Kako je Stoltenbergov strah od raspada NATO-a prerastao u plan da se u Ukrajini zaustavi Putin?

Jens Stoltenberg, bivši generalni sekretar NATO-a i sadašnji ministar finansija Norveške, dao je za britanski The Times pomalo čudan intervju, nakon što je objavio knjigu. Stoltenberg je, između ostalog, rekao da se NATO mogao raspasti u njegovom mandatu.

Foto: Jens Stoltenberg

Visoki zvaničnici po završetku svoje političke karijere, i najčešće s dužim vremenskim odmakom od onoga o čemu pišu, objavljuju memoare ili na druge načine pokušavaju objasniti učinke svojih politika. Najčešće tako pokušavaju opravdati svoje odluke i braniti svoje političko naslijeđe. Nekada takva svjedočenja o nekim događajima daju nove i značajne informacije.

Međutim, Stoltenberg nije čekao vremenski odmak, štaviše još je u politici. Nakon što je u oktobru prošle godine napustio mjesto generalnog sekretara NATO-a, nakon deset godina na toj funkciji, objavio je i knjigu „On My Watch: Leading NATO in a Time of War“ koja sedmicama privlači pažnju medija, a sada obnaša funkciju ministra finansija u norveškoj vladi.

U pomenutom istupu u The Timesu, Stoltenberg je govorio o onome što mu je jedna od tema u knjizi - stanje u NATO savezu od 2014. do 2024. godine. To se posebno odnosi na dva događaja koja će obilježiti njegov mandat: povlačenje međunarodne koalicije iz Afganistana i ruska agresija Ukrajinu. Također, Stoltenberg je predvodio NATO i u prvom mandatu Donalda Trumpa u Bijeloj kući. Tada je Stoltenberg pomislio da će se taj vojni savez raspasti.

Porazi od Krima do Afganistana

Zašto Zapad nije snažno kaznio Vladimira Putina za aneksiju ukrajinskog Krima 2014. godine, pitanje je koje će proganjati generacije političara na Zapadu. Sada je svima jasno da je taj potez Kremlja bio uvod, generalni ispit, za ono što će se desiti 24. februara 2022. godine. To što je vlada u Kijevu preživjela prije tri godine, vjerovatno leži u činjenici da je u Bijeloj kući bio Joseph Biden, a na čelu vlade Ujedinjenog Kraljevstva Boris Johnson.

Stoltenberg smatra da je ruski upad na Krim bio prilika da se Ukrajina naoruža i smatra da se to tada desilo, ruski predsjednik Vladimir Putin ne bi naredio invaziju osam godina kasnije.

Stoltenberg kaže da je strah od ruske invazije na Ukrajinu spriječio NATO da pomogne Kijev nakon aneksije Krima. „NATO saveznici su pružili gotovo nikakvu vojnu podršku, ili premalu, i gotovo nikakvu smrtonosnu pomoć jer smo se bojali da će to izazvati Rusiju na invaziju.“ To što tada nisu pomogli, NATO je, kaže Stoltenberg, Rusiji omogućio da „mnogo lakše izvrši invaziju“.

To nije jedino što je Putina ohrabrilo da napadne Ukrajinu 2022. godine. Povlačenje iz Afganistana 2021. godine Stoltenberg će nazvati „najvećim porazom“ NATO-a, koji je tamo htio da vidi „slobodnu i demokratsku“ državu. U knjizi će napisati da su im afganistanski zvaničnici tih dana rekli da ih je NATO „iznevjerio“. To je, kaže Stoltenberg, ohrabrilo Putina da računa da će NATO zakazati u Ukrajini godinu dana kasnije.

NATO se budi, ali ne sluša Zelenskog

Stoltenberg u intervjuu nije rekao ko je zaslužan zašto je NATO snažno stao iza Kijeva nakon ruskog napada 2022. godine. Ali, s ove distance jasno je da su za to najviše zaslužni SAD, UK, Poljska i baltičke države, kojima je bilo jasno šta će se desiti Kijevu ako se vrati pod rusku čizmu.

Ipak, na samom početku nije sve išlo kako treba. Stoltenberg kaže da ga je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski „zvao iz bunkera“ i tražio da NATO zatvori ukrajinski zračni prostor. „I rekao je također da 'znam da NATO to može učiniti jer su to već radili'. NATO je zatvorio zračni prostor iznad Bosne i Hercegovine 1990-ih kako bi spriječio zločine. A saveznici NATO-a, uključujući UK, zatvorili su zračni prostor iznad sjevernog Iraka kako bi zaštitili Kurde“, prisjetio se Stoltenberg apela ukrajinskog predsjednika. „Prihvatam da ne šaljete kopnene trupe NATO-a, iako se ne slažem. Ali molim vas, zatvorite zračni prostor. Spriječite ruske avione, dronove i helikoptere da lete i napadaju nas.“

Stoltenberg je odbio zahtjev, znajući da je „u opasnosti život“ Zelenskog. „Razumijem zašto to tražite. Ali to se neće dogoditi, jer ako NATO zatvori zračni prostor Ukrajine, prvo što moramo učiniti je uništiti ruske sisteme protivzračne odbrane u Bjelorusiji i Rusiji, jer ne možemo letjeti iznad ukrajinskog zračnog prostora s ruskim raketama protivzračne odbrane koje ciljaju NATO avione. A ako se u zraku nalazi ruski avion ili helikopter, moramo ga oboriti i onda smo u punom ratu između NATO-a i Rusije. A mi nismo spremni na to. Kao što je rekao Biden, koji je u to vrijeme bio predsjednik SAD-a, nećemo riskirati treći svjetski rat za Ukrajinu“, rekao je Stoltenberg za The Times, opisujući razgovor sa Zelenskim.

