• Armin Sijamić

Kriza u Mjanmaru: Vojna hunta ruši sve pred sobom, ali trpi velike gubitke

Dešavanja u Mjanmaru idu ka svom vrhuncu, nakon koga će biti poznata sudbina te države u godinama koje dolaze. Da li će vojna hunta pokoriti sve svoje neprijatelje, ili će biti uklonjena, samo je jedno od pitanja. Razvoj događaja ne ulijeva sigurnost nikome, a mogući su različiti raspleti.

Mjanmarska kriza posljednjih mjeseci poprima obrise slične onima koji dovode do kolapsa svake države. Vojska je prvo sa vlasti skinula Aung San Suu Kyi i njen NLD (Nacionalna liga za demokratiju), zatim su građani izašli na ulice braneći vlast. Aung San Suu Kyi se je ponovo našla u kućnom pritvoru, odvojena od naroda koji je podržava. Vojska je proteste počela gušiti silom, da bi na koncu počeo da raste oružani otpor. Posljedica takvih nereda je i inflacija i teška ekonomska kriza. Međutim, vojna hunta ne odustaje, ali ni građani.


Čuveni britanski pisac George Orwell (pravim imenom Eric Blair) svoj prvi roman „Burmanski dani“ posvetio je upravo Mjanmaru, koji se tada nazivao Burma, gdje je on u mladosti služio kao policajac. U tom romanu, u kojem je dio kritičara pronašao rasističke primjese, Orwell je zabilježio dešavanja u Burmi pred kraj britanske okupacije Indije, odnosno opisao način na koji funkcioniše tamošnji društveni i politički sistem. Jedan od glavnih likova tog romana je podli kotarski mirovni sudija U Po Kyin, koji je opsjednut idejom da se domogne britanskog kluba u kome članstvo imaju iskuljučivo bijelci. Taj dugogodišnji kotarski sudija imao je jedinstven pristup suđenjima: Uzimao bi mito od svih strana u sporu i onda presuđivao u strogo zakonskom okviru. Korumpirano sudstvo u toj zemlji i danas je poluga za ostvarivanje uticaja.


Aung San Suu Kyi jučer je u kafkijanskom procesu osuđena na četiri godine zatvora zbog kršenja zakona o prirodnim katastrofama (kršenje covid-mjera), a neke od optužbi su se odnosile na odavanje službenih tajni. Do kraja dana je „amnestirana“ i kazna joj je prepolovljena. 76-godišnja bivša premijerka i dalje se suočava sa optužbama koje joj mogu donijeti do stotinu godina zatvora. Od februara, od kada je smjenjena sa vlasti, vojna hutna je pod različitim optužbama zatvorila gotovo 11 hiljada ljudi. Ako je bivša premijerka i najpopularnija ličnost u zemlji imala ovakvo suđenje, onda je jasno s čime se suočavaju drugi građani koji su uhapšeni.


Sukob koji ne prestaje


Slučaj dobitnice Nobelove nagrade godinama se prati širom svijeta. Zapad je opet osudio pomenuto suđenje, a mjesecima se prijeti sankcijama državi koja je već u najvećoj mjeri izolovana. Ovaj interes Zapada nije slučajan, baš kao što to nije slučaj kod upliva Indije i Kine u mjanmarske prilike, a čemu smo ranije detaljno pisali. Trijumf jedne od strana u sporu bitno može promijeniti geopolitičku kartu jugoistočne Azije, a u konačnici trajno ugroziti interese jedne od dvije najmnogoljudnije zemlje na svijetu.


Zbog toga se različite strane nadaju trijumfu Aung San Suu Kyi, odnosno vojne hunte. Zapad i Indija tipuju na civilnu vlast koja je dobila izbore, dok Kinezi igraju i na tu kartu, ali i podržavaju vojnu huntu, uprkos što i prema njima Peking gaji dozu nepovjerenja. Gledajući širu sliku, ovo i jeste osnovna podjela s kojom se suočava Mjanmar posljednih godina, ali ne i jedina. Naime, ispod apsolutnih kategorija (za i protiv vojne hunte) bukte etnički, vjerski i regionalni sukobi. Naoružane grupe djeluju gotovo širom zemlje i pored centralne vlade često napadaju jedna drugu. Vojska spaljuje čitava pobunjena sela i bez doma ostavlja ogroman broj stanonvika. Drugim riječima, državni sistem je pred pucanjem i pravo je čudo da kao takav opstaje.


Krah ekonomije, ali ne i vojske


Krajem spetembra ove godine nacionalna valuta Mjanmara kyat izgubila je 60 posto svoje vrijednosti, pa danas za jednu konvertibilnu marku može se dobiti više od hiljadu kyata. Ovakav pad je bio očekivan budući da je usljed nemira u zemlji stala ionako slabašna ekonomija, novih investicija nije bilo, a sankcije su stezale obruč oko vojne hunte. Svjetska banka je procijenila da će u ovoj godini ekonomija Mjanmara biti manja za 18% u odnosu na prethodnu i da će siromaštvo postati veoma rašireno.


