Početkom ovoga mjeseca desilo se nešto što proteklih decenija nije bio čest slučaj – Saudijska Arabija se javno suprostavila Sjedinjenim Američkim Državama i njenom predsjedniku u delikatnom trenutku za njegovu zemlju i administraciju. Odluka da se smanji proizvodnja nafte, dok Washington traži da se poveća, izazvala je buru u američkoj političkoj javnosti.
Panorama Rijada
Tokom jula mjeseca Joseph Biden se uputio na Bliski istok kako bi dobio podršku za svoju politiku prema Ukrajini i Rusiji. I tada je bilo jasno da posjeta nije uspjela, a ovih dana je jasno da je šteta izostanka dogovora sa Saudijskom Arabijom puno veća od jedne propale diplomatske turneje. Suočen sa povećanjem cijena energenata u SAD i Evropi, a usljed sankcija uvedenih Rusiji, Biden je tražio od zvaničnog Rijada da povećaju proizvodnju nafte, čime bi joj pala cijena na svjetskim tržištima. Tih vrelih julskih dana možda je i tinjala nada da će prijestolonasljednik Mohammed bin Salman izaći u susret Washingtonu, a već u oktobru se raspravlja o tome kakava je budućnost odnosa dvije savezničke zemlje.
Na sjednici OPEC+ 16. oktobra, gdje najveći uticaj ima Saudijska Arabija, odlučeno je da se proizvodnja smanji za dva miliona barela dnevno, a odluku su podržali Ujedinjeni Arpaski Emirati koji su također blizak američki saveznik. Biden je bio vidno razočaran ovom odlukum i poručio da su „sve opcije na stolu“ te da će odgovoriti Saudijskoj Arabiji, neprecizirajući na koji način. Demokratski kongresmeni bili su oštriji od predsjednika i imali su konkretne prijedloge. Tom Malinowski predložio je da SAD povuku vojsku iz Saudijske Arabije i UAE. Chris Murphy je pozvao Bidena da odbrambene sisteme, zadužene za sigurnost Saudijske Arabije, premjesti u Ukrajinu, a Richard Blumenthal i Ro Khanna tražili su obustavu prodaje oružja arapskim saveznicima na godinu dana. Ovakav pritisak zakonodavnog dijela američke vlasti da se uvedu sankcije Saudijskoj Arabiji rijedak je slučaj, iako je i ranije bilo glasova da se sa Rijadom drugačije razgovara. Nizale su se i rekacije bivših i sadašnjih zvaničnika koji su zabrinuti za odnose dvije prijateljske zemlje.
Ekonomija prije svega
Saudijska Arabija je svoju odluku branila ekonomskim interesima, odnosno argumentovali da povećana cijena nafte donosi profit Kraljevini. Odbacili su optužbe da je ta odluka donesena zbog dogovora sa Vladimirom Putinom i naglasili da se radi o čisto ekonomskim interesima. Odbranu svoje pozicije i vjernost Zapadu Saudijska Arabija je pokazala i donacijom od 400 miliona dolara Ukrajini, a Volodymyr Zelenskyy se bin Salmanu zahvalio na finansijskoj podršci, pomoći u oslobađanju ukrajinskih zatvorenika i glasanjem Rijada u Ujedinjenim nacijama u korist teritorijalnog integriteta Ukrajine.
Saudijska Arabija zaista treba novac i držanje Rijada u ovome slučaju čini se kao potpuno racionalno. Rat u Jemenu odnosi milijarde dolara, a ugled Saudijske Arabije kopni širom svijeta. Podatak da je preko 85 hiljada djece umrlo od gladi u Jemenu govori o stepenu destrukcije u najsiromašnijoj arapskoj državi. Međutim, Saudijska Arabija nastavlja da vodi rat u Jemenu, iako je jasno da tamo ne može pobjediti. Možda bi za Rijad još gora opcija bila da pobijede u tom ratu i da moraju finansirati obnovu Jemena te da trebaju pomagati svoje saveznike na terenu. Zatim, grad NEOM, 170 kilometara dug, koji u pustinji gradi bin Salman u okviru Vizije 2030 i koji će koštati 319 bilijardi dolara kao i različiti programi koji bi trebali da pomognu zemlji da napravi tranziciju sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. Saudijska Arabija se suočava i sa porastom populacije, gdje je 67 posto stanovika mlađe od 35 godina. Za njih vlast razvija različite projekte vrijedne 1,3 bilijarde dolara samo do 2030. godine. Povrh toga, regionalno rivlastvo sa Iranom iziskuje ogromne svote novca, a Saudijska Arabija je prethodnih godina upala u probleme zbog pada cijene energenata.
