Saudijsko-pakistanski vojni pakt u regiji u kojoj neće biti mira

Prošle sedmice Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su sporazum o međusobnoj odbrani, što pakistanski ministar odbrane Khawaya Asif vidi kao okvir sličan NATO-u, a koji bi trebao povezati većinski muslimanske države.

Foto: Shehbaz Sharif i Mohammed bin Salman

Hamasov napad na Izrael 7. oktobra 2023. godine pokrenuo je talas promjena širom Bliskog istoka. Izrael je rat iskoristio da proba ostvariti svoje regionalne ambicije, gledajući daleko od Pojasa Gaze i Zapadne obale. Posljednji dokaz tome je napad na članove Hamasa u Kataru, koji je godinama služio kao posrednik u pregovorima te palestinske organizacije s Izraelom i Sjedinjenim Američkim Državama.

Napad se nije svidio arapskim državama u Perzijskom zaljevu. Nakon što je Izrael, osim Dohe, bombardovao Gazu, Teheran, Damask, Bejrut, Sana'au i druga mjesta, nije teško zaključiti da su i ostali arapski gradovi u dometu i da izraelski premijer Benjamin Netanyahu ne preza od upotrebe sile te da će ga u tome podržati Sjedinjene Države.

Američki ambasador u Izraelu Mike Huckabee podsjetio je Arape prošle sedmice kako stoje stvari: „Izrael je naš jedini pravi partner“.

Odgovor Rijada

Saudijska Arabija s princom Mohammedom bin Salmanom, poznatim i kao MBS, pod dvostrukim je pritiskom od napada Hamasa na Izrael. Arapi i muslimani širom svijeta očekivali su od Rijada da pomogne civilima u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, a Zapad je vršio pritisak da priznaju Izrael. Suštinski, to je poremetilo planove MBS-a koji želi reformisati državu.

Dio tih reformi bilo je i pomirenje u regiji, što je podrazumijevalo kraj rata u Jemenu i popravljanje odnosa s Iranom. Ta velika pobjeda kineske diplomatije prijetila je tada da poremeti dotadašnji raspored snaga na Bliskom istoku, što nije radovalo Izrael i Sjedinjene Države.

Ali, nakon događaja u proteklih dvadesetak mjeseci MBS-u je jasno da bi njegov plan mogao biti osujećen nekim vojnim napadom, pa čak i likvidacijom nosioca vlasti. Izrael je vršio likvidacije arapskih i iranskih vođa, a libanski Hezbollah navodno je dronom pogodio Netanyahuov dom.

Bezrezervna podrška Washingtona Izraelu u arapskom svijetu bi morala biti alarm za uzbunu. Zaklinjanje u prijateljske veze, unosni poslovi i mnoštvo američkih vojnih baza širom arapskih država nije dovoljno administraciji Donalda Trumpa ni za neutralnu poziciju u slučaju okršaja Izraela s bilo kim u regiji i po bilo kojoj osnovi.

Zato je za Saudijsku Arabiju bilo prirodno da se okrenu Pakistanu – državi s kojom imaju izvanredne odnose. Daljnje vezivanje Saudijske Arabije za nuklearnu silu bilo je samo pitanje volje, jer već postoje dobri odnosi dvije države u gotovo svim poljima.

Međusobna odbrana

U interpretaciji visokog saudijskog zvaničnika u izjavi za Reuters sporazum je „kulminacija višegodišnjih rasprava. Ovo nije odgovor na određene zemlje ili specifične događaje, već institucionalizacija dugogodišnje i duboke saradnje između naših dviju zemalja.“

Ta institucionalizacija veza dvije države podrazumijeva da će jedna drugu braniti u slučaju napadu treće strane. To su u Saudijskoj Arabiji potpisali MBS i pakistanski premijer Shehbaz Sharif. Zvaničnici su rekli da to znači da bi Pakistan branio Saudijsku Arabiju i nuklearnim oružjem.

Ovaj sporazum nije se svidio Sjedinjenim Državama, jer su potpisnici američki saveznici. Njihovo povezivanje na ovaj način direktna je poruka Washingtonu da u njihove garancije sada neki sumnjaju. Za Washington je još gora vijest da unutar tih država postoje oni koji traže dodatno distanciranje od Sjedinjenih Država. Vođa opozicije Imran Khan, vjerovatno najpopularniji pakistanski političar, želi povezivanje njegove države s Rusijom i Kinom.

