Situacija u Južnom kineskom moru svakim danom postaje sve napetija i potencijal za sukob, ako dogovor već izostaje, raste velikom brzinom. Pored namjere Sjedinjenih Američkih Država da obuzdaju kineske aspiracije u Južnom kineskom moru, sada imamo najave Indije da kreće u istom smjeru. Filipini, Vijetnam i mnoge druge države, u strahu od Kine, prihvataju bilo čiju ruku spasa.
Više smo puta na ovome mjestu pisali o važnosti Južnog kineskog mora za ukupna azijska i svjetska kretanja, odnosno o namjerama Kine i SAD u tom dijelu svijeta. Kina koja svojata manje-više čitavo Južno kinesko more, takvim ponašanjem plaši Vijetnam, Filipine, Bruneje, Maleziju, Indoneziju, Singapur i Indiju koja se nalazi sa druge strane Malajskog prolaza. Administracija Josepha Bidena pokušava da pomenute zemlje, zajedno sa Australijom, Japanom, Južnom Korejom i Tajvanom, uveže u antikineski blok zemalja koji bi se po potrebi i ako bude prilike širio na Mjanmar i druge države. U takvim geopolitičkim kalkulacijama Indija i Vijetnam zauzimaju posebno mjesto, a Filipini su prva linija sukoba sa Kinom.
Zbog toga ne čudi zainteresovanost Indije da prodre u „kinesko dvorište“ i da kineski prodor prema zapadu kontinenta uspori na njegovim prvim koracima. Kineska politika prema Centralnoj Aziji i Pakistanu, zatim prema Mjanmaru, Laosu i Kambodži, Indiji može biti putokaz kako se pozicionirati u dvorištu svog rivala. Rivalstvo Kine i Indije dobro je poznato, pa su takve politike samo nastavak želje obje strane da pobjede u tom sukobu. Posljednji indijski potezi u odnosu na Filipine, a ranije i na Vijetnam, najavljuju da se Indija budi i pravi prve korake ka ojačavanju kineskih rivala u Južnom kineskom moru.
BrahMos u izvoznoj varijanti
Posljednjih dana indijski mediji bruje o uspjehu tamošnje industrije naoružanja, nakon što je sklopljen dogovor da se Filipinima isporuče rakete BrahMos. Iako je Indija veliki proizvođač različite vojne tehnike za moćnu indijsku vojsku, posao sa Filipinima je unikatan. Naime, postignutim dogovorom, Indija će Filipinima isporučiti napredne supersonične protivbrodske rakete, što je prvi veliki izvoz napredne vojne tehnologije iz te zemlje. Indija izvozi dijelove za avioindustriju, opremu za nadzor obale, dijelove za radare, patrolne brodove i sredstva za ličnu zaštitu te je u budžetskoj 2020/21 godini po toj osnovi imala prihod od 1,13 milijardi dolara. Plan indijske vlade je da do 2025. godine ta cifra poraste na pet milijardi dolara. Prodaja raketa BrahMos za 375 miliona dolara dobar je početak, čak i bez koristi koju će Indija ostvariti na geopolitičkom planu.
Ove rakete su ponos kompanije BrahMos Aerospace Private Lmd. i indijske vojske, a razvijene su u saradnji sa Rusijom na osnovu rakete P800 Onyx/Yakhont i koriste ih indijske zračne snage, mornarica i kopnena vojska u različitim verzijama. Verzija koju koristi indijska vojska ima domet od 500 kilometara, a ona koja će biti isporučena Filipinima 290 kilometara, u skladu sa ograničenjima iz Režima kontrole raketne tehnologije (MTCR) kojeg je Indija potpisnik. Rakete koje će Filipini kupiti su protivbrodske i mogu nositi bojevu glavu od 200 kilograma i lete brzinom do 3 macha. Indija će Filipinima isporučiti tri baterije ovih raketa, osigurati logističku podršku i obučiti operatere. Ministar odbrane Filipina Delfin Lorenzana je istakao da će korisnik ovih sistema biti filipinska mornarica zadužena za zaštitu obale ove zemlje.
Ugovorena isporuka, naravno, neće narušiti kinesku dominaciju u Južnom kineskom moru, ali mogla bi biti najava promjena u tom dijelu svijeta. Mnogi su primjetili da je BrahMos u ovom trenutku lagan zalogaj za kineske presretače raketa Hong Qi 9 koji dostižu brzinu do 4,2 macha i koje su razvijene na osnovu američkih sistema Patriot i ruskog S-300 PMU, a koji su već instalirani i na pojedine kineske brodove. Međutim, i to bi se moglo promijeniti ukoliko Filipini i Indija nastave saradnju na ovome planu. Indija i Rusija već razvijaju napredniju varijantu raketa BrahMas koje će imati brzinu od 5,2 macha i domet od preko hiljadu kilometara.
