• Armin Sijamić

Nancy Pelosi testira kinesku odlučnost i šalje poruku ostatku svijeta

Dvije najveće ekonomske sile, Sjedinjene Američke Države i Kina, opet su se našle na suprotnim stranama. Washington je odlučio da svoju snagu i odlučnost pokaže pred samim obalama Kine, odnosno u kineskom dvorištu koje Peking želi pretvoriti u zonu u kojoj suvereno odlučuje.


Predsjedavajuća Zastupničkog doma Kongresa SAD Nancy Pelosi posjetila je odemtnuti kineski otok Tajvan i napravila pometnju u Pekingu, ali i Moskvi. U okviru svoje azijske turneje Pelosi je iz Malezije doletjela na Tajvan. Nesvakidašnji događaj, sličnu posjetu Tajvanu upriličio je prije 25 godina Newt Gingrich, pobudio je veliko interesovanje javnosti širom svijeta. Naime, javnost je očekivala kineski odgovor koji je Peking obećao ako Pelosi dođe na Tajvan. Na poznatoj internet stranici Flightradar24, koja u realnom vremenu izvještava o avio saobraćaju širom svijeta, njen let je pratilo 700 hiljada ljudi, što je rekord od kada stranica postoji.


Kineski zvaničnici žestoko su protestvovali, slali prijeteće poruke i pred obale Tajvana poslali svoje brodove i avione koji su letjeli do tajvanskog zračnog prostora. No, to nije impresioniralo Amerikance koji su standardnoj pratnji za letove visokih američkih zvaničnika dodali i nosače aviona i prateće brodove iz Pacifičke flote.


Američka odlučnost i snaga


Posjeta Tajvanu u ovome trenutku sigurno nije nešto što je hitno, šta više niti potrebno, ukoliko se želi odobrovoljiti Kinu za ustupke i saradnju. Pelosi je na Twitteru napisala da je došla dati podršku tajvanskoj „vibrantnoj demokratiji“ i poručiti tamošnjim zvaničnicima da SAD stoje uz njih, što nikome nije novost sve dok zvanični Peking nema kontrolu nad otokom. Naime, tajvanska nezavisnost od Pekinga trajaće onoliko dugo koliko to SAD žele, ili do trenutka kada Kina postane najveća svjetska sila. U drugim izjavama Pelosi je navela da ova posjeta ne znači da će SAD priznati nezavisnost Tajvana, kao ni da joj nije jasna žestoka kineska reakcija.


Ovaj šamar Pekingu pomno su pratili i u Rusiji i posjetu su opisali kao provokaciju s ciljem obuzdavanja Kine. Iako Moskva u odnosima Kine i SAD nije neutralna, konstatacija iz ruskog ministarstva vanjskih poslova možda je i najtačniji opis onoga što je Pelosi priredila Kinezima. To se posebno odnosi na kineskog predsjednika Xi Jinpinga koji će na jesen tražiti podršku Komunističke partije za nastavak provođenja svoje politike i treći uzastopni mandat na čelu države. Svemoćni kineski vođa nije mogao spriječiti posjetu američke delegacije odmetnutom kineskom otoku. Takva vijest sigurno neće pomoći izgradnji njegovog imidža, baš kao što Rusima nije pomogla odluka niza balkanskih država da ministru vanjskih poslova Sergeyu Lavrovu zabrane prelet avionom do Srbije.


Demonstracija sile pred kineskim obalama je događaj koji pokazuje odlučnost SAD da, zajedno sa svojim saveznicima, nametnu svoju volju u Južnom kineskom moru i na cijelom Pacifiku. Naime, Kina odbija da prizna susjedima prava u Južnom kineskom moru, što SAD ubacuje u igru kao zaštitnika nekoliko država u ovome dijelu svijeta. Posjeta visoke američke delegacije Tajvanu i regiji jasan je signal američke odlučnosti da djeluje i pred obalama Kine, čak i ako Peking pokreće vojsku. Dolaskom Pelosi na otok Kina je zatvorila određene zone oko Tajvana i vršila vojne vježbe koje su ometale morski i vazdušni saobraćaj, ali ne i američku delegaciju koja je odletjela u Južnu Koreju.


