Proteklih sedmica sve je više članaka u medijima sa Zapada koji kritički govore o ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, odnosno o njegovoj odgovornosti za „neuspjeh“ ovogodišnje ofanzive vojske kojom komaduje. Da li to znači da je u planovima Zapada Zelenski postao višak, ili se radi o promjeni pristupu ratu u Ukrajini?
Foto: Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski
Od kada je počela ruska agresija na Ukrajinu mediji sa Zapada stali su iza Kijeva, a Zelenskog su proglasili za heroja i velikog lidera. Ovaj bivši glumac na vlast je došao na potpuno drugom konceptu – želio je mir. Poznat u Ukrajini i Rusiji, Zelenski je bio tračak nade dobrom dijelu Ukrajinaca da se pobuna na istoku zemlje neće pretvoriti u rat širih razmjera.
Ali od njegovog izbora pratilo ga je to što se u velikoj geopolitičkoj igri Zapada i Rusije nije snalazio. Iskusni američki i ruski zvaničnici išli su korak ispred čovjeka koji je život posvetio glumi, a ne politici. Sjetimo se apela, dok su u Švicarskoj pregovarali Joseph Biden i Vladimir Putin, da se ne postigne dogovor na štetu Ukrajine. Sličan apel Kijev je uputio Berlinu da ne gradi „Sjeverni tok 2“ koji bi postojeći gasovod kroz Ukrajinu učinio manje važnim.
Ipak, Zelenski se, nakon početnog šoka kada su Rusi došli do Kijeva, pretvorio u važnu političku figuru, što je posebno smetalo Moskvi čiji zvaničnici i mediji nisu birali uvrede na njegov račun. Zelenski je na Zapadu od tada portretiran kao neko ko može slomiti ambicije Kremlja i Ukrajinu uključiti u euroatlantske integracije.
Bojno polje i politika
Pobjede ukrajinske armije Zelenskom su davale na težini, a u zemlju je počelo stizati oružje sa Zapada. Tako se nekad miroljubivog političara počelo gledati kroz prizmu uspjeha na ratištu. Međutim, ofanziva ukrajinskih snaga, koja je počela polovinom godine, od samog početka je izgledala neuvjerljivo, baš onako kako se očekivalo da će biti.
Posljednjih dana u američkim medijima čitamo da je bilo više razloga za taj neuspjeh: O načinu vođenja ofanzive nisu se slagali stratezi sa Zapada i ukrajinski generali, ukrajinska armija još uvijek je bila vjerna sovjetskoj doktrini ratovanja, nije bilo dovoljno modernog oružja (posebno aviona i vozila za deminiranje), ukrajinsko političko i vojno rukovodstvo su imali različite ideje na kojem dijelu fronta napasti... O tome je nedavno detaljno pisao The Washington Post.
Neuspjesi na ratištu koštali su nekoliko mjeseci kasnije Oleksija Reznikova funkcije ministra odbrane, kome se zamjerala korupcija. Ubrzo nakon smjene Reznikova na to mjesto je došao Rustem Umerov koji je imao malo veze sa vojskom, očito kao dio političkog plana.
Svi neuspjesi adresirani su Zelenskom kao ratnom vođi, iako puno toga nije bila njegova krivica. Paralelno s tim, na njega je vršen pritisak od strane grupe američkih senatora, koje je predvodio republikanac Lindsey Graham, da organizuje „legitimne izbore za nas i za cijeli svijet“. Zelenski je pitao kako glasati blizu fronta, dok su milioni ljudi van zemlje te poručio da je za izbore.
Prema rasporedu izbori u Ukrajini bi se trebali održati u proljeće 2024. godine, ali su otkazani zbog vanredne situacije, jer je država u ratu. To znači da Zelenski ostaje na vlasti dok traje vanredno stanje, ili dok se sam ne povuče, ili dok ne izgubi na izborima.
Nezadovoljstvo u Ukrajini i strah na Zapadu
Nezadovoljstvo je sve rasprostranjenije u Ukrajini. Mediji sa Zapada su se pozivali i na navodne ankete po kojima je od Zelenskog popularniji glavnokomandujući vojske general Valerij Zalužni i šef obavještajaca Kiril Budanov.
Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko, bivši bokserski šampion, otvoreno kritikuje Zelenskog što magazin Time vidi kao dokaz podjele unutar ukrajinske elite. Da su podjele očite i da su stigle i do Zapada, potvrđuje i skorašnji članak BBC-ija koji citira neimenovanog ukrajinskog vojnika koji je rekao da vlada potpuno rasulu u vojsci u operacijama uz rijeku Dnjepar.
