Razorni zemljotres u Venecueli: Uzdrmani su i vlast i opozicija, možda čak i Trumpovi planovi

Venecuelu je 24. juna pogodio razorni zemljotres. Ova prirodna katastrofa došla je u teškom trenutku za tu državu i zbog toga ima utjecaj i na tamošnje političke procese.

Foto, ilustracija: Posljedica zemljotresa

U 39 sekundi dva zemljotresa. Najviše je stradala primorska oblast La Guaira koja se nalazi sjeverno od glavnog grada Caracasa, ali i sam glavni grad. Zemljotresi magnitude 7,2 i 7,5 po Richteru izazvali su tešku tragediju – zaključno s jučerašnjim danom 1.943 mrtvih, 10.571 povrijeđenih i oko pedeset hiljada nestalih. Ujedinjene nacije su direktnu štetu procijenile na 6,7 milijardi dolara, što je oko šest posto bruto društvenog proizvoda Venecuele.

Istog dana zabilježeni su zemljotresi u Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu, a podrhtavanje tla, nakon zemljotresa u Venecueli, osjetilo se i u susjednoj Kolumbiji. Zemljotres u Venecueli se poklopio s državnim praznikom i većina stanovništva je bila u svojim domovima.

Stručnjaci kažu da je venecuelanski zemljotres izazvan na području gdje se dodiruju Karipska i Južnoamerička tektonska ploča i da je to zona gdje se bilježe najrazorniji zemljotresi, odnosno da je ovaj prirodna katastrofa nešto na šta se računa u tom dijelu svijeta.

Tragedija za tragedijom

Potraga za živim i mrtvim još uvijek traje, u Venecuelu su poslani spasioci iz svih dijelova svijeta, građani su očajni i niko ne zna konačne razmjere ove tragedije. Ali, to nije spriječilo neke da se bave političkim posljedicama ovog zemljotresa, kako u medijima tako i na društvenim mrežama.

Sve je počelo lošim odgovorom države na katastrofu, barem prema mišljenju nekih stanovnika i političara. Pitali su gdje su službe, zašto država ne radi bolje i čemu služi vojska. Na koncu, pitali su kakve planove ima država koja je još prije sedam mjeseci navodno bila spremna da ratuje protiv Sjedinjenih Američkih Država koje predvodi ratoborni predsjednik Donald Trump.

Vlast i oni bliski vlastima nude razne odgovore. Propuste u odgovoru službi pripisali su nedostatku opreme koju nisu mogli nabaviti zbog američkih sankcija, zatim da je zemljotres bio suviše razoran da bi moglo biti kvalitetnijeg odgovora te da vlast ulaže sve kapacitete da pomogne stanovništvu.

Kritičari iz opozicije u Venecueli i širom svijeta tu nisu stali. Pitali su kako je došlo do tolikog obima rušenja i krivili su aktuelnu vlast koju danas simbolizuje privremena predsjednica Delcy Eloína Rodríguez Gómez. Ova političarka je bila dugo u vrhu venecuelanske politike i mnogi je drže odgovornom za propuste pri građenju, stanje u državnim službama i državi uopšte.

Pristalice vlasti odgovorile su kritičarima. Pitali su opoziciju koliko su katastrofi doprinijeli tražeći od zvaničnog Washingtona da se Venecueli uvedu sankcije koje bi ubrzale pad vlasti koju je godinama predstavljao Nicolás Maduro Moros. I tada i sada njihov argument je bio da od takvih sankcija najviše pate obični građani.

Ko je vlast, a ko opozicija?

U ovaj politički obračun uključila je se i María Corina Machado Parisca, dobitnica Nobelove nagrade za mir i jedna od vođa venecuelanske opozicije.

Prije dva dana je rekla da je „spremna učiniti sve što je potrebno“ da dođe u Venecuelu i pomogne u oporavku države. Machado, koja se nalazi u Panami, optužila je vladu predsjednice Rodríguez da blokira njen povratak. U videu objavljenom na društvenoj mreži X rekla je da će „biti u Venecueli kako bi pomogla u koordinaciji i ohrabrila napore građana tokom vanredne situacije“.

Machado je više puta tražila od Trumpove administracije dozvolu za povratak u Venecuelu i da joj predaju vlast. Trump, kome je Machado poklonila svoju Nobelovu nagradu, odbio je ovaj zahtjev uz tvrdnju da ona ne uživa dovoljno veliku popularnost u Venecueli da bi obavljala taj posao.

Svoje apele prema Washingtonu obnovila je i ove sedmice, tražeći dozvolu da nakon zemljotresa „koordiniše i služi“ narodu, iako nije jasno kako bi to učinila budući da nije dio vlasti.

Brige za Trumpa i Rodríguez

To što je Machado tražila od zvaničnog Washingtona dozvolu da se vrati u svoju državu govori o stanju u Venecueli, barem u onom dijelu koji se odnosi na opoziciju Maduru i Rodríguez, a koja je decenijama od Zapada primala razne vrste pomoći.

Međutim, i u takvoj Venecueli stvari nisu predvidive, jer reakcija građana na ponašanje vlasti, opozicije i zvaničnog Washingtona može biti različita. To je samo dio od problema koji su ostali nakon što je Maduro otet i nakon što je Trump, kako sam kaže, „preuzeo“ venecuelansku naftu čiju prodaju kontroliše i dio zarade daje vlastima u Caracasu.

S činom otmice predsjednika i njegove supruge građani Venecuele su se pomirili, jer je Rodríguez kao potpredsjednica države preuzela kormilo vlasti i obećala da nastavlja Madurovu politku.

Iako je mnogima bilo jasno da je Rodríguez rekla samo dio istine, nije bilo većih pobuna pristalica Madura i njegove politike, kao ni opozicije koja se nije usudila zamjeriti zvaničnom Washingtonu.

Rodríguez je naprosto prisiljena na mnoge poteze i to Trumpova administracija mjesecima koristi u namjeri da nametne svoju volju i provede svoje planove.

Na društvenim mrežama pojavile su se i poruke Madura. Od građana je tražio da ostanu ujedinjeni i da pomognu vlastima u ovim teškim trenucima. Trump je poslao spasilačke timove i vojsku u Venecuelu, obećao drugu vrstu pomoći i ukidanje dijela sankcija. Machado nudi svoje usluge, a Rodríguez pokušava izvući najbolje od državnog aparata koji otežano funkcioniše i koji samo jednim dijelom upravlja sudbinom Venecuele.

Ovo gotovo pa jednoglasje četiri važna aktera venecuelanske politike neće trajati vječno i neko će prije ili kasnije dovesti u pitanje sadašnji odnos moći u toj državi. Prirodna katastrofa bi mogla natjerati kreatore političkih procesa u Venecueli da naprave neke promjene u namjeri da zadovolje milione građana koji više od deceniju plaćaju cijenu pritiska Washingtona na Caracas.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---