top of page

Liban je na novoj prekretnici, a vođa Hezbollaha govorio o ratu s Izraelom i planovima stranke

  • Writer: Armin Sijamić
    Armin Sijamić
  • Jul 9
  • 6 min read

U sjeni drugih događaja na Bliskom istoku, posebno u Pojasu Gaze i rata Izraela i Irana, ostao je Liban, država u koju se prvo prelio rat nakon Hamasovog napada 7. oktobra. 2023. godine.

ree

Foto: Zastava Libana


Teško je pronaći manju državu od Libana u kojoj su velike sile tako snažno prisutne decenijama. Država koja je za trećinu manja od nama susjedne Crne Gore, a gdje živi preko pet miliona ljudi, decenijama je mjesto obračuna. To dovodi do političkih kriza, koje često prate ekonomski potresi i ratovi. U nekoliko decenija u Libanu su bile sirijska i izraleska vojska, vodio se građanski rat i nekoliko ratova Izraela i Hezbollaha - stranke libanskih šiita koja ima svoje oružano krilo.


Nakon posljednjeg rata Izraela i Hezbollaha, Liban je politički i ekonomski uzdrman. Rješenje, barem privremeno, pronađeno je u vladi koja je, pojednostavljeno rečeno, bez Hezbollaha ali s njegovim kadrovima i po volji Sjedinjenih Američkih Država i Saudijske Arabije.


Od izaslanice do izaslanika


Vlada je sebi zadala plemenite ciljeve poput obnove zemlje, povratka raseljenih i ekonomski razvoj. Ali, Zapad, Saudijska Arabija i Izrael očekuju da vlada ograniči uticaj Hezbollaha, a zatim ga razoruža.To je otvoreno govorila Morgan Ortagus, zamjenica specijalnog izaslanika Sjedinjenih Država za Bliski istok zadužena za politiku prema Libanu.


Ortagus je prošlost, jer je Donald Trump našao novo rješenje. Nju je zamijenio izaslanik za Siriju i ambasador u Turskoj Thomas Barrack. On je nedavno boravio u Libanu i tamošnjim vlastima poručio da uhvate korak s regijom, misleći na moguće uspostavljanje diplomatskih odnosa nekih arapskih režima i Izraela te da požure s razoružavanjem Hezbollaha.


Barrack je iznio listu želja izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, svjestan da Hezbollah to ne može ispuniti ukoliko ne dobije ono što traži - obnovu Libana, garancije da Izrael neće ponovo napasti i da će prestati kršiti primirje, oslobađanje zarobljenih pripadnika Hezbollaha i povlačenje izraelske vojske iz nekoliko libanskih pograničnih mjesta.


Nastupi Ortagus i Barracka imali su različi ton, ali isti cilj. Washington i Tel Aviv žele da Hezbollah ugase ili znatno oslabe tako što će mu oduzeti rakete i dronove. Nakon pada režima Bashara al-Assada u Siriji i dolaska na vlast bivšeg pripadnika ISIL-a i Al-Qaede Ahmeda al-Sharaae, za Hezbollah to bi bila smrtna presuda. Tako razmišljaju i šiiti koji su nedavno na lokalnim izborima stali iza Hezbollaha i njegovih saveznika, dajući Naimu Qassemu legitimitet da ih predvodi.


Tok rata


Naim Qassem je već u prvim izjavama od dolaska na poziciju generalnog sekretara stranke jasno pokazao da je svjestan da on ne može biti novi Hassan Nasrallah, kojeg je Izrael ubio bacajući na njega desetine tona eksploziva u Bejrutu.


Qassem je bio zamijenik Nasrallaha i morao je voditi Hezbollah u vremenu kada je gotovo čitav vrh ubijen u kratkom vremenu. Ipak, Qassem je konsolidovao Hezbollah koji se mjesecima nastavio boriti protiv Izraela, nanoseći mu teške gubitke i onemogućavajući da prodre dublje u teritoriju Libana, i na kraju potpisao prekid vatre koji bi svakog časa mogao biti prekinut.


U ponedjeljak je Qassem dao intervjuu za Al Mayadeen i iznio javnosti nepoznate detalje o ratu Hezbollaha i Izraela, ističući spremnost njegove stranke da se nastavi boriti. Qassem, koji nije vješt i harizmatičan govornik kao Nasrallah, nije isticao svoje zasluge i liderstvo, već se pozivao na stranačke organe, tvrdeći da su se sastajali tokom rata i da su odluke donošene u razgovorima.


Zbog ograničenog prostora nije moguće pobrojati sve važno što je Qassem rekao, pa ćemo obratiti pažnju na nekoliko tema o kojima ste mogli čitati na ovim stranicama još od kraja 2023. godine.


Generalni sekretar Hezbollaha tvrdi da rukovodstvo stranke nije imalo informacije da će Hamas napasti Izrael, niti da ih je imao Iran. Qassem tvrdi da to nisu znali ni neki visoki zvaničnici Hamasa koji su bili u inostranstvu. Međutim, kada se napad desio 7. oktobra 2023. godine, Vijeće šure (najveći stranački organ) je jednoglasno odlučilo, bez konsultacija s Iranom, da se pomogne Hamas ograničenom operacijom koja će odvući dio izraelskih snaga od Pojasa Gaze.