Jeftinije i dostupnije
Ovakav razvoj situacije sigurno zabrinjava Kinu. Pored činjenice da dvije države sa kojima Kina ima teritorijalne sporove (Indija i Filipini) razvijaju sve bolju saradnju, vjerovatno uz odobravanje SAD, Peking računa i sa mogućnošću da napredna i jeftina tehnologija preplavi njeno susjedstvo. Naime, skupe američke ili evropske sisteme države u ovom dijelu svijeta teško mogu priuštiti, ali sa uvozom iz Indije to nije slučaj. U konačnici, upliv indijske tehnologije razvijene na ruskim osnovama, Moskvi može otvoriti put za izvoz u ovaj dio svijeta. Ranije je Rusija Vijetnamu prodavala napredne borbene sisteme, pa bi indijski pristup mogao u posao uvesti i Rusiju. Vijetnam je ranije poslovao i sa Indijom, koja je toj zemlji ponudila različite kreditne linije, kupivši patrolne brodove za svoju mornaricu, a mediji špekulišu da bi i rakete BrahMos mogle biti na kupovnoj listi ove zemlje, Indonezije i Tajlanda. Da su odnosi pomenutih država sve bliži pokazuje i obuka koju Indija pruža Vijetnamu u korištenju podmornica.
Ako bi kineski susjedi krenuli u masovno naoružavanje modernim borbenim sistemima, to bi bio veliki problem za Peking. Tako bi se moglo desiti da Južno kinesko more, žila kucavica za kinesku ekonomiju, dobije nekoliko mornarica koje imaju sposobnost odvraćanja napada, odnosno imaju mogućnost da snažno odgovore na napad drugih država. Izgleda da je to ideja Indije, ali i SAD, koje nastoje ojačati kineske rivale. Sposobnost neke države da odgovori na napad spriječava drugu silu da vojno djeluje. Takvih primjera imamo širom svijeta. Američka incijativa kroz grupu Quad (SAD, Indija, Japan i Australija) takve namjere Indije mogla bi ojačati. Naime, indijska industrija sofisticirane opreme raste i podrška SAD ili Japana mogla bi ovu državu pretvoriti u tehnološku velesilu. Na primjer, indijski borbeni avion HAL Tejas može biti adut u ovakvim planovima. Naime, ovaj avion, sa cijenom od oko 43 miliona dolara po komadu, nekoliko puta je jeftiniji od konkurencije i kao takav mogao bi biti odličan proizvod za države u kineskom okruženju. Uz pomoć Zapada i transfer tehnologije mogli bi proizvoditi borbeni sistemi bolji od kineskih.
Tržišni trendovi pokazuju da bi kvalitetni indijski proizovdi mogli imati tržište, što se posebno odnosi na Filipine koji su odlučili da izdvoje veliki novac za svoju vojsku. Vojska Filipina tradicionalno se oslanja na američko oružje, a u posljednje vrijeme i njihove saveznike. Pored spomenute trgovine sa Indijom, Filipini su iz južnokorejske kompanije Hyundai Heavy Industries naručili dvije korvete i izrazili želju za kupovinom 6 američkih patrolnih brodova i 36 helikoptera Black Hawk. Planove o jačanju svojih armija imaju i Vijetnam, Indonezija, Malezija, Japan, Tajvan i sama Indija koja je prošle godine proizvela svoj prvi nosač aviona. Te trendove Zapad može iskoristiti.
Kina sama protiv svih
Ovakav razvoj situacije nije slučajan, a paradoksalno najviše mu je pomogao zvanični Peking koji odbija da napravi bilo kakve ustupke izvan svojih zamišljenih pomorskih granica, koje je čak osporio i Stalni arbitražni sud u Hagu u slučaju koji su Filipini vodili protiv Kine. Kinesko rukovodstvo nije dalo signale da žele odstupiti od svojih stavova, a dokaz tome je i militarizacija Južnog kineskog mora i izgradnja umjetnih otoka. Odlučnost SAD da spriječi kinesko prisvajanje čitavog mora raduje sve države koje se protive kineskim planovima. SAD najveće dijelove Južnog kineskog mora vide kao međunarodne vode i tako se ponašaju, a prije nekoliko dana tamo je upućen razarač USS Benfold kako bi vršio svoje zadaće kao što su to radili, kako je saopštila američka mornarica, „duže od jednog vijeka“. Na približavanje američkog razarača kineskim snagama na umjetnim otocima Paracel, Peking je odgovorio prijetnjama i upozorenjima.
Indijski stratezi prodajom oružja Filipinima i Vijetnamu žele u Južnom kineskom moru nastupiti kao Kinezi u Indijskom okeanu, odnosno odgovoriti na kinesko prisustvo u Pakistanu, Mjanmaru i Šri Lanci. Kako je kineska nadmoć u odnosu na Indiju u ovome trenutku očita, onda je jasno da će Indija pokušati da iskoristi američko prisustvo i nezadovoljne zemlje u tom dijelu svijeta. Zbog svoje veličine (demografske, ekonomske, tehnološke, vojne i svake druge), geografske pozicije i rivalstva sa Kinom, Indija se nameće kao jedan od lidera u američkom planu obuzdavanja Kine. Odatle se nameće zaključak da će uspjeh američke politike u ovome dijelu svijeta veoma zavisiti od ponašanja Indije, koja vodi nezavisnu politiku i ne dozvoljava da je se tretira kao neke druge države.
Ako bi se američki i indijski plan ostvario, to bi moglo voditi do izolacije Kine koja teži većem ekonomskom povezivanju država i na taj način sebi osigurava povlaštenu poziciju i status sile. Dešavanja u Južnom kineskom moru i okolnim državama zbog toga su test i za Kinu i za SAD, a od toga će u mnogome zavisiti pozicija same Indije u godinama koje dolaze.