Nakon februarskog vojnog udara i skidanja civilne vlasti, građani su pohrlili u banke i povukli svoje depozite, što je zadalo dodatni udarac ekonomskom sistemu. Centralna banka Mjanmara pokušala je različitim mjerama barem ublažiti pad, ali rezultati nisu impresivni. Koronavirus dodatno je uticao na stanje u zemlji, pa je njegovo širenje dovelo i do pretrpanih bolnica i zatvaranja mnogih obrta. Vojna hunta je tražila od međunarodne zajednice da joj se dostavi potrebna pomoć u borbi protiv koronavirusa. Osam mjeseci od vojnog udara stanje se pogoršava, a političko rješenje, koje bi zadovoljilo glavne igrače, nije ni blizu. Jučerašnja presuda premijerki Aung San Suu Kyi dodatno je otežala stanje u državi koje je u mnogim dijelovima zemlje postalo ratno.


Pobunjenici protiv vojne hunte svakim danom ostvaruju napredak, kako u uličnim borbama (oružanim i nenasilnim otporom uprkos više od hiljadu ubijenih civila) tako i u gerilskim okršajima u nepristupačnim dijelovima zemlje. Već polovinom augusta Tatmadaw, odnosno vojska Mjanmara, imala je više stotina ubijenih vojnika, ali nije uzmicala. U ovoj specifičnoj zemlji i vojska je teško uporediva sa drugim svjetskim oružanim silama. Naime, Tatmadaw je izgradio paralelni sistem u državi, pa njihovi pripadnici žive odvojeno od ostatka stanovništva, idu u posebne škole i bolnice te prate posebne medije pod kontrolom vojske. Hiljade mrtvih vojnika ne predstavlja, barem ne još uvijek, veliki problem za ovu vojsku koja se oslanja na veliki broj siromašnih mladića koji pristupaju u njihove redove u nadi da će se oni i njihova familija pomaći sa dna društvene ljestvice. Tatmadaw je razvio i posebne programe za porodice svojih palih vojnika, pa trenutni gubici ne unose nervozu u njihove redove.


Nedostatak finasija prije ili kasnije će se odraziti i na vojsku. Nakon zbacivanja Aung San Suu Kyi sa vlasti, račune Mjanmara u inozemstvu blokirale su Sjedinjene Američke Države, pa se u trenutnim okolnostima vojna hunta jedino može obratiti susjednoj Kini koja decenijama gaji bliske veze sa mjanmarskom vojskom i snabdijeva ih oružjem. Domaći resursi sve su oskudniji i vojna hunta mora brzo okončati rat i staviti zemlju pod svoju kontrolu, ili pronaći pomoć izvan granica zemlje. U protivnom doće do totalnog urušavanja države.


Nova pitanja


Pobunjeničke snage ostvaruju napredak u mnogim dijelovima države. Početkom pobune protiv vojne hunte formirana je i Vlada nacionalnog jedinstva koja vodi ustanak i okuplja različite grupe u jedan front. U pojedinim dijelovima zemlje već su uspostavljenje teritorije na kojima ovo tijelo ima vlast.


Ovakav razvoj situacije vojnoj hunti zadao je velike probleme, s mogućnošću da se stvari usložne i u konačnici eskaliraju na čitav region. U strahu od širenja ujedinjenog fronta protiv vojne hunte, Tatmadaw je počeo da pomaže indijske pobunjeničke grupe, a zauzvrat od njih očekuje da se uključe u borbe protiv mjanmarskih pobunjenika. Pripadnici milicija iz naroda Meitei (poznati i kao Manipuri) i Naga, kao i Asamci, sada se bore sa obje strane indijsko-mjanmarske granice. Duga i porozna granica Indiji zadaje velike probleme, pa bi Tatmadaw mogao dobiti i odgovor iz New Delhija, čime bi kriza postala regionalna i zahvatila više države, produbljujući ekonomsku, humanitarnu, izbjegličku i zdravstvenu krizu sa kojom se nosi Mjanmar i neke susjedne države.


Vojna hunta je napravila još jednu veliku grešku poslije preuzimanja vlasti. Dolaskom na vlast Aung San Suu Kyi je, poslije demokratkih izbora, odabrala i postavila oko 16 hiljada upravitelja sela i teritorija u Mjanmaru. Ovi ljudi su bili spona između vlasti i građana, a bili su izraz narodne volje. Vojna hunta je odlučila da ukloni ove ljude i da imenuje odane vojsci, naišavši na osudu naroda širom države, a neki smatraju i da je to napravilo ogroman problem Tatmadawu, smanjivši priliv potencijalnih regruta. U prilog tome, navodi se informacija da je vojska počela da poziva i veterane kako bi popunila prorijeđene redove. Da li je to tačna pretpostavka, ili samo još jedna nekažnjena bizarna odluka vojne hunte, biće poznato veoma brzo.