18. oktobra Iranu prestaju važiti sankcije uvedene od strane Ujedinjenih nacija. Već od sutra Iran će ponovo moći „legalno“ poslovati sa svojim svojim strateškim saveznicima – Rusijom i Kinom. U prevelikoj želji da kazni Iran, Donald Trump je, sportski rječnikom opisano, postigao autogol. Ovakav pokolon Teheran, Peking i Moskva sigurno će znati iskoristiti, a države poput Iraka, Sirije i Libana dodatno će ojačati veze sa Iranom. Sjedinjene Američke Države prijete novih i oštrijim sankcijama, ali Trumpov potez je napravio veliku štetu američkim i izraelskim interesima.
Posljednih mjeseci iranski predsjednik Hassan Rouhani slavodobitno izjavljuje da je njegova država dobila diplomatsku bitku protiv SAD i najavljuje nove investicije u Iran. Tačnije, Rouhani proslavlja dvije pobjede: Na unutrašnjem planu obnavlja povjerenje Iranaca u svoju vladu nakon teških sankcija i velike krize zbog pada cijena nafte i širenje koronavirusa, a na vanjskom planu ojačava osovinu Moskva – Teheren – Peking koja je najveća prijetnja za američke interese u Aziji. Ovu pobjedu pripisao je iranskom narodu i iranskoj diplomatiji.
Nema sumnje da je iranski narod zaslužan za pobjedu trpeći sankcije te da je iranska diplomatija predano radila da zaštiti iranske interese. Međutim, Rouhani bi za ovu pobjedu mogao da zahvali i Donaldu Trumpu koji je svojim političkim neiskustvom, u ovome slučaju, protiv sebe okrenuo Kinu, Rusiju, Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku. Zatim je na glasanju u UN-u doživio debakl, da bi na koncu istek desetogodišnjih sankcija došao 18. oktobra u trenucima dok se bori za svoj drugi predsjednički mandat.
Najgori sporazum ikad
Trump je prije dvije godine, kako stvari stoje, napravio jednu od najvećih grešaka američke politike prema Iranu još od vremena kada je u Bijeloj kući bio George W. Bush. U maju mjesecu 2018. godine Trump je jednostrano povukao SAD iz „Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije“ (JCPOA), a koji je rezultat dogovora Irana i šest svjetskih sila (SAD, Kina, Rusija, Njemačka, Velika Britanija i Francuska). Sporazumom je bilo predviđeno da Iran svoj nuklearni program stavi pod kontrolu ovih sila, a zauzvrat Iranu će biti ukinute sankcije. Iran je i tada slavio diplomatsku pobjedu, a strani investitori iz mnogih država su planirali uložiti milijarde dolara u iransku ekonomiju.
Tadašnji američki predsjednik Barack Obama je poručio da se Iran na ovaj način spriječava da napravi nuklearnu bombu i da će ukoloniti dvije trećine centrifuga za obogoćivanje uranijuma, a što u konačnici smanjuje rizik od rata na Bliskom istoku. Vladimir Putin je tada izjavio da „svijet može da odahne“, otklanjajući mogući razlog sukob Irana i država Zapada. Izrael je bio snažno protiv ovoga sporazuma, ali nije mogao uraditi ništa drugo nego izraziti negodovanje budući da je Iran imao dogovor sa svjetskim silama. Međutim, dolazak Trumpa u Bijelu kuću nakratko je sve promijenio. Trump je povukao SAD iz sporazuma i uveo nove sankcije Iranu. Pomenuti sporazum nazvao je „najgorim sporazumom ikad“, a nakon toga je ušao u daljnji sukob sa Iranom likvidacijom Qasema Soleimanija.
Američki zvaničnici u posljednjih nekoliko mjeseci pozivaju sve države svijeta, a posebno saveznike u Evropi, da se pridruže novim američkim sankcijama. Međutim, oni su to odbili, a kao glavni razlog je naveden da se su SAD jednostrano povukle iz sporazuma koji je važio te da njihovo povlačenje iz sporazuma ne zavisi od jednostrane odluke SAD. Povlačenjem SAD iz sporazuma Trump je napravio veliku grešku, jer je Iran nastavio ubrzano da razvija svoj nuklearni program posljednje dvije godine, a sankcije su pravno otklonjene. Naravno da ovo ne znači kraj američkog pritiska i povlačenje svih ostalih sankcija Iranu, ali za Iran to niije toliko ni bitno koliko činjenica da će Rusija i Kina, kao najvažniji partneri i zaštitinici Teherana, sada u trenucima pojačanog sukoba sa SAD slobodno moći trgovati oružjem i vojnom opremom sa Iranom, a iz Irana oružje može u Irak, Siriju ili Liban. I sve to uz neku vrstu pristanka Velike Britanije, Njemačke i Francuske.
Iranski plan
Trumpova diplomatska nespretnost i otvoreno razmimoilaženje sa svojim evropskim saveznicima je poklon koji će Moskva i Peking iskoristiti, a Teheren će ojačati svoje pozicije u regiji. Čini se da ove države već imaju spremne projekte, a da Iran ima detaljan plan šta želi nabaviti od oružja. Iran je ranije saopštio da želi nabaviti ruske sisteme S-400, ruske borbene avione, pa čak i tenkove. Nakon obnovljenog sukoba između Armenije i Azerbejdžana, vjerovatno, iranski stratezi žele i moderne dronove, iako je Iran prilično dobro ovladao ovom tehnologijom. Međutim, interes za turske dronove sigurno bi ojačao odnose sa susjednom državom.
Nakon prestanka važenja sankcija Ujedinjenih nacija Kina i Rusija mogu slobodno trgovati sa Iranom u više oblasti, budući da prodaja vojne opreme i transfer znanja u toj oblasti, može biti primjenjen na veliki broj drugih grana ekonomije. Ekonomska kriza potresa svijet, a veliko iransko tržište se ponovo otvara za kineske i ruske kompanije. Iran, sa druge strane, treba nove tehnologije kako bi sebe zaštitio u slučaju vojnog napada SAD, Izraela ili čak Saudijske Arabije i njenih saveznika koji godinama kupuju moderno američko oružje. Međutim, Iran treba uvoz tehnologije za aktivnosti i van svojih granica, a to se posebno odnosi na ključne pozicije na iračko-sirijskoj granici, pa sve do sirijsko-izraelske granice i dalje do Libana gdje djeluje Hezbollah. Tokom ljeta službeni Damask i Teheran su postigli novi sporazum o vezama dvije vlade i vojske, a cilj Irana je da Siriji pomogne u uspostavljanju jače protivvazdušne odbrane u toj zemlji, čime bi pokušali odbiti stalne izraelske vazdušne napade.
Iran će na ovaj način ojačati svoje vojne i ekonomske kapacitete, dodatno pomoći svoje saveznike, a svoj nuklearni program neće podrediti američkim interesima ili inspekcijama. Stoga je jasno da je Trumpov potez bio pogrešan i da povlačenje iz sporazuma neće spriječiti razvoj iranskog nukelarnog programa niti jačanje Irana. Šta više, kao posljedica guranja Irana u zagrljaj Rusije i Kine sve to će biti ubrzano. Desetljeća pod sankcijama, gotovo napušten od svih, Iran se uspio razvijati i jačati. Sada na svojoj strani, ili barem ne protiv sebe, Iran će imati velike sile. Obamina politika približavanja i otopljavanja odnosa između SAD i Irana za sada je propala. A da li će biti šanse u bliskoj budućnosti da se takva politika ponovo vrati na veliku scenu zavisi i od rezultata američkih predsjedničkih izbora.