Može li se Evropa nositi s Putinom bez američkog uplitanja?

Evropskoj uniji ostvaruje se dugogodišnja želja – neke stvari moraju raditi sami i bez pomoći Sjedinjenih Američkih Država, čak i kada je s druge strane Rusija.

Foto: Ilustracija

Decenijama se čuju glasovi iz Evropske unije da bi Brisel morao biti samostalniji u svojoj politici i da ne zavisi od Sjedinjenih Američkih Država, posebno u oblasti odbrane i vanjske politike.

Američki predsjednik Donald Trump tu želju Evropljana ispunjava s ruskim kolegom Vladimirom Putinom. Iako taj dvojac to radi iz različitih razloga, ishod je isti – evropske sile ne mogu biti za stolom gdje se odlučuje o budućnosti Ukrajine, a što će se nužno odraziti i na druge dijelove starog kontinenta.

Trump nije zaljubljenik u Evropsku uniju, a ima i druge prioritete, počevši od Izraela i Bliskog istoka do Kine i Latinske Amerike. Tjeranje Evropljana od stola za kojim se pregovara o Ukrajini, a kasnije i pretvaranje evropskih država u pasivne posmatrače ekonomskih i političkih procesa u Evropi i svijetu, bila je želja zvanične Moskve gotovo od početka ruske agresije na svog susjeda.

Rusija tvrdi da su Evopska unija i evropske države krivci što rat u Ukrajini traje toliko dugo, tražeći da im se Kijev ostavi na milost i nemilost. Putin je to više puta tražio i od Trumpa i raznim političkim i ekonomskim ponudama privlačio američku stranu u tom pravcu.

Rat traje, gubici se zbrajaju

Međutim, posljednjih sedmica se čini da se taj pristup mora promijeniti, ako se želi ostvariti bilo kakav pozitivan rezultat. Rusija uviđa da nije dovoljno razgovarati samo s Trumpom da bi ostvarili ratne ciljeve, budući da Evropljani ne žele ostaviti Ukrajinu, a Evropska unija osjeća potrebu da se s Moskvom mora pregovarati čak i kad je u Kremlju neko poput Putina.

U samo par dana došle su dvije izjave koje bi mogle odškrinuti vrata razgovorima Brisela i Moskve, nakon što je to prije par sedmica predlagao francuski predsjednik Emmanuel Macron.

U nedjelju je ruski ambasador u Berlinu Sergej Nečajev, pripremajući se za obilježavanje pobjede nad nacistima u Drugom svjetskom ratu, rekao da je mnogo ljudi spremno da učestvuje u takvim manifestacijama i zaključio da „nije sve izgubljeno u bilateralnim odnosima“ dvije države, jer mnogi u Njemačkoj razumiju ruske interese.

Njemačka je decenijama za Moskvu najvažnija država Evropske unije, jer su decenijama ruski energenti pokretali njemačku privredu. U suprotnom pravcu išla je njemačka tehnologija. U konačnici, to je dovelo do prisnih odnosa rukovodstva dvije države, do te mjere da je Berlin gledao kroz prste Putinu čak i onda kada je napadao druge države.

Jučer je o pregovorima, doduše u drugom tonu, govorila i šefica diplomatije Evropske unije Kaja Kallas. Poznata kao oštra protivnica Putina, ova estonska političarka je gotovo neprijateljskim tonom govorila o pregovorima s Rusijom, ali svjesna da su pregovori potrebni.

„Ne bismo se trebali ponižavati i biti ti koji mole: 'Molimo vas, preklinjemo vas, razgovarajte s nama'. Umjesto toga, trebamo ih dovesti u položaj u kojem će s glumljenja pregovora prijeći na stvarne pregovore“, poručila je Kallas i dodala da je „cilj osigurati da Rusija više ne predstavlja prijetnju nijednoj od ovih zemalja ni Evropi u cjelini, jer je to bio problem. Zato se, prije nego što s njima razgovaramo, moramo doista dogovoriti o čemu želimo razgovarati.“

Potom je reagovao estonski predsjednik Alar Karis, rekavši da se sada treba pripremati za odnose s Rusijom nakon što se ukrajinski rat okonča, smirujući euforiju Kaje Kallas da će Moskvu dovesti u položaj kakav Brisel priželjkuje.

