Povratak Trumpa i sudbina Madura: Od nagrade od pedeset miliona do vojne prijetnje
- Armin Sijamić
- Aug 25
- 6 min read
Updated: Sep 9
Američki predsjednik Donald Trump ne bira sredstva da dođe do cilja, posebno onda kada je druga strana nemoćna da mu odgovori. Dugogodišnji venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro je nova/stara meta, a ovaj put je povod njegovo navodno učešće u trgovini drogom.

Je li Maduro, ili neki činovnik na važnim državnim pozicijama, umiješan u trgovinu drogom teško je procijeniti, jer američki argumenti protiv ovog političara u korijenu imaju geopolitičko natjecanje u Latinskoj Americi.
Oni koji tvrde da je to tačno navode da je Maduro dugo godina blizak pobunjeničkom ljevičarskom FARC-u (Revolucionarne oružane snage Kolumbije), da se prije petnaestak godina u Venecueli razvila moćna kriminalna grupa Tren de Aragua, da je država na koljenima uslijed sankcija i lošeg Madurovog upravljanja i da treba novac iz bilo kojeg izvora te da je geografska pozicija Venecuele pogodna za kriminalne aktivnosti.
Maduro odbacuje takve tvrdnje i kaže da je žrtva američkog imperijalizma, koji želi srušiti njegovu vlast i dovesti sebi podobnu.
Historijat slučaja
Oni koji sa strane gledaju ovaj slučaj naći će argumente na obje strane, posebno što je u Latinskoj Americi decenijama gotovo svo oružje u političkoj borbi. Gotovo da ne postoji ništa što američke javne i tajne službe nisu koristile protiv svojih latinoameričkih rivala (atentati, pučevi, revolucije, sankcije…) niti postoje ludosti koje latinoamerički vlastodršci nisu radili (Antonio López de Santa Anna je sahranio svoju amputiranu nogu, Maximiliano Hernández Martínez naredio je da se zemlja oblijepi crvenim papirom u borbi protiv zarazne bolesti, ili sam Maduro koji kaže da se mu se njegov prethodnik Hugo Chávez ponekad javi u obliku ptice i daje mu savjete).
Zato, vratimo se na početak Trumpovog napada na Madura.
U svom prvom mandatu Trump je Madura vidio kao jednog od najvećih problema za njegovu prevlast u Latinskoj Americi. Madura je targetirao na razne načine, uključujući sankcije i istovremeno slao tajne ponude čak i u danima pred drugi ulazak u Bijelu kuću.
Jedan od uključenih u tajne pregovore s Madurom je i na Balkanu dobro poznati Richard Grenell, sada na poziciji „specijalnog izaslanika predsjednika za specijalne misije“. Grenell je, po vlastitom priznanju, pregovarao s venecuelanskom stranom da primi svoje državljane koje američke imigracione službe žele protjerati iz Sjedinjenih Država, i navodno postigao sporazum koji se potom brzo raspao, ili se odvija daleko od očiju javnosti.
U prvom Trumpovom mandatu, tačnije 2020. godine, Maduro i nekoliko drugih venecuelanskih zvaničnika su optuženi pred saveznim sudom u New Yorku za trgovinu kokainom u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema optužnici, Maduro je član kartela Cartel de los Soles (Kartel sunca) i održavao je veze sa pomenutim FARC-om, kojeg Washington drži za terorističku grupu. Također, Maduro je, prema optužnici, sarađivao s pomenutim kartelom Tren de Aragua i mnogo poznatijim meksičkim kartelom Sinaloa. U sklopu ovog slučaja, prema tvrdnjama američkih vlasti, Washington je zaplijenio trideset tona kokaina koji se dovodi u vezu s Madurovom mrežom. Zaplijenjena je i imovina povezana s Madurom u vrijednosti od 700 miliona dolara i dva aviona venecuelanske vlade. Tada je Madurova glava ucijenjena na petnaest američkih miliona dolara.
Paralelno, Washington je Madura krivio za namještene izbore u Venecueli, ali s njim održavao komunikaciju u namjeri da zaštiti svoje interese. U tome se posebno isticao američki predsjednik Joseph Biden, koji je čak ulazio u naftne aranžmane s Madurom, jer je Zapadu nedostajalo jeftine nafte nakon što su uveli sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Nekoliko dana pred istek Bidenovog mandata, nagrada za informacije koje bi dovele do hapšenja Madura povećana je na 25 miliona američkih dolara.
Povratkom Trumpa u Bijelu kuću dolaze novi problemi za Madura. Trump prijeti svim svojim neprijateljima, a prošle sedmice državna tužiteljica Pamela Bondi saopštava da Washington sada daje nagradu od pedeset miliona dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja Madura. „On je jedan od najvećih narko-dilera na svijetu i prijetnja našoj nacionalnoj sigurnosti“, rekla je Bondi.
Venecuelanski ministar vanjskih poslova Yvan Gil u odgovoru je rekao da je njena „jadna“ nagrada „najsmješnija dimna zavjesa koju smo ikada vidjeli“, implicirajući da Washington traži povod za napad na predsjednika Madura.
U junu, bivši šef obavještajne službe Venecuele Hugo Armando Carvajal priznao je krivicu po optužbama za trgovinu drogom i narko-terorizam i navodno ponudio da američkim vlastima dostavi dokaze koji dodatno terete Madura.
I vojska je u igri
Maduru promjena cijene za njegovu glavu vjerovatno ne znači mnogo – meta je bio i prije i meta je i sada.
