Je li kraj rata u Ukrajini blizu?

Rat u Ukrajini približava se svojoj četvrtoj godišnjici. Ovih dana, nešto više nego ranije, govori se o njegovom brzom okončanju. Zašto baš sada i je li to moguće?

Foto: Ilustracija

Kako je Ukrajina, a shodno tome i Zapad, došao u situaciju u kojoj je danas, pitanje je koje će proganjati generacije političara i istraživača u tom dijelu svijeta. Postoje mnoga pitanja koja traže odgovor, dok sadašnji američki predsjednik Donald Trump ponavlja da se taj rat nikada ne bi dogodio da je on bio u Bijeloj kući.

Trump vjerovatno cilja na to da Rusija ne bi izvršila invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, u vremenu kada je Joseph Biden bio američki predsjednik. To smatraju i neki istraživači koji su bliži ruskim pozicijama. Jedan od njihovih glavnih argumenata, nakon što pokušaju uvjeriti da je Trump razumniji od ostatka političara sa Zapada i spreman da uvaži stavove druge strane, jeste i nepredvidivost sadašnjeg američkog predsjednika. Drugim riječima, oni tvrde da Rusija ne bi smjela napasti državu koju brani ratoborni Trump, jer njegov odgovor nije moguće predvidjeti.

Je li rat mogao biti izbjegnut poslije ruske aneksije Krima 2014. godine, jedno je od glavnih pitanja na koje na Zapadu moraju odgovoriti prije ili kasnije. Je li Zapad trebao biti agresivniji prema Rusiji nakon aneksije ukrajinskog Krima 2014. godine i je li bila greška ruskog predsjednika Vladimira Putina i dalje držati za sagovornika, dok su ruski energenti dominirali na evropskom tržištu? Kritičari ideje da je Zapad trebao još jače raditi na uvlačenju Ukrajine u svoju orbitu, godinama tvrde da je upravo ta namjera razlog za rat na istoku Evrope.

O tome su posljednjih mjeseci govorili i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel i bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. Merkel odbacuje svaku odgovornost za rat u Ukrajini i odnos Zapada prema Putinu, a Stoltenberg objašnjava da Biden nije htio da NATO ratuje protiv Rusije zbog Ukrajine.

Kraj 2025. godine

U ovakvoj postavci Zapada i Rusije ni nakon gotovo četiri godine rata Ukrajina ne može da pronađe odgovor, jer sve ponuđene opcije koštaju. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je više puta govorio o tome da se njegova država nalazi između dva izbora: Patnje zbog gubitaka koje podnosi i opcije da izgubi čast i prihvati zahtjeve Rusije. Ta dilema predsjednika Zelenskog u potpunosti opisuje situaciju u kojoj se nalazi Ukrajina.

Zelenskom je potpuno jasno da nastavak rata donosi ogromne gubitke Ukrajini. To se posebno odnosi na demografske gubitke koje ne može nadomjestiti ni sav novac Zapada. Hrabro držanje ukrajinske vojske ima veliku cijenu i glavno pitanje za Kijev i Zapad je koliko to dugo ukrajinski narod može podnijeti.

Uz to, Ukrajina trpi ekonomske i svake druge gubitke, dok Trump američku pomoć uslovljava unosnim ugovorima za američke kompanije. Pojednostavljeno rečeno, ukrajinski vojnik mora braniti od ruskog neprijatelja teritoriju koju njegova vlada namjerava dati bogatim Amerikancima. Na ruskoj strani situacija je slična, jer Putin također Trumpu nudi iste takve ugovore i otvoreno kaže da Rusija ima više takvih resursa nego Ukrajina.

Ogromne demografske i svake druge gubitke trpi i Rusija. Čitav plan Zapada, nakon što su donijeli odluku da NATO neće braniti Ukrajinu, jeste da će se pod teretom gubitaka ruska vojna sila urušiti, ili da će cijena rata postati neprihvatljiva za neke strukture u Rusiji koje će početi jurišati na Putinovu vlast. Taj slom Rusije trebale su ubrzati silne sankcije Zapada.

Iako je tokom 2025. godine ruska vojska napravila određene pomake na frontu, potiskujući ukrajinsku vojsku s jednih utvrđenih pozicija na druge, to nije dovoljno da se ukrajinska odbrana raspadne i Putin diktira uslove mira u Ukrajini.

Zato se Putin ovih dana više uzda u pregovore s Trumpom koji će obuhvatiti Ukrajinu i druge dijelove svijeta. Drugim riječima, Putin je spreman za pobjedu u Ukrajini svojim američkim rivalima prepustiti neke druge dijelove svijeta. Neki nagađaju da je na stolu Bliski istok, Balkan, pa čak i Venecuela i niz drugih država u Južnoj i Centralnoj Americi.

Dva plana

Tako je ovih dana u javnost procurio navodno ruski plan o kraju rata u Ukrajini, a onda nedugo zatim i evropski plan. Zelenski bi za oba oba plana mogao reći kao i ranije – biramo između podnošenja teških žrtava i poniženja. Ali, to je činjenično stanje za ovu veliku državu koja se našla između dva geopolitička tabora.

Prvo se u javnosti pojavio plan koji favorizuje ruske interese. Prema njemu bi, kratko rečeno, Putin dobio sve što želi. Dakle, dijelove ukrajinske teritorije, ukidanje sankcija Zapada, ukrajinska vojska bi bila smanjena, Kijev se ne bi pridružio NATO-u, garancije da više neće biti napadnuti u budućnosti bile bi predmet nekih novih pregovora…

Taj plan je razljutio i rastužio evropske saveznike Ukrajine. Iako su znali da je Trump spreman na sve, ovo je bilo više nego što su mogli zamisliti.