Bivši savjetnik predsjednika Oleksij Arestovič je svom šefu Zelenskom zamjerio što ne želi da pregovara s Moskvom o okončanju rata, dok drugi traže odgovore zašto ukrajinska ofanziva nije uspjela kako je predsjednik obećao, ili zbog sveprisutne korupcije i velikog broja nastradalih.
Da je ovogodišnja ukrajinska ofanziva propala priznao je i sam Zelenski prije nekoliko dana, a kao razlog naveo nedostatak oružja koje je Zapad obećao dostaviti. Ali mnogi vjeruju da to nije najgora vijest. The Economist smatra da Putin trenutno pobjeđuje, a obje strane su nesposobne da dokrajče drugu. Takva situacija na frontu do prije nekoliko mjeseci davala je Zapadu prednost nad Moskvom za pregovaračkim stolom, ali stvari su se počele komplikovati za Kijev.
Naime, Putin je krajem prošlog mjeseca potpisao rekordno visok državni budžet Rusije u kome se, prema nezavisnim ruskim novinarima, čak 39 posto sredstava odvaja na odbranu i provođenje zakona. Nekoliko dana poslije toga, Putin je potpisao ukaz o povećanju broja vojnika za 15 posto, pa će njihov broj iznositi 1.320.000. Putinovi potezi pokazuju da se sprema za dugotrajni rat u kojem bi zakonom velikih brojeva prednost otišla na stranu Rusije.
SAD, saveznici i Bliski istok
Da će Putin igrati na ovu kartu stratezima u NATO-u bilo je jasno još u maju kada su odlučili da se protiv kvantiteta bore kvalitetom, kako je to formulisao predsjedavajući vojnog komiteta NATO-a admiral Rob Bauer, tvrdeći da će taj vojni savez stajati uz Kijev koliko god je potrebno. Ipak, ta računica mogla bi se ispostaviti kao pogrešna zbog rata Izraela i Hamasa, odnosno neslaganju između Bidenove administracije i republikanskih zakonodavaca. Biden traži da se pomoć Ukrajini i Izraelu uputi kao dio istog paketa, a republikanci to uslovljavaju i ojačavanjem granice prema Meksiku, odnosno zaustavljanjem nekontrolisane imigracije.
U pismu Predstavničkom domu i Senatu u ponedjeljak Bijela kuća navodi da je ostala bez novca za pomoć Ukrajini i da bi prekid pomoći Kijevu značio zastoj na bojnom polju. Republikanci za sada ne popuštaju, pokazujući kao opravdanu bojazan Zelenskog da će se Zapad okrenuti Izraelu i dijelom zaboraviti na Ukrajinu. Američki republikanci naprosto prioritet daju Izraelu.
„Trebalo bi da budemo spremni i za loše vijesti. Ratovi se razvijaju u fazama. Ali moramo da podržimo Ukrajinu i u dobrim i u lošim vremenima“, rekao je prošle sedmice generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, dodajući da su Ukrajinci sada u „kritičnoj situaciji“, jer saveznici nisu uspjeli da osiguraju povećanje proizvodnje municije za Kijev.
Da ukrajinska ofanziva posustaje, odnosno da je slomljena, potvrdio je i Zalužni u nedavnom intervjuu za The Economist. A da stvari idu ka gorem potvrdio je Zelenski početkom ovoga mjeseca kada je tražio od svojih snaga na istoku zemlje da se ukopaju i da grade utvrđenja, posebno u Avdivki u kojoj traju žestoke borbe. Ovo utvrđeno mjesto, na dvadesetak kilometara od Donjecka, trn u oku je ruskim snagama. Godinama su Rusi trpili teške gubitke u namjeri da Ukrajince otuda potisnu. Posljednjih mjeseci su počeli, uz velike žrtve, ostvarivati napredak.
Osim tog dijela istočnog ukrajinskog fronta, ostatak bi trebao mirovati, ako je suditi po prošloj zimi. Obje strane će čekati povoljnije vremenske uslove za moguće pokretanje velikih operacija, kako bi zaokružili teritoriju na koju polažu pravo. Daleko od fronta vodiće se važnije bitke.
Neslaganje u Sjedinjenim Državama i izbori koji dolaze naredne godine sigurnu brinu Kijev, jer bez najveće svjetske sile šanse Ukrajine za pobjedu se rapidno smanjuju. Tu se ne radi samo o količini i kvalitetu pomoći koja bi zavisila od evropskih država, već od političkog vodstva.
Upravo političko vodstvo trenutno nedostaje Kijevu, a Zelenski sve teže uspjeva da otvori vrata saveznika dok odbija dogovor sa Moskvom, ako on ne znači povratak Ukrajini svih oduzetih teritorija, uključujući Krim. Zelenski s tim zahtjevima ne može biti dio rješenja ako Zapad želi predah i postizanje dogovora s Moskvom, jer Washington postaje sve zauzetiji drugim pitanjima.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.