Međutim, od subote stvari za Madura stoje sasvim drugačije. Prema tvrdnjama nekih američkih medija, Trump razmatra opciju da vojska ima odriješene ruke da se pozabavi latinoameričkim narko-kartelima, jer su već proglašeni za terorističke organizacije i kao takvi su prijetnja za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Američkih Država.
The New York Times je izvijestio da je Trump dao naredbu Pentagonu da počne koristiti vojsku protiv kartela. The Wall Street Journal je javio da je Trump naredio Ministarstvu odbrane da mu pripreme opcije za korištenje vojske protiv kartela.
Američki mediji su nakon ove informacije počeli razmatrati korištenje sile američke vojske protiv kartela u susjednom Meksiku, posebno u kontekstu odnosa s predsjednicom Claudiom Sheinbaum, koja mjesecima pokušava da ne naljuti Trumpa i spriječi ga da nađe izgovor za poduzimanje mjera protiv njene države. „Neće biti invazije na Meksiko“, poručila je Sheinbaum.
Šta će Trump uraditi u Meksiku za sada nije jasno, ali ako se potvrdi tačnom vijest da je vojsci naredio da koristi silu protiv narko-kartela, onda je to nova i velika briga za Madura i Venecuelu. Naime, prije mjesec dana Trumpova administracija je na listu terorističkih grupa dodala i venecuelanske kartele Tren de Aragua i Kartel sunca, zajedno s meksičkim kartelom Sinaloa i drugim.
Madurova sudbina
Po povratku u Bijelu kuću Trump je prvog dana izdao izvršnu naredbu u kojoj stoji da karteli „predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti koja prevazilazi onu koju predstavlja tradicionalni organizovani kriminal“. Ubrzo nakon toga označene su kao terorističke, grupe koje se s njim povezuju u slučaju u kojem je ucijenjena njegova glava.
Ako se tome doda da Washington od 2013. godine Madura ne priznaje kao venecuelanskog predsjednika zbog navodne izborne krađe, onda stvar izmiče iz dnevnopolitičkih etiketiranja.
Drugim riječima, Maduro sada može postati meta raznih američkih agencija na način na koji to ranije nije bio slučaj. Pored svih mjera koje može poduzeti da se zaštiti, treba imati u vidu da je Venecuela „američko dvorište“ i da su američki kapaciteti u tom dijelu svijeta vjerovatno veći nego bilo gdje drugo ako to Washington odluči.
U širem kontekstu, ucijenjena Madurova glava poruka je latinoameričkim liderima šta ih čeka u sukobu s Trumpom.
Da ne bi imali dileme da li Trump neprijatelje bira prema stvarnim zaslugama treba navesti da je nedavno s liste traženih terorista skinuo Ahmeda al-Sharaau, bivšeg člana ISIL-a i Al-Qaede i sadašnjeg predsjednika Sirije, a da je uveo sankcije Francesci Albanese specijalnoj izvjestiteljici Ujedinjenih nacija za Zapadnu obalu i Gazu zbog toga što je kritikovala ponašanje Izraela.
Tako je Maduru Trump u kratkom vremenu poslao javno nekoliko poruka, a nema sumnje da su mnoge poslane preko raznih izaslanika, poput pomenutog Grenella. Dakle, Maduro sada bira između dogovora s Trumpom i nastavka borbe, koja bi se po svemu sudeći mogla zaoštriti.
Trump je proteklih godina bio jasan šta želi od Venecuele. Prije nego će se vratiti u Bijelu kuću na jednom skupu je lamentirao što je otišao s predsjedničke pozicije kada je Venecuela, uslijed sankcija koje je uveo, bila na koljenima i kada je mogao „uzeti svu tu naftu“. Trump je više puta ponovio da ga zanima venecuelanska nafta i u skladu s tim je djelovao na razne načine i povlačio mnoge poteze u Venecueli (podržavajući opoziciju) i u drugim državama u tom dijelu svijeta.
Treba podsjetiti da Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, a u američkom slučaju je važno da je to u neposrednoj blizini granica najveće svjetske sile i da je se ranije oslanjala na tu naftu preko poslova koje su uključivale američke naftne kompanije.
Pored toga, Trump, kao i njegovi prethodnici u Bijeloj kući, od Madura traže da se odrekne svoje verzije socijalizma – projekta koji je s njim donio očajne rezultate za mnoge obične stanovnike Venecuele, zatim da se iz regije potisne Kina i Rusija te da se ta država vrati u regionalni poredak na način na koji to Washington želi.
Maduro je u svom prvom Trumpovom mandatu, kao i u mandatu drugih američkih predsjednika, pokazao da je spreman na saradnju (javno i tajno), ali da nije spreman napustiti politički kurs koji je zauzeo njegov prethodnik Chávez, a koji je on svojim potezima obesmislio. Maduro je uspio naljutiti i neke latinoameričke ljevičare, koji su ne tako davno bili zagledani u Cháveza.
U drugom Trumpovom mandatu stvari se komplikuju i ostaje sve manje prostora za izbjegavanje direktne konfrontacije Washingtona i Caracasa na raznim osnovama i na razne načine. Trump je poduzeo sve što je mogao da Madura označi kao neprijatelja Sjedinjenih Država, dok je ponavljao da ga u slučaju Venecuele zanima tamošnja nafta. Maduro u odnosu na ranije godine nema nove karte u rukama kojima bi igrao protiv Trumpa, ali barem zna ko je sa druge strane stola.
Članak je ranije objavljen na portalu PISjournal.net.
Comments