Vlade širom svijeta često angažuju različite ljude da obavljaju poslove za njih u domenu onoga što bi moglo biti podvedeno pod nelegalno ili polulegalno. Na taj način dopiru i do nedržavnih aktera, čuvajući reputaciju države. Jedan od njih je i kolumbijski biznismen Alex Nain Saab Moran, čovjek koji je radio za venecuelansku vladu. Njegovo hapšenje na Zelenortskim otocima i izručenje Sjedinjenim Američkim Državama uzdrmalo je Nicolasa Madura do te mjere da to venecuelanski predsjednik nije mogao sakriti.
Fotografija pasoša Alexa Saaba priložena uz zahtjev SAD za ekstradikciju
Od septembra ove godine po ulicama venecuelanskih gradova počeli su se pojavljivati grafiti u kojima se traži oslobađanje Alexa Saaba, čovjeka koji je bio nepoznat i najvećem broju stanovnika te zemlje. Oni sa boljim pamćenjem sjetili su se da je se Saab samo jednom pojavio u javnosti. Sada već daleke 2011. godine, u doba kada su susjedne Venecuela i Kolumbija još uvijek imale diplomatske odnose, na sastanku Huga Chaveza i njegovog kolumbijskog kolege Juana Manuela Santosa, dvije države su potpisale ugovor o izgradnji zgrada za socijalno stanovanje u vrijednosti od 530 miliona dolara. Saab je bio potpisnik ugovora, odnosno izvođač radova. Mediji su kasnije pisali da Juan Manuel Santos nije znao ko je njegov sunarodnik koji će postati čovjek za tajne poslove venecuelanske vlade, s kojom su kasnije više puta došli na ivicu rata.
Čovjek koji prodaje i kupuje sve
Od tada, a vjerovatno i ranije, Alex Saab ima posebnu ulogu u izigravanju američkih sankcija prema Venecueli, pa čak i Iranu. Tako je, na primjer, prije dvije godine, preko svojih kompanija u Meksiku, Rusiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima iz Venecuele u Iran prebacio novčana sredstva za naftu koju je Teheran isporučio Karakasu. Transfer robe i novca podveo je pod „humanitarnu razmjenu“, čime je zaobišao američke sankcije i zakonodavstva nekoliko država. Zatim je iransku naftu do Venecuele prebacivao preko Turske, Malezije, Singapura i čak Palestine koja je pod izraelskom blokadom. Na slične načine za Venecuelu je nabavljao i druge robe, uključujući hranu veoma lošeg kvaliteta. Kasnije je i iz Venecuele prodavao njenu naftu, koju je često plaćao manje od tržišne cijene, da bi je sličnim azijskim kanalima (Kina, Singapur, Malezija, Hong Kong...) prodao drugim državama.
Jedna njegova švicarska firma sklopila je i ugovor sa PDVSA, državnom naftnom kompanijom Venecuele, u vrijednosti od 4,5 milijardi dolara. Američka DEA ga je istraživala za trgovinu kokainom iz Kolumbije, Lihtenštajn mu je uzeo 700 miliona dolara pod američkom optužbom za pranje novca, pojavljivao je se u Panama Papers, a njegove kompanije širom svijeta u različitim ulogama, offshore kompanijama, legalanim i ilegalnim poslovima. Istraživački novinari sa portala armando.info godinama su pratili njegove poslove i pisali o tome, a objavili su i listu njegovih pomagača koja uključuje osobe iz Venecuele, Kolumbije, Italije (između ostalih njegova supruga manekenka Camila Fabbri), Švicarske i Antigue i Barbude.
Način i broj ovakvih transfera je impozantan i teško dokučiv i danas kada su istraživački mediji došli do dijela dokumenata o ovim kompleksnim ekonomskim operacijama. Evidento je da se radi o sposobnom čovjeku koji je znao prevariti desetine država.
