Sudanski rat za resurse i teritoriju: Milioni mrtvih za interese drugih država

Zadnjih desetak dana u medijima širom svijeta piše se o pokolju u sudanskom gradu Al-Faširu, glavnom gradu sudanske države Sjeverni Darfur. To je još jedna mračna epizoda u sudanskim ratovima koji traju decenijama, a u koje su do grla uključene regionalne i svjetske sile.

Foto: Zastava Sudana

Malo je država koje imaju takvu historiju ratova kao Sudan. Od sticanja nezavisnosti 1956. godine, odnosno od formalnog kraja egipatsko-britanske uprave, u Sudanu, s manjim ili dužim prekidima, traju ratovi koji su odnijeli milione života. Tačan broj ubijenih niko ne zna, već postoje procjene koje se mjere u milionima, uz ogradu istraživača i međunarodnih organizacija da broj nije konačan.

Dokaz nestabilnost u Sudanu je i jedan rekord koji se veže za tu državu – najviše (ne)uspješnih vojnih udara u svijetu od 1956. godine. Šta bi se moglo nazvati vojnim udarom u Sudanu, također postoje sporenja, pa se tako navodi da je bilo između 19 i 40 pokušaja nasilnog svrgavanja vlasti.

U sjeni rata u Pojasu Gaze i širom Bliskog istoka traje nova runda okršaja u Sudanu. Od aprila 2023. godine, prema procjenama – jer zvaničnih podataka nema, ubijeno je i do 150 hiljada ljudi. Tada je počeo okršaj sudanske vojske i Snaga za brzu podršku (RSF) koje su bile i rival i dio državne strukture, a koje se terete za pokolj u Al-Faširu. Neki mediji navode da se krv žrtava mogla vidjeti na satelitskim snimcima, što govori o obimu pokolja, a što RSF poriče.

Vođa RSF-a Mohamed Hamdan Dagolo poznat kao Hemedti i general i šef sudanske vojske Abdel Fattah al-Burhan glavni su akteri nove sudanske drame. U izvještajima se navode da mnoge države stoje iza jedne od zaraćenih strana, što pokazuje kompleksnost rata u državi s 1,8 miliona kvadratnih kilometara površine i 48 miliona ljudi, od kojih trećina nema dovoljno hrane. Ujedinjene nacije raseljavanje u Sudanu nazivaju trenutno „najvećim raseljavanjem“ u svijetu.

Borba za vlast u Kartumu

Okršaj između dvojice vojnih komandanata počeo je u aprilu 2023. godine, četiri godine nakon što je s vlasti svrgnut dugogodišnji vladar Omar al-Bashir, koji je bio pod američkim sankcijama.

Sudan je pokušavao da izgradi demokratske institucije nakon promijene vlasti, ali problem je nastao nakon što se vojska odbila potčiniti civilnim vlastima, iza kojih su stajale Sjedinjene Američke Države.Sudan tada pristupa Abrahamskim sporazumima, koje je inicirao Donald Trump u svom prvom mandatu, i 2020. godine priznaje Izrael.

Al-Burhan i i Hemedti su od tada vodili državu i dijelili prihode od prodaje zlata kojim Sudan obiluje. Problem je nastao nakon što je drugi u komandi, Hemedti, želio biti prvi i nakon što je al-Burhan želio RSF u potpunosti potčiniti vojsci. Kako dogovora nije bilo, Hemedti je RSF okrenuo protiv vojske. A RSF nije ništa drugo nego preimenovana zloglasna milicija Džandžavida, koji su počinili genocid u Darfuru između 2002. i 2005. godine.

Ipak, to je samo dio priče zašto su zaratila dva saveznika, što se pokazalo i kroz veze koja su stvorili. Uz al-Burhana, odnosno vladu u Kartumu, stali su Egipat, Saudijska Arabija i Iran. Uz Hemedtija stali su libijski vođa Khalifa Haftar, Ujedinjeni Arapski Emirati i ruski plaćenici iz grupe Wagner, koji će promijeniti stranu, jer im je al-Burhan navodno dao bolju ponudu – rudnike zlata sjeverno od Kartuma. Na samom početku rata Moskva je stala iza al-Burhana, jer je obećao Rusiji vojnu pomorsku bazu u Port Sudanu na Crvenom moru.

Postoje i izvještaji da je Hemedti bio američki izbor u odnosu na al-Burhana, upravo zbog toga što se njegov rival nije odrekao Rusije, iako je šef vojske u početku bio američki favorit.

Geopolitika Afrike i Crvenog mora

Ovoliki interes za Sudan nije slučajan. Pored zlata, nafte, uranijuma i drugih prirodnih bogatstava, Sudan ima važan geostrateški položaj na sjeveroistoku Afrike, odnosno između Crvenog mora i središta kontinenta. Sudan graniči s Egiptom, Libijom, Čadom, Centralnoafričkom Republikom, Južnim Sudanom, Etiopijom, Eritrejom i izlazi na Crveno more, na „suprotnoj strani“ od Saudijske Arabije i nešto južnije od Jemena – dijelova koji kontrolišu Husi, te Džibutija gdje postoje američke i kineske vojne baze.Sudanska obala je na kapijama Sueckog kanala.

