Jemenski rat ulazi u svoju sedmu godinu, a prije nekoliko dana je bila šesta godišnjica napada Saudijske Arabije i nekoliko drugih zemalja na tu zemlju. Uz šutnju najvećih svjetskih medija traje rat koji je po mnogima donio najgoru humanitarnu katastrofu današnjice. Svijet godinama promatra uništenje čitave jedne zemlje i njenog naroda. Već je 85 hiljada djece umrlo od gradi, a broj ubijenih u Jemenu se popeo na oko 250 hiljada. Da li Jemen zaista toliko važan za regionalne sile ili se radi o nečemu drugom?
Jemen / Foto UNICEF
Jemen je desetljećima u vrhu liste najsiromašnijih zemalja arapskog svijeta. Prednost njegove strateški važne lokacije na jugu Arapskog polutoka i blizina Afrike, izlaz u Adenski zaljev, na Crveno more i blizina Mediterana preko Sueskog kanala, nikada nije iskorištena u punoj mjeri od strane vladara tom zemljom u zadnjim desetljećima. Jemen je ostao siromašni susjed Saudijske Arabije i Omana, a vremenom postao i sličan obližnjoj Somaliji koja je u međunarodnim odnosima najbolji primjer „propale države“ (Failed state). I dok je Somalija ostavljena na milost i nemilost lokalnim rivalima, Jemen nije čak ni takve sreće. Tu zemlju nadlijeću i uništavaju najmoderniji avioni proizvedeni na Zapadu, iz te države vrše se napadi balističkim raketama i dronovima na susjednu državu, postoje najmanje tri važne političke i vojne frakcije u zemlji, a godinama veliki dio zemlje kontroliše ISIL i Al-Qaida.
Historija Jemena je duga i burna i ovdje nećemo da idemo u daleku historiju, budući da ta prošlost nije glavni uzrok današnje krize, ali daleko od toga da ta burna prošlost nije važna. Silni ratovi, pregovori, izbori i podijele na južne i sjeverne frakcije u zemlji su ostale do danas. Poslije ujedinjena dvije jemenske države 1990. godine ta država je ulazila u periodične vrtloge nasilja, ali to se nije moglo porediti sa onim što se dešava zadnjih sedam godina. Protesti tokom arapskog proljeća su odredili današnju sudbinu Jemena. Dugogodišnji jemenski predsjednik Ali Abdullah Saleh 2012. godine je svrgnut, a na njegovo mjesto dolazi jemenski potpredsjednik Abdarabbuh Mansour Hadi koji je imao podršku Saudijske Arabije. Saleh se nije predavao. Dvije godine kasnije, uz pomoć šiitskih Husa sa sjevera Jemena i velikog dijela pripadnika vojske, Saleh sa vlasti svrgava Hadija koji je pobjegao u Saudijsku Arabiju. Saleh i Husi preuzimaju kontrolu nad glavnim gradom i najvažnijom lukom u zemlji (Sana'a i Hodeidah) i zvanični Rijad u tome vidi iranski plan da na njene granice dovede sebi odanu vladu.
Saudijska Arabija, zajedno sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Katarom, Kuvajtom, Bahreinom, Egiptom, Marakom, Pakistanom i Sudanom, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije započinje operaciju bombardovanja i raketiranja snaga odanih Salehu i Husima. Saudijska Arabija i saveznici vrše zračnu i pomorsku blokadu Jemena, a u narednom periodu u tu zemlju šalju i plaćenike iz raznih zemalja. Iako se činilo na početku da će ovolika upotrebljena sila brzo slomiti Huse i dijelove armije odane Salehu, to se nije desilo. Naprotiv, pokret Ansar Allah, kako sebe Husi nazivaju, nizao je pobjedu za pobjedom. Nanio je teške poraze snagama vjernim odbjeglom Hadiju, plaćenicima i na kraju i samoj Saudijskoj Arabiji. Pomenuta saudijska koalicija se vremenom osipala, zvanični Rijad je ostao gotovo usamljen, a UAE na jugu zemlje je u jednom trenutku dalo podršku snagama koje se bore protiv Hadijevih pristalica i Husa. Husi su na koncu napali i Saudijsku Arabiju balističkim raketama, dronovima i upadima boraca na saudijski teritorij.