Alex Saab se činio neuhvatljivim i nezaustavljivim. Sve do trenutka kada na scenu stupaju SAD i njihov represivni aparat. Najveća svjetska sila je odlučila da se njene sankcije sprovedu, a shodno tome da Maduro pretpri težak udarac. Sklanjanje Saaba sa scene, kojeg SAD terete za različite pronevjere i pranje novca, za Madura je veliki gubitak, a njegovo „odsustvo sa posla“ tek će predstavljati problem za razorenu ekonomiju Venecuele. Mnogi smatraju da je Saab u Venecueli moćniji od mnogih ministara i da je on, ustvari, prvi čovjek finansija. Obim njegovog posla biće sagledan tek kada neko blizak njemu progovori, ili kad on to sam odluči da uradi u američkom zatvoru. Već sada zvuči kao filmska priča da je sin libanskog doseljenika u Kolumbiju prešao preko granice i priključio se Chavezovoj revoluciji, obavljajući poslove u najvećoj tajnosti širom planete. Međutim, ono sad što je važnije jeste odnos Venecuele, Zelenortski otoka i SAD te moguće posljedice za čitavu Latinsku Ameriku.
I najbolji griješe
Ako sve navedeno imamo u vidu, pitanje je kako je mogao biti uhapšen čovjek koji je bio uključen u toliko ekonomskih i svakih drugih prevara, čovjek kojeg nisu mogle zaustaviti desetine država koje je koristio kao mjesta za svoje prevare. Odgovor na ovo pitanje je poprilično nevjerovatan i jednostavan. Naime, Alex Saab je letio avionom od Irana prema Venecueli 12. juna prošle godine. Na Zelenorstki otok Sal, pred zapadnim obalama Afrike, avion je sletio zbog dopune goriva. Oni koji su pratili slučaj zaključili su da se radi o previdu posade, ili samog Saaba, da odluče da dopune gorivo u zemlji koja nije naklonjena Venecueli, ako je uopšte i bitno da li je ova afrička otočka država naklonjena bilo kome. Po slijetanju aviona, Saab je uhapšen i tamo je ostao do kraja protekle sedmice, kada je 16. oktobra izručen SAD pod optužbom za pranje najmanje 350 miliona dolara.
Koliko je Saab bio važan za Venecuelu i SAD govori i podatak da je od novembra do decembra prošle godine, američka krstarica USS Jacinto bila raspoređena u blizinu otoka, u namjeri da spriječi Madura ili Iran da optuženog biznismena odvedu sa Zelenortskih otoka. U međuvremenu, počela je pravna bitka kome će Saab biti isporučen. Dan prije predsjedničkih izbora u afričkoj državi, Saab je isporučen SAD. Maduro je ovakvu odluku suda okarakterisao kao „otmicu“ čovjeka koji je radio na poslovima nabavke hrane i materijala za borbu protiv COVID-19, a da je i nosilac diplomatskog pasoša njegove zemlje. Venecuela je njegovo izručenje ocijenila kao presedan, tvrdeći da je Interpolova potrjernica za njim raspisana u trenutku kada je on već bio na Zelenortskim otocima. Mediji bliski venecuelanskoj vlasti već su Saaba opisali kao „mučenika“ koji je rizikovao svoj život da bi pomogao zemlji koja je pod strogim sankcijama.
Pristalice vlade u Venecueli njegovo hapšenje su dočekali sa negodovanjem, što ja neke komentatore podsjetilo na odanost velikog broj stanovnika Kolumbije prema Pablu Escobaru koji je dio svojih ogromnih prihoda od trgovine narkotika davao i siromašnim sugrađanima. Madurova opozicija, barem onaj većinski dio, pozdravila je hapšenje Saaba.
Saab je, čekajući odluku zelenortskog suda, dao intervjuu za CNN u kome je poručio da ukoliko ga isporuče u SAD, tamo neće imati fer suđenje i da će biti izložen mučenju. Pri tome je odbacio sve optužbe koje mu se stavljaju na teret, čak i za ono što je bilo predmet interesovanja švicarskih istražnih organa kao i različitih medija.
