U Njemačkoj dio vladajućih političara želi zabraniti rad stranke AfD (Alternativa za Njemačku). Ali ta zabrana ne bi bila tek obično eleminisanje neke stranke, jer AfD trenutno uživa ogromnu popularnost. Debata o zabrani AfD-a u toj zemlji oživjela je sjećanja na neke ranije slučajeve, ali i pokazala mogući razvoj političkog života u Njemačkoj i drugdje na Zapadu.
Foto: Stickeri protivnika AfD-a
Ova godina bi po mnogo čemu mogla biti važna za historiju najveće evropske ekonomije. Aktuelni protesti poljoprivrednika uzdrmali su vladu socijaldemokrate Olafa Scholza, ali jedna debata, odnosno namjera, mogla bi uzdrmati kompletan politički sistem i ostaviti snažne reperkusije na političke sisteme i nekih drugih država.
Proteklog mjeseca u američkim državama Maine i Colorado lokalne vlasti su donijele odluku da se bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa izbriše sa glasačkih lističa za unutarstranačke republikanske izbore. Oni bivšeg predsjednika vide kao prijetnju ze demokratiju i vođu pobune, smatrajući ga odgovornim za upad na Kapitol 6. januara 2021. godine, kada je grupa protestanata pokušala onemogućiti Josepha Bidena da preuzme vlast nakon izborne pobjede.
O tome da li će se Trump moći obrisati sa glasačkih listića, odnosno de facto isključiti iz političkog procesa, odlučit će Vrhovni sud u Washingtonu početkom februara, nakon što je pravni tim bivšeg predsjednika odbacio optužbe i uložio prigovor na odluku lokalnog suda.
Sa sličnih pozicija i sa istom željom, kopredsjednica Scholzovog SPD-a Saskia Esken predlaže da se u Njemačkoj zabrani rad AfD-a, stranke koja je trenutno popularnija od one iz koje dolazi predlagačica. Esken u tome nije jedina.
Posljednjih dana na ulice nekoliko njemačkih gradova izašle su hiljade ljudi koji traže isto, nakon što je procurio navodni plan AfD-a da po dolasku na vlast krenu masovne deportacije migranata. AfD je negirao da taj plan postoji.
Zabrane u vrijeme izbora
Potpredsjednik vlade Njemačke, ministar ekonomije i lider Zelenih Robert Habeck je poručio da AfD želi Njemačku pretvoriti u autoritarnu državu poput Rusije i da se za to „sistemski pripremaju“, podržavajući ideju da se trenutno druga po popularnosti stranka zabrani. Ali, pozvao je na oprez. „Šteta koju bi neuspjeli pokušaj prouzrokovao bila bi ogromna. Zbog toga, ako se pokrene slučaj, on bi morao da apsolutno, 100%, bude održiv na sudu. To je nešto što morate vrlo pažljivo razmotriti“, rekao je. Habeck cilja na to da bi AfD mogao iz pravne bitke izaći ojačan.
Ipak, moguća zabrana ne bi bila presedan u historiji Njemačke. Savezni ustavni sud je 1952. godine zabranio rad Socijalističke stranke Rajha koja je osnovana tri godine ranije, uz obrazloženje da se radi o neonacistima, odnosno nasljednicima nacionalsocijalista. Četiri godine kasnije, isti sud je zabranio Komunističku partiju Njemačke kao prijetnju liberalnoj demokratiji. Drugim riječima, sud bi trebao utvrditi da je AfD više od „ekstremne desnice“, kako su je označile neke njemačke savezne države.
Saskia Esken tražila je zabranu AfD-a više puta i nedavno to ponovila, jer se približavaju septembarski izbori u Saksoniji, Tiringiji i Saksoniji – Anhalt, a u kojima desničari stoje odlično prema anketama. U Saksoniji postoji mogućnost da AfD osvoji apsolutnu većinu i obori vladajuću koaliciju SPD-a, Zelenih i Kršćansko-demokratske unije (CDU).
SPD bi u Saksoniji dobio oko tri posto, što je manje od izbornog cenzusa od pet posto. Liberali iz FDP-a također bi ostali ispod crte, a Zeleni bi dobili oko sedam posto. „Aktuelna istraživanja su upozorenje“, rekla je Esken i dodala da bi dolazak AfD-a na vlast bila „velika prijetnja za demokratsku kulturu i naše zajedničko dobro“. Treba naglasiti da su upravo pomenute tri države AfD stavile na listu „ekstremnih desničara“.
Ovaj progon „ekstremnih desničara“ u AfD-u su dobro iskoristili. U prošloj godini imali su oko četrdeset hiljada članova, što je rekordan broj od osnivanja stranke. Štaviše, prema istraživanjima, AfD je druga najpopularnija stranka u Njemačkoj sa podrškom od oko 23 posto, a ispred su samo CDU i njena sestrinska stranka iz Bavarske (CSU) sa 32 posto. SPD i Zeleni imaju oko 14 posto, a FDP se drži na granici cenzusa od pet posto.
Budućnost demokratije
Iz onoga što govore zagovornici zabrane AfD-a prilično je jasno zašto žele zabraniti tu stranku. Međutim, ono što ostaje kao otvoreno pitanje je šta onda uraditi sa glasačima druge najpopularnije stranke u Njemačkoj i najpopularnije u nekim njenim dijelovima, posebno na istoku. Ako je glasanje na izraz političke volje građana, onda je ovo pitanje još važnije, čak i da zaboravimo da manje popularne stranke, pri tome vladajuće, žele zabraniti onu koja je popularnija od njih.
Stavovi AfD-a su poznati i kao takvi potpuno su različiti od onih koji imaju njemačke tradicionalne stranke. To su euroskepticizam, nacionalizam, suverenizam i antimigrantska politika, iako su nekada stavovi i proklamacije upakovane na različite načine. Stranka koja je osnovana 2013. godine od tada je doživjela nestvaran rast, što bi naredni izbori mogli potvrditi.
Ovakav rast popularnosti AfD-a je sam po sebi poraz njemačke političke elite koja očigledno nema načina da se izbori sa programom jedne mlade stranke. Štaviše, njemačka politička scena je na neki način omogućila jačanje AfD-a, jer su svi svrstani na jednu stranu boreći se protiv „ekstremnih desničara“. Taj pritisak na AfD je dodatno ojačao tu stranku, što implicitno upozoravaju vladajući pozivanjem na oprez ukoliko se bude tražila sudska zabrana i ako se slučaj izgubi.
Okončanje debate o tome da li treba zabraniti AfD moglo bi imati implikacije na druge evropske države, jer u mnogim dijelovima Evrope takve ideje postoje. Neko bi, uz ekstremne desničare i ljevičare, vjerovatno želio zabraniti separatističke ili antisistemske stranke.
Odluka američkog i eventualno njemačkog suda, mogla bi promijeniti političke sisteme u tim i kasnije mnogim drugim državama. Mnogobrojni su oni koji bi zabranili, na primjer, AfD pod opravdanjem da bi ta stranka zabranila druge ako bi došla na vlast. Takvom postavkom svi su opasnost i svi su u opasnosti.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.