Dok su se Evropljani oporavljali od šoka, američki političari i mediji pokušali su otkriti kako se došlo do tog plana. Navodno, plan je bio ruski spisak želja koji je predat specijalnom Trumpovom izaslaniku Steveu Witkoffu i koji je medijima od Rusa dostavljen kao usaglašeni američko-ruski prijedlog.

U nastavku, Trumpovi ljudi su svojim smušenim reakcijama, ali automatskim, taj plan počeli braniti kao dobar. Trumpove kritike Zelenskog su pojačale utisak da američka administracija stoji iza plana koji je dospio u javnost. To se poklopilo s pisanjem dijela američkih medija, koji su gotovo u pravilu bliski krupnom kapitalu, o korupciji unutar ukrajinske vlasti.

Međutim, Trumpovi ljudi nisu taj plan u potpunosti odbacili kao tuđi, što ukazuje da su s njim saglasni, ili da su naprosto svjesni sramote koju im je priredila zvanična Moskva.

Onima koji ukrajinski rat prate površno to je bio krunski dokaz da je Trump i Washington otpisao Zelenskog i Ukrajinu. Upravo je to i bio cilj ove ruske operacije, pod uslovom da su pomenuti nalazi dijela američkih medija i političara tačni.

Ubrzo nakon toga Evropljani u javnost daju svoj plan, koji pojednostavljeno rečeno daje pečat porazu Putina u Ukrajini. Kijev bi po tom planu dobio sve što mu je trenutno važno, uključujući prekid vatre, kontrolu nad elektroenergetskim objektima, ruski novac za obnovu zemlje, put ka članstvu u Evropskoj uniji i NATO-u te sigurnosne garancije Sjedinjenih Država i evropskih sila, a sva druga teška pitanja bila bi ostavljena za pregovore u narednom vremenu.

I za ovaj plan, kao i za prethodni ruski, slobodno se može reći da se radi o spisku želja. Malo ko može i zamisliti da će Putin prihvatiti da Ukrajina dobije sve ovo, jer je on pokrenuo rat da Kijev ne dobije ni dio toga. Uz to, ruska vojska nije slomljena i nije moguće Moskvi izdiktirati uslove mira u Ukrajini u ovom trenutku.

Trump čudotvorac

Nakon što se pojavio prvi plan o miru u Ukrajini i nakon što su Evropljani i dio američkih političara burno reagovali, Trump je rekao da on Zelenskom nije dao „konačnu ponudu“, nakon što su se pojavile informacije da se o tome Kijev mora izjasniti do četvrtka ove sedmice. Američki državni sekretar Marco Rubio taj rok je malo rastegao, pa je u nedjelju navečer govorio o „narednom ponedjeljku“, odnosno o „razumnom roku“.

Zelenski je svjestan šta znači odbiti američku ponudu. Prošle sedmice je govorio o tome bi se Ukrajina „mogla suočiti s vrlo teškim izborom – ili izgubiti dostojanstvo ili riskirati gubitak ključnog partnera“. Ta odluka bi mogla pasti na Zelenskog, iako bi po logici stvari o takvoj dilemi morali odlučivati i neki drugi Ukrajinci.

Zelenski, koji je nepopularan u Sjedinjenim Državama i koji se s Trumpom pred kamerama obračunavao u Bijeloj kući, tako je dobio priliku da popravi svoj položaj u Washingtonu i uništi ga kod kuće.

Međutim, tu odluku neko mora donijeti, a Trump nastoji da se to desi čim prije. Ukrajinski rat crpi američku snagu, a dogovor s Rusijom otvara brojne mogućnosti za američke kompanije. Dogovor Trumpa i Putina mogao bi značiti unosne sporazume u oblasti energetike, rijetkih metala i minerala, trgovine, ali i redefinisanja odnosa prema Evropi, Kini, Bliskom istoku i Centralnoj i Južnoj Americi.

Ali, da bi se to desilo potrebno je natjerati Kijev ili Moskvu da promijene svoje stavove. To što je Putin dijelove ukrajinske teritorije uvrstio u Ustav Rusije znači da se rat sada vodi za teritoriju i da sada nije moguće da dvije države istovremeno kontrolišu jednu tačku, posebno ako se radi o toliko velikim prostranstvima kao ukrajinskim, u kojima se nalaze razna bogatstva koja privlače američke kompanije. Isključivi zahtjevi su i ukrajinsko (ne)pridruživanje NATO-u, američke sigurnosne garancije, ratna šteta, sankcije Rusiji i mnogi drugi.

Dakle, Trump ta pitanja ne može riješiti po principu da svi budu zadovoljni i da se svi osjećaju kao pobjednici. Neko bi u bilo kojem dogovoru, u skladu s dva plana koja su se u javnosti pojavili u proteklim danima, bio teško poražen. U širem smislu, neki aspekti tog plana bi mogli značiti i poraz evropskih sila i Zapada uopšte. U nekoj varijanti sva ova pitanja bi mogla biti pomjerena za neko drugo vrijeme.

Ali, ako do dogovora ne dođe dvije strane će računati kao što to rade godinama – krah protivničke vojske i države. Ko je tome bliži također je otvoreno pitanje i odgovor na njega znaju samo oni koji imaju detaljni uvid u stanje dvije države i dvije vojske. Tako je dilema koju je ponavljao Zelenski – biranje između teških gubitaka i dostojanstva, postala važeća i za Putina i Rusiju, ali i za evopske sile i američki kredibilitet.

Članak je ranije objavljen na portalu PISJournal.net.

---