Venecuela kao ulog
Koliko je hapšenje Saaba naljutilo Maduro govori i podatak da je prekinuo pregovore svoje vlasti sa opozicijom. Već nekoliko sedmica u Meksiku venecuelanska vlast i opozicija pregovaraju o budućnosti zemlje, nakon što je na posljednjim izborima Madurova stranka odnijela ubjedljivu pobjedu koju ne priznaje veći dio opozicije i SAD. Kako bi Saaba spasio od izručenja SAD, Maduro je čak pokušao da Saaba uvrsti u pregovarački tim za pregovore u Meksiku, a tu ideju podržala je i Rusija. Dogovor opozicije i vlasti bio je preduslov da Evropska unija sjedne za pregovarački stol sa Venecuelom. Lokalni i regionalni izbori u Veneucueli zakazani su za sljedeći mjesec, ali prekidom pregovora učešće opozicije je dovedeno pod znak pitanja.
Maduro i njegovi zvaničnici ne biraju riječi u osudi SAD zbog hapšenja njegovog vjernog saradnika Saaba. Vlast u Karakasu je otišla toliko daleko da je odmah uhapsila dvojicu američkih državljana koji su uposlenici naftne kompanije Citgo. SAD je zatražila njihovo puštanje na slobodu, a Maduro je ovim hapšenjem poručio da je spreman za razmjenu zarobljenika.
Na ovaj način su Venecuela i SAD opet došle u sukob, iako se činilo da meksički pregovori mogu dovesti do otopljavanja odnosa. Međutim, stvari su opet otišle u onome pravcu koje su obje države zauzele mnogo prije nego je Saab sletio na otok Sal. Hapšenje Saaba Venecueli je pokazalo da oni koji se sukobe sa SAD nisu nedohvatljivi američkim vlastima, čak i daleko od te države. Saabov dosije, kao i njegove sposobnosti da prevari desetine država, bio je magnet za pravosuđe različitih država koje su bile iskorištene za njegovo tajno poslovanje.
Izručenje Saaba SAD veliki je udarac za Madura. Neki autori smatraju da je to, ustvari, najveći udarac kojeg je pretrpio njegov režim posljednih godina. Madurova reputacija jakog i iskrenog lidera koji ima uticaj u svijetu narušena je kada je, za narod Venecuele suštinski nepoznata i neutralna država Zelenortski otoci, donijela odluku da SAD imaju pravo suditi bogatom biznismenu. U isto vrijeme, Maduro je izgubio i glavnog operativca za prodaju venecuelanske nafte koja donosi novac državi.
Međutim, tu nije kraj Madurovih nevolja. Poučen iskustvom, Maduro ima razloga i da sumnja da će Saab odlučiti da se nagodi sa američkim vlastima i progovori o svojim poslovima i vezama koje je razvio širom svijeta. To bi bio udarac i za njegove saveznika, a čitava mreža za izbjegavanje američkih sankcija i međunarodnih propisa u oblasti finansija pala bi u vodu. U Venecueli je još uvijek svježe sjećanje na šefa obavještajne službe koji je prebjegao u SAD i odlučio da sarađuje sa tamošnjim vlastima, a tokom 2019. godine je podržavao venecuelansku opoziciju. Christopher Figuera je tada američkim vlastima dao nemjerljivo važne informacije o Maduru i njegovim ljudima. U zamjenu za oslobađanje od američkih potjernica i mnogi drugi su postigli nagodbu sa tamošnjim vlastima. Prekaljeni trgovac Saab sigurno će o tome razmišljati.
Tako je samo jedan čovjek, Alex Nain Saab Moran, poslije decenija rada u sjenci i daleko od očiju javnosti, postao osoba koja je promijenila dinamiku političkih odnosa u Venecueli, a možda i šire. Zbog toga će njegovo suđenje u SAD mnogi pratiti sa velikim interesovanjem. Ako suđenja bude.