od dvadeset posto. Pored toga, neke grupe proizvoda neće biti carinjene prilikom uvoza u Sjedinjene Države, a neke carine poput onih na aluminij i čelik ostaju na pedeset posto.

Vrijednost trgovine između Sjedinjenih Država i Evropske unije u 2024. godini iznosila je oko 976 milijardi dolara. Amerikanci su u Evropsku uniju izvezli robu vrijednu oko 370 milijardi, a u suprotnom smjeru poslano je robe u vrijednosti od 606 milijardi dolara.

Njemački kancelar Friedrich Merz napisao je na X-u da bi trgovinski rat teško pogodio najveću evropsku ekonomiju i dodao da „stabilni i predvidljivi trgovinski odnosi s pristupom tržištu koriste svima s obje strane Atlantika, podjednako preduzećima i potrošačima“.

Strateške implikacije

O onome što je Ursula von der Leyen dogovorila posljednju riječ daće zemlje članice Evropske unije. Iz pređašnjih iskustava može se zaključiti da će sporazumu otpor pružiti neka od država članica, a da će se to potom „ispeglati“ ustupcima druge vrste. Osim ako članice Evropske unije u potpunosti ne odbace sporazum, on bi mogao pretrpjeti manje promjene.

Međutim, već je jasno da je Trump uspio staviti pod kontrolu najveći broj evropskih država, što je iznenađujuće činjenicom da mu to sve teže uspijeva u drugim krajevima svijeta. Otpor koji mu pružaju neke države Latinske Amerike u Evropi gotovo da ne postoji.

Ali, ni to nije bilo iznenađenje. Prije pomenutog NATO samita u junu, američki državni sekretar Marco Rubio bio je precizan kakvu to Evropu želi zvanični Washington. On je početkom aprila pripremao saveznike i javnost za ono što dolazi kada je posjetio Brisel. Kratko rečeno, on je tada Evropljanima poručio da ključ saradnje leži u vojno jačim evropskim saveznicima, odnosno u onome što se u međunarodnim odnosima naziva „tvrda moć“ (hard power).

Suštinski, Sjedinjene Američke Države žele da dodatno vežu evropske saveznike za sebe, ali ne i da ih štite na svoj račun. Odnosno, Washington je spreman da Evropljanima obezbijedi sigurnost i energente, ali to će morati platiti. U perspektivi takav trend vodi u daljnje jačanje Sjedinjenih Država i veću evropsku zavisnost. Činilo se da je Von der Leyen mislila na drugačiji kraj Zapada kakvog poznajemo kada je o tome govorila u aprilu ove godine.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba

---