Rekao je da je na ovakav način ratovanja Hezbollah bio prisiljen, jer rat velikih razmjera traži značajne pripreme i da oni za to nisu imali ni vremena ni mogućnosti. Zato je Hezbollah kao tri glavna cilja odredio odvlačenje dijela izraelskih snaga od Pojasa Gaze, stvaranje psihološkog pritiska na Izraelce kroz raseljavanje stanovništva iz graničnog područja s Libanom, što bi u konačnici dovelo do društvene, ekonomske i sigurnosne krize u Izraelu. To je prema njegovim riječima i Hamas, preko svog izaslanika u Libanu, ocijenio kao dovoljno.


Pejdžeri i obavještajni rad


O mogućim propustima u radu Hezbollaha tokom proteklog rata, tvrdi Qassem, traje istraga, uključujući o tome da li je neko dojavio Izraelu gdje se nalazio Hassan Nasrallah u momentu likvidacije i obećao da će o rezultatima istrage obavijestiti javnost.


Qassem je govorio o famoznoj eksploziji pejdžera. Kaže da je istraga pokazala ranjivost grupe u procesu nabavki i dodaje: „Nismo znali da je lanac snabdijevanja otkriven. Sa sredstvima koja su nam bila na raspolaganju, nismo mogli otkriti prisustvo eksploziva.“ Vrsta eksplozivne naprave u pejdžerima bila je vrlo napredna i nisu je mogli otkriti standardnim metodama. „Ovo bi se moglo smatrati neuspjehom ili ograničenjem naših mogućnosti“, rekao je.


Nešto prije eksplozija, tvrdi Qassem, pripadnici Hezbollaha su počeli sumnjati u kvarove pejdžera „uključujući pokušaje da se otvori“ uređaj. Kaže da je to možda navelo Izrael da pokrene napad prije vremena. Također, pripadnici Hezbollaha su otkrili da je oko 1.500 pejdžera ozvučeno i da se to desilo u Turskoj ubrzo nakon eksplozije pejdžera. Hezbollah je kontaktirao vršioca dužnosti premijera Libana Najiba Mikatija, a on turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, tražeći da se uređaji unište. „Ovo pitanje je brzo riješeno nakon eksplozije“, rekao je Qassem.


Qassem kaže da nije bilo značajnog obavještajnog prodora u redove Hezbollaha preko ljudi. „Iskreno govoreći, ljudski prodor izgleda vrlo ograničen u poređenju s ogromnom količinom podataka prikupljenih putem nadzora i dronova“. Hezbollah je potcijenio obim operacija putem elektronskih uređaja i iz zraka, jer nisu „imali sposobnost da shvate koliko duboko je Izrael“ skupljao informacije, dodajući da njihov neprijatelj „prikuplja podatke putem zračnog nadzora tokom sedamnaest godina, dokumentujući geografske i infrastrukturne promjene“ na terenu, što im je pomoglo da pogode neke lokacije, iako je Hezbollah tokom rata premještao svoje kapacitete.


Rat ne želi, a predaja nije opcija


Qassem nije bio optimističan o budućnosti. Tvrdi da se Izraelu ne može vjerovati, da je regija promijenjena na štetu iranskih saveznika padom Assada i da neke sile u Libanu pokušavaju šiitsku volju zaobići tako što će iz vlasti i politike potisnuti Hezbollah i njima saveznički Amal.


Qassem tvrdi da se Hezbollah oporavio od rata s Izraelom i da je spreman za novi okršaj ako bude potrebno. Protekli rat je opisao kao pobjedu Hezbollaha, jer da je suprotno postojećeg sporazuma o prekidu vatre ne bi bilo i izraleska vojska bi bila „kod Bejruta i Sidona“.


Zagonetno je komentarisao činjenicu da se Hezbollah povukao s juga Libana, južno od rijeke Litani, i da je tamo predao pozicije libanskoj vojsci. „Zemlja je ogromna“, poručio je. Rekao je da njihovo strpljenje ima granice povodom stalnih izraelskih kršenja primirja. Iako o tome Qassem nije govorio, Hezbollah mjesecima koristi tu činjenicu u pritisku na političke rivale u Libanu, govoreći im da jedino oni mogu zaustaviti Izrael koji se ne drži nikakvog dogovora.


Kaže da je spreman na saradnju s arapskim državama i Turskom. Ali, posebnu pažnju je posvetio Iranu i Siriji. U slučaju Irana, koji kako kaže nije tražio da Hezbollah postigne primirje u ratu protiv Izraela, Qassem je zadovoljan i kaže da je to „izvor“ i da je „potok nastavio teći čak i kada su neki kanali bili oštećeni“, aludirajući na prekid kopnene veze preko Sirije s čijom vlašću nema kontakt, ali ima strah da bi neka strana sila mogla okrenuti Damask protiv interesa Libana.


Qassem kaže da je promjena vlasti u Siriji težak udarac Osovini otpora i da je Damask pomagao palestinske frakcije i manje-više ponovio Nasrallahove riječi da će Palestina biti trajno izgubljena bez Assada, koji je bio „kičma“ u iranskoj politici od Teherana do Mediterana.


Hezbollah prolazi kroz promjene, ali ne mijenja ciljeve, poručuje Qassem. „Hezbollah je pokret, vjerovanje, nacionalni projekat. Oružje je samo jedan dio toga, a ne ono što ga definiše.“ Iako je, kako kaže, Hezbollah spreman za dogovore, postoje granice. „Ne postoji treća opcija između pobjede i mučeništva. Nemamo predaju kao opciju.“



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba




Comments


bottom of page