Također, poruka je poslana i ostatku svijeta da se SAD ne mogu zastrašiti i da pokušaj Kine i Rusije da ih obore sa trona najveće svjetske sile neće ići lagano. Sve ovo se dešava u vremenu dok druge dvije vijesti pune stupce svjetskih medija. Naime, u samo 24 sata SAD su Ukrajini dale 500 miliona dolara vojne pomoći, u Afganistanu usmrtili vođu Al Qaide Aymana al-Zawahiria i posjetili Tajvan. Ovakvu demonstraciju sile i arogancije drugi teško mogu da priušte. Tačnije, proći će dosta vremena dok neka druga država pokaže sposobnost da se u jednom danu snažno suprostavi drugoj i trećoj vojnoj sili svijeta i pošalje poruku teroristima da će ih proganjati ma gdje da su. Iako ne zvuči kao dobra ideja da se suprostavlja Kini i Rusiji u isto vrijeme, službeni Washington je poslao snažnu poruku svojim saveznicima da su spremni da ih zaštite od bilo koje prijetnje. Koronavirus jeste izolovao Josepha Bidena, ali američki državni aparat i dalje radi, što je također poruka autoritarnim režimima koji se obično uruše kada s njihovog čela ode dugogodišnji vođa.


Kineska lekcija


Kinesko rukovodstvo ,u trenucima dok je Pelosi išla ka Tajvanu, naredilo je masovne vojne vježbe na nekoliko mjesta oko tog otoka, ali dovoljno daleko da ne dođe do kontakta sa američkom mornaricom. Snažne poruke i marširanje brojnih vojnika nisu uplašile SAD, što je sigurno hladan tuš za Peking i predsjednika Xi Yinpinga koji mjesecima drži zaključane desetine miliona Kineza zbog koronavirusa. Također, spremnost SAD da pomažu svoje saveznike i da poduzimaju riskantne poteze dodatna je lekcija koju su Kinezi mogli naučiti, nakon što su u ratu u Ukrajini pokušali zauzeti pozicije koje neće ugroziti ni Zapad, ni Rusiju ni Ukrajinu. Spremnost Zapada da plati veliku cijenu, a što je slučaj nakon uvođenja sankcija Rusiji, kineskom rukovodstvu može plastično opisati zastrašujuću ideju da se i Kini u nekom trenutku uvedu sankcije kao što je već uvodio predsjednik Donald Trump. Sankcije kakve je Zapad uveo Rusiji u slučaju Kine značile bi kolaps kineske, američke i mnogih drugih ekonomija. Međutim, nakon žestokih sankcija Moskvi i posjete Tajvanu ko se smije kladiti na to da Zapad neće krenuti u nove riskantne poteze? Iz Washingtona je više puta rečeno da će Tajvan od kineskog napada braniti američka vojska, pa stoga bilo kakvi potezi SAD ne mogu biti iznenađenje.


Peking je, zatim, uveo ekonomske sankcije Tajvanu kome neće dozvoliti uvoz agruma u Kinu i zaustavio izvoz pijeska koji se koristi pri proizvodnji čipova i poluprovodnika, u čemu je ovaj otok svjetski lider i zbog čega svjetska hi-tech industrija u velikoj mjeri zavisi od stabilnosti na ovome otoku.


U Tajvanski prolaz doplovila su i oba kineska nosača aviona, kao i dodatni brodovi i avioni. I dok članice G7 pozivaju Kineze na deeskalaciju, sa Tajvana poručuju da ne žele sukob sa Kinom, ali da ga se i ne plaše. Naime, Tajvan sa svojih 23 miliona stanovnika i površinom od 36 hiljada kvadratnih kilometara (što je nešto manje od površine Švicarske) ima snažnu i modernu vojsku koja decenijama ima samo jedan zadatak – pronaći način da se odupre Kini, što je slično slučaju Finske koja decenijama uvježbava snage da se odupru mnogo većoj i mnogo snažnijoj Rusiji. Ogromnu kinesku vojsku Tajvan može odvratiti od napada samo u slučaju da Kineze uvjere da će ih to skupo koštati. Uz podršku SAD, Tajvan je razvio jaku armiju naoružanu naprednim američkim sistemima, ali i oružjem iz drugih razvijenih država.


Na američku provokaciju kinesko rukovdstvo mora odgovoriti, a vojne vježbe i sankcije su dio odgovora. Peking vjerovatno razmišlja i o vraćanju svoje ranije politike nereagovanja, odnosno rada i razvoja bez turbulencija i čekanja da ekonomski i politički trendovi ostale države dovedu pred svršen čin. To se posebno odnosi na pitanje Tajvana kojeg u ovome trenutku priznaje 15 država, a među kojima nisu SAD. Međutim, svakodnevna politika i imidž jakog i uspješnog vođe od Xi Jinpinga zahtjeva da pokuša odgovoriti SAD. Idealan scenarij za Peking bi bio da se poduzmu mjere protiv Tajvana koje neće isprovocirati SAD da odgovore na kineske poteze. U protivnom, otvoreni vojni sukob SAD i Kine značio bi katastrofu ogromnih razmjera.