Ruska računica

Stvari za Brisel nisu tako ružičaste kako ih Kallas vidi, posebno ne nakon što Rusija nije slomljena vojno u Ukrajini, ni ekonomski nakon brojnih američkih i evropskih sankcija. Rusija, najveća država na svijetu i najmnogoljudnija evropska država, ostaje na granicama Evropske unije sa svojim vojnim, ekonomskim i drugim potencijalima.

Povratak Trumpa u Bijelu kuću Moskva je silno željela, jer se tako stvaraju pukotine u savezništvu na Zapadu. Još od raspada SSSR-a Rusija računa da je Evropska unija tvorevina privremenog trajanja i da će se prije i kasnije raspasti kao SSSR, te da će doći do kraha američke moći kao što se to desilo Moskvi raspadom komunističkog bloka. Zato Rusija nema ništa protiv da se neka država pridruži Evropskoj uniji, ali se opire širenju NATO-a.

U Kremlju računaju da je Trump vjetar u leđa toj politici, jer njegov pristup politici i njegove ambicije stvaraju teške sukobe na Zapadu. Trump ide tako daleko da prijeti da će Danskoj, članici EU i NATO-a, uzeti Grenland ako treba i upotrebom vojne sile.

Trumpov rat protiv Irana, a što je dovelo do porasta cijena energenata širom svijeta i veliki dio Zapada stavilo u zavisnost o nafti i prirodnom gasu koji kontroliše Washington, prilika je za Rusiju da baci još jedan mamac Evropljanima, što bi oni po logici stvari morali prihvatiti ako nema energenata s Bliskog istoka i ne žele zavisiti od Sjedinjenih Država.

Prijatelj mog prijatelja

Ove sedmice Trump i Putin su još jednom razgovarali. Iz Kremlja je saopšteno da su teme bile Iran i Ukrajina, a Trump je rekao da je telefonski razgovor, uglavnom, protekao u razgovorima o Ukrajini. Iz tih istupa ne može se mnogo zaključiti osim da pregovori dva predsjednika i dvije države traju, čak i ako nema pompeznih samita kao na Aljasci.

Jesu li Putin i Trump blizu dogovora javnosti nije poznato. Ali, sama činjenica da pregovaraju i u javnosti izbjegavaju teške riječi za suprotnu stranu poruka je da je neka vrsta dogovora moguća.

Za evropske sile, koje su izvan tih pregovora, pravo je pitanje šta su dogovorili i šta će Brisel raditi dan poslije. Rusi će postaviti isto pitanje o odnosu s Evropskom unijom, koja bi se mogla naći u situaciji da nema uticaja na dogovor u Ukrajini, ima narušene odnose s Trumpom i gotovo da nema nikakve odnose s Moskvom.

Drugim riječima, prijatelj Brisela i Moskve, zvanični Washington, postaje glavna spona u njihovim odnosima, što je situacija koju Evropljani koji razmišljaju žele izbjeći. To se posebno odnosi na Rusiju čiji saveznici jedan za drugim padaju pod Trumpovim naletom.

Takav razvoj situacije bio bi težak poraz Brisela, ne samo zato što je izgubio inicijativu u Ukrajini. Dogovor Trumpa i Putina o Evropi bez Evropljana bio bi geopolitički poraz Brisela, a veze SAD-a i Rusije mogle bi biti razlog za nove pukotine među saveznicima na Zapadu, čak i u samoj Evropi. Za Rusiju bi to mogla biti prilika na koju Kremlj dugo čeka. Zato ne bi trebalo čuditi ako Brisel na neki način pokuša pružiti Moskvi ruku, zadržavajući sadašnji kurs ali ne i ton Kaje Kallas.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---