Ubrzo, NATO se konsolidovao. Prvo su samo neke članice NATO-a Ukrajini pružile pomoć, a kasnije su se neke države utrkivale ko će pomoći više. Za kratko vrijeme Kijev će dobiti mnogo pomoći svake vrste, iako je s ove distance jasno da je sve išlo presporo. Naime, da su na početku ruske agresije saveznici iz NATO-a Ukrajini isporučili sve ono što su isporučili kasnije, vjerovatno bi tok rata bio drugačiji. Sve to vrijeme govorilo se o ruskim „crvenim linijama“, koje su do sada puno puta pređene. U Ukrajinu su stigli tenkovi, rakete, dronovi, helikopteri, avioni...

Stoltenberg je ovako to objasnio. „Ujutro 24. februara, kada se dogodila potpuna invazija, sve nacije su se sastale u sjedištu NATO-a i donijeli smo dvije odluke“, rekao je. „Jedna je bila da pojačamo našu podršku Ukrajini, kao što smo i učinili. Druga je bila da učinimo sve što možemo kako bismo spriječili da se ovaj rat proširi izvan Ukrajine i postane rat velikih razmjera između Rusije i NATO-a.“

„Naravno, postoji element kontradikcije u ta dva cilja jer da je jedini cilj bio osigurati pobjedu Ukrajine, onda smo mogli poslati NATO trupe i zračne snage i boriti se na bojnom polju. To nismo učinili jer nismo željeli rat velikih razmjera između Rusije i NATO-a. Zato smo poslali oružje i municiju“, objasnio je Stoltenberg.

Rat u Ukrajini traje, a NATO je jači nego 2022.

„Dakle, nastavljamo podržavati Ukrajinu i omogućili smo im da se zaista bore, ali nismo spremni poslati NATO trupe i biti direktno uključeni u vojni sukob s Rusijom. I dalje vjerujem da je to pravi pristup“, rekao je.

Rat u Ukrajini traje i u drugom Trumpovom mandatu, a u prvom je prijetio napuštanjem NATO-a. „Na samitu NATO-a 2018. godine, gdje je predsjednik Trump zapravo rekao da razmatra napuštanje saveza, bio sam zabrinut da ću biti generalni sekretar koji će nadgledati kraj NATO-a“, prisjetio se Stoltenberg. „Tada smo uspjeli pronaći kompromis - evropski saveznici su obećali da će se više angažovati i zapravo su učinili više i to je održalo savez na okupu. Većina sada plaća mnogo više nego prije samo nekoliko godina, a postoje i planovi za daljnje povećanje potrošnje na odbranu.“

Ta poruka iz Washingtona, koju je Trump iznio kao prijetnju, probudila je saveznike. Još za vrijeme mandata predsjednika Bidena, Evropljani su počeli uvećavati vojne budžete, a ove godine ljestvicu podigli visočije i faktički Trumpa upisali kao američkog predsjednika u čijem je mandatu NATO postao jači, samo sedam godina nakon što je zaprijetio da će SAD napustiti taj savez.

Tako je ukrajinski rat NATO-u dao novu snagu, jer se ispravnost američkog stava pokazala na istoku Evrope. Evropljani su konačno vidjeli da decenije zanemarivanja vlastitih vojnih snaga, i oslanjanja na američku vojsku, nekada može donijeti više štete nego koristi. Nije teško zamisliti šta bi se desilo u Ukrajini da Washington nije pomogao Kijevu, a zatim na razne načine privolio saveznike da također pomognu i ojačaju svoje vojske.

To bi mogao, po Stoltenbergu, biti i ključ kraja rata u Ukrajini, jer Putin trpi gubitke na bojnom polju. „Ne mislim da možemo promijeniti Putinovo mišljenje. On želi kontrolisati Ukrajinu. Ali mislim da možemo promijeniti Putinovu računicu. Ako je cijena koju plaća za to previsoka, onda bi možda bio spreman sjesti. Zelenski je ponudio razgovore. Rekao je da je spreman prihvatiti primirje. Do sada je Putin odbijao te ponude“, rekao je za The Times Stoltenberg.

Stoltenberg je sa Zelenskim razgovarao o takozvanom finskom rješenju, odnosno po modelu po kojem je Finska odustala od deset posto teritorije u korist Moskve da bi okončala rat 1940. godine. Ipak, Stoltenberg smatra da o tome mora odlučiti Kijev, a da NATO mora dati „podršku Ukrajini“.

Da to neće biti lahak zadatak, svima je odavno jasno. I Ukrajina i Rusija imaju probleme na bojnom polju, u ekonomiji i drugdje. Uz to, neki njihovi saveznici razmišljaju da promijene svoje pozicije.

Ovih dana aktivan je i sadašnji generalni sekretar NATO-a Mark Rutte. On je iz Rumunije pozvao na pripreme za „dugoročnu konfrontaciju“ s Moskvom i poručio saveznicima da „ne smiju biti naivni“ u vezi s namjerama Rusije, nazivajući je silom koja destabilizuje Evropu.

Čini se da NATO ne želi da ih Rusija kao 2014. godine „uhvati na spavanju“. NATO je sada spremniji nego tada i jača svoje kapacitete, što se sigurno ne sviđa Rusiji koja to vidi kao prijetnju. A ako je NATO tada bio prijetnja u očima Kremlja, sada je još veća.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---