Koliko je sve ovo važno, navedimo da je pod sličnim okolnostima 2011. godine nastala „najmlađa država“ na svijetu – Južni Sudan. Većinski kršćanski dio Sudana, u kome je smješteno oko sedamdeset posto sudanskih rezervi nafte, po volji Sjedinjenih Država, postao je nova država. U građanskim ratovima juga i sjevera Sudana, koji su trajali desetljećima počevši od 1955. godine, milioni ljudi su izgubili život. Oslabljeni Kartum je pristao na nezavisnost Južnog Sudana i zbog činjenice da se nafta otuda izvozi kroz gasovode koji završavaju u pomenutom Port Sudanu.

Geografski položaj Sudana privlači razne države iz različitih interesa. Tako, Kartum treba Egiptu, između ostalog, jer u Sudanu nastaje Nil (spajanjem Bijelog i Plavog Nila) na kome Etiopija gradi veliku hidrocentralu koja bi mogla smanjiti nivo rijeke nizvodno. Saudijska Arabija želi stabilnost u susjedstvu i ima jake veze s Kartumom, Iran ne želi da se u Sudanu utabore Sjedinjene Države i Izrael i tako oslabe pozicije Husa, a Kina je 2003. godine dobila koncesije na crpljenje nafte u Darfuru.Turska želi ojačati svoje pozicije u Sudanu, ali iu Somaliji gdje iz separatističkih država Puntland i Somaliland, navodno lete avioni s kolumbijskim plaćenicima i oružjem za RSF.UAE, prema izvještajima, RSF snabdijeva i preko Čada i dijela Libije pod Haftarom. UAE to poriče.

Sadašnji rat u Sudanu ima veze s ratom u Jemenu, u kome su se od Irana podržani Husi borili protiv snaga iza kojih su stale Saudijska Arabija, UAE i drugi. UAE u jednom trenutku okreće leđa Rijaduisamostalno podržava snage na jugu Jemena. U Jemen stižu kolumbijski i drugi plaćenici, uključujući borce RSF-a. I sudanska vojske je ratovala rat protiv Husa, a komandant tih snaga je bio al-Burhan. Uplitanje UAE-a u Sudan jei zbog resursa, ali i zbog rivalstva s Rijadom. UAE uvozi zlato iz Sudana, a Hemedtijeva porodica je bila najveći sudanski izvoznik zlata.

Napomenimo i da je Sudan dugo godina bio važno mjesto za teroriste Al-Qaede. U Sudanu je od 1991. do 1996. godine lično boravio Osama bin Laden. Iako jeotuda protjeran pod pritiskom nekih država, nije isključeno da su ostale ćelije koje se mogu aktivirati, posebno sada dok traje rat.

Ko će odlučiti ishod rata?

Nakon što je RSF preuzeo kontrolu nad Al-Faširom, svjetska javnost za kratko se počela baviti Sudanom, iako nikome nije jasno kako će se sukob odvijati. Ne radi se samo o tome ko je jači na terenu u datom trenutku, već i o tome kako će reagovati države koje su uključene u rat.

Tako je, na primjer, u aprilu prošle godine vojska napravila preokret na terenu, prvi u desetak mjeseci rata, nakon što su im stigli iranski dronovi, javio je tada Reuters pozivajući se na izvore. Prema izvještajima medija, ovo je bila rijetka zajednička akcija Saudijske Arabije i Irana. Tada je sudanska vojska povratila teritorije oko Kartuma.

Ogromna prostranstva Sudana i činjenica da tamo živi više od pet stotina etničkih grupa i podgrupa stvari dodatno komplikuje za svaku vlast u Kartumu, jer strane sile uvijek mogu naći nekoga koga treba braniti od drugog i potom ga ojačati.

Početkom ovog mjeseca sudanski premijer Kamil Idris žalio je se u intervjuu za jedan švicarski list da međunarodna zajednica nije uradila dovoljno za njegovu državu. Tražio je od svih članica Ujedinjenih nacija da se RSF proglasi terorističkom organizacijom, ali odbacio ideju da se bilo kakve međunarodne snage rasporede u njegovoj državi, jer bi „potkopale suverenitet i teritorijalni integritet Sudana. To je ilegalno, samo bi povećalo konfuziju i bilo bi kontraproduktivno.“

Intervju je došao nakon pada Al-Fašira, koji je odolijevao napadima RSF-a osamnaest mjeseci, a Idris je obećao da će „vojska i narod osloboditi“ taj grad. Tako je RSF dobio kontrolu nad svih pet glavnih gradova u Darfuru, gdje je proglašena nova vlada. SadaKartum pod svojom kontrolom ima centralne, istočne i sjeverne dijelove Sudana, a RSF južne i ima inicijativu na terenu.

Ali, pobjeda bilo koje strane je daleko i neki predviđaju da će ovo biti rat iscrpljivanja. Međutim, Sudanom dugo ne upravljaju samo ljudi iz Sudana. Od početka rata traju pregovori između mnogih država, a nevjerovatni obrati na terenu svjedoče da je svaki ishod moguć, osim da uskoro u Sudanu zavlada mir i da tamošnji ljudi koriste prirodna i druga bogatstva koje ta država ima.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba

---