Ukrajinski rat i kriza u energetskom sektoru Saudijskoj Arabiji donijela je priliku da napuni svoju kasu i da odlučnije krene u najavljene reforme. Stoga negativan odgovor Bidenu ne treba da čudi, iako bi on mogao pokrenuti lavinu i stvoriti Saudijskoj Arabiji velike probleme. To što je zbog takve odluke i Rusija napunila svoju kasu sigurno nije krivica zemalja OPEC-a koje gledaju svoj ekonomski interes. Šta više, za mnoge od njih prodaja energenata doslovno znači opstanak, jer druge resurse uglavnom nemaju, ili ih dovoljno ne koriste.
Prijateljstvo na ispitu
Još od 1945. godine, kada su na brodu u Sueckom kanalu Frenklin Roosvelt sreo Ibn Sauda, dvije države gaje blisko savezništvo koji su mnogi opisali definicijom „sigurnost za naftu“, odnosno da je vlast u Rijadu od SAD dobila zaštitu i podršku u zamjenu za jeftinu naftu. To prijateljstvo iz interesa vremenom je postalo stabilno savezništvo i bitna uporišna tačka za američke interese u Aziji i Africi. Da li bi jedno odbijanje Rijada da posluša vlast u Washingotnu mogla da ovo savezništvo poljulja?
Reakcija Bidena i demokrata sigurno je bila podstaknuta i rastom cijene energenata u SAD, dok se spremaju izbori za oba doma Kongresa. Visoke cijene nafte mogle bi biti važan faktor na izborima i mogu olakšati pobjedu republikanskih rivala, što donekle objašnjava nervoznu rekaciju u Washingotnu. Onoga trenutka kada ta ljutnja prođe mora se hladnokrvno sagledati problem i donijeti odluke.
Mediji sa Zapada, uz sve pomenute zamjerke, ponovo su potezali pitanje Jamala Khasoggija koji je prije četiri godine ubijen u Istanbulu u konzulatu Saudijske Arabije. Pomenuti prijedlozi američkih kongresmena govore o manjem broju mogućnosti koje SAD imaju na raspolaganju, čime bi bitno ugrozili interese Saudijske Arabije. Raskid savezništva sa Zapadom za Saudijsku Arabiju bio bi snažan udarac, pa bi prestali da djeluju doslovno čitavi dijelovi državnog aparata. Na primjer, prekid isporuke oružja i rezervnih dijelova sa Zapada ostavio bi Saudijsku Arabiju nezaštićenu. Da bi se prešlo na druge sisteme, ruske ili kineske, bile bi potrebne godine i možda decenije i pitanje je kako bi Rijad u tim godinama mogao parirati Iranu, nastaviti rat u Jemenu i biti regionalna sila na Bliskom istoku. Zatim, tu su pitanja tehnologije, tržišta za energente i mnogo čega drugog.
Iako Biden još uvijek nije saopštio svoj odgovor na saudijsko „ne“, već je najavio da bi odgovor mogao biti i ukidanje sankcija Venecueli, čime bi tamošnja nafta došla na međunarodno tržište i srušila postojeću cijenu. O ovoj mogućnosti se govorilo i ranije, a upravo sada bi to mogao biti potez koji bi „kaznio“ Saudijsku Arabiju i Rusiju, dok bi pomogao stanovništvu Zapada do dođu do jeftinijih energenata.
Sve u svemu, odluka SAD o odnosu prema Saudijskoj Arabiji u budućnosti zahtjeva dublja razmatranja donosioca odluka, a o tome će sigurno imati nešto za reći i ljudi iz američke vojske, proizvođači oružja, velike kompanije, različite sigurnosne službe i geostratezi koji odnos prema Rijadu sagledavaju i u kontekstu Bliskog istoka, arapskih veza i pozicioniranja prema Iranu. Ukoliko bi se Rijad približio Moskvi, koja je u odličnim vezama sa Iranom, onda bi čitav Bliski istok mogao biti redefinisan. U isto vrijeme, udaljavanje SAD od Saudijske Arabije moglo bi ugroziti i poziciju Izraela koji pokušava da normalizuje veze sa arapskim svijetom. Nakon toga postavilo bi se pitanje koga to najveća svjetska sila ima kao saveznika na energentima bogatom Bliskom istoku. Sve navedeno upućuje na to da teška kazna za Saudijsku Arabiju i udaljavanje ove zemlje od Zapada sigurno nije dobar plan za Washington, ali još je i lošiji za zvanični Rijad.
Comments