Pakistanska zabrinutost za Bliski istok kojim će dominirati Izrael i Sjedinjene Države iskazana je i tokom izraelsko-američkog napada na Iran. Zvanični Islamabad tada nije krio da podržava susjedni Iran, a mediji su špekulisali da je Teheranu pružena i konkretna pomoć.

Ova kompleksna geopolitička igra Pakistana povezana je sa stanjem na granicama i posljedično kod kuće. Pakistansko rivalstvo s najmnogoljudnijom državom na svijetu i nuklearnom silom Indijom, porozna granica s Afganistanom i teško kontrolisana granica s Iranom, tjera Islamabad da svugdje gdje je to moguće stvara prijatelje i gradi stabilnost. Američko-saudijsko uplitanje u taj dio svijeta, u namjeri da se porazi SSSR u Afganistanu i slomi vlast u Teheranu nakon 1979. godine, dovelo je do toga da su neke naoružane grupe sada prijetnja Islamabadu.

Pakistansku viziju za rješenje problema u regiji prošle sedmice iznio je ministar odbrane Khawaya Asif u jednom intervjuu, pozvavši na stvaranje saveza muslimanskih država, po uzoru na NATO, koji bi bio defanzivan. Asif je rekao i da je susjedni Afganistan „neprijateljska država“, jer talibanska vlast naoružava grupe koje djeluju u Pakistanu.

Ranije je u jednom istupu Asif priznao da Pakistan trpi posljedice iz osamdesetih godina prošlog vijeka kada je njegova država pomagala rušenja SSSR-a u Afganistanu i što su podržali Sjedinjene Države u napadu 2001. godine. U jednom davnom intervjuu MBS je, dok je učvršćivao vlast i pravdao svoje pozicije saveznicima u Washingtonu, rekao da je Zapad u Hladnom ratu ohrabrivao radikalni islam, što se prije svih odnosi na Afganistan, i da on to želi da promijeni.

Sukobima nije kraj

Sporazum Pakistana i Saudijske Arabije ohrabrio je mnoge u regiji. Neki su predložili da se i druge države priključe. Podrška dolazi iz različitih razloga. Treba se sjetiti da je u junu ove godine Muslimansko bratstvo iranskom ajatolahu Aliju Khameneiju uputilo pismo podrške, usred sukoba s Izraelom. Ne tako davno, ova organizacija i Iran bili su na suprotnim stranama u ratu u Siriji. Ali, oba slučaja pokazuju da na Bliskom istoku, često ispod površine na kojoj se samo vidi stabilna i dugogodišnja vlast, ključaju razni pokreti i kuju se planovi.

Bliskog istoka, koji je uvijek na pragu promjena, svjesni su i u Washingtonu. Američki ambasador u Turskoj, Trumpov prijatelj i specijalni izaslanik američkog predsjednika za Siriju Tom Barrack ove sedmice je rekao da ne vjeruje u mir na Bliskom istoku. „Kad kažemo mir, to je iluzija. Nikada nije bilo mira na Bliskom istoku. Vjerovatno nikada neće biti mira, jer se svi bore za legitimnost.“

Barrackove riječi ranije su izgovorili mnogi. Međutim, one dolaze u vremenu kada se na Bliskom istoku stvaraju novi savezi i traju ratovi. Sirija pod Ahmedom Al-Sharaaom, bivšim pripadnikom Al-Qaede i ISIL-a, priprema se za zbližavanje s Izraelom, nakon što dvije države nisu decenijama imale nikakve odnose. Pakistan se obavezao braniti Saudijsku Arabiju nuklearnim oružjem, a Iran i (pro)iranske snage u Libanu i Jemenu spremaju se za novu rundu u okršaju sa Sjedinjenim Državama i Izraelom. Nestabilnosti nisu pošteđeni ni Katar, Jordan i Irak, dok Trump prijeti talibanima i traži da se američka vojska vrati u Afganistan. Palestinci i dalje pate.

Sve ovo sporazumu Saudijske Arabije i Pakistana daje dodatnu važnost, jer bi brzo mogao biti testiran. U nove ratove na Bliskom istoku vjeruju gotovo svi, a neki se nadaju da baš oni neće biti sljedeći koji je morati koristiti oružje. Barrackovim riječima Bliski istok je i dalje između „iluzije“ o miru i borbe za vlastiti opstanak i interes, a događaji u posljednjih dvadesetak mjeseci pokazuju da nema nedodirljivih.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba

---