Poraz koji niko ne priznaje
Ovakav žestok odgovor Husa, iznenadio je mnoge. Saudijsko vodstvo nije moglo priznati poraz, pa su nastavljeni žestoki zračni napadi (preko 22 hiljade) na Huse i na jemensku infrastrukturu. Kako Husi pribjegavaju gerilskom načinu ratovanja, onda su i takvi napadi, uglavnom, po njih bezopasni. Međutim, stradanje civila i humanitarna katastrofa jedna su od posljedica. Saudijska Arabija negira da napada civilne mete, ali izvještaji sa terena govore suprotno. Saudijska Arabija tvrdi, kao i mnogi izvještaji sa terena, da Husi imaju snažnu iransku podršku i da oni neće tolerisati iranske snage na svojoj južnoj granici. Iran negira da je umiješan u jemenski rat, ali činjenice govore suprotno, posebno zbog snažne iranske medijske podrške Husima i njihove sposobnosti da proizvode rakete i dronove pomoću kojih gađaju i sam Rijad. Više puta mete su bila i naftna postrojenja, aerodromi i vojne baze. Saudijska Arabija trpi veliku štetu, ali čini se da je Rijad upao u začarani krug iz kojeg ne može da izađe.
Naime, povlačenje pred Iranom i njegovim saveznicima nije opcija za Rijad, mada postoje izvještaji da su bili savjetovani od strane SAD da se „časno“ povuku iz rata u kojem ne mogu pobjediti. Amerikanci, kao neuporedivo veća sila od Saudijske Arabije, imaju iskustvo afganistanskog rata kojeg ne mogu da završe. U konačnici i da Saudijska Arabija pobjedi u ratu u uništenoj zemlji pitanje je kako s njom upravljati. Dosadašnji troškovi za najsavremenije oružje sa Zapada bilo bi zamijenjeno izdržavanjem snaga raspoređenih u Jemenu, a to sigurno prevazilazi saudijske kapacitete usljed dugogodišnjih niskih cijena nafte i restriktivnih mjera u borbi protiv koronavirusa koje je ta zemlja uvela.
Husi, sa druge strane, ne mogu preuzeti kontrolu nad cijelim Jemenom jer za to nemaju dovoljno snage, posebno ne u istočnim dijelovima zemlje u kojima se Al-Qaida utaborila i kontroliše ogromna prostranstva. Američki napadi dronovima u tom dijelu zemlje nisu dali gotovo nikakav rezultat, pa ta teroristička grupa u tom dijelu Jemana slobodno vlada.
Shodno tome, jasno je da se jemenski rat može zaustaviti samo političkim dogovorom svih strana, ili u suprotnom će trajati rat do istrebljenja u državi sa oko 24 miliona stanovika. A podaci Ujedinjenih nacija i drugih organizacija su stravični i govore u prilog ovoj tvrdnji. Najmanje 85 hiljada djece je umrlo od gladi, 2,3 miliona djece mlađe od pet godina pati od pothranjenosti, 16 miliona ljudi trpi glad, 80 posto ljudi u zemlji zavisi od humanitarne pomoći, rat i bombardovanje je odnijelo oko 250 hiljada života. Povrha svega, Jemen se suočava i sa koronavirusom kao i veći dio svijeta.
Kako pomoći naordu Jemena?
Ovako razaranje jedne države dešava pred očima svijeta. Stidljive poruke i neodređene izjave svjetskih lidera ovu agoniju produžavaju. Unosni ugovori o prodaji oružja Saudijskoj Arabiji od strane država Zapada, i čuvanje reputacije zvaničnog Rijada, razlog su za ovakav odnos većeg dijela svijeta. Novoizabrani američki predsjednik Joseph Biden najavio je da će njegova zemlja prekinuti podršku Saudijskoj Arabiji za rat u Jemenu, kao i da će preispitati odluku administracije Donalda Trumpa da se Husi proglase terorističkom organizacijom. Trumpova odluka praktično znači da se na područja koje kontrolišu Husi ne može dostaviti bilo koja vrsta pomoći, jer svi oni koji sarađuju sa teroristima automatski dođu pod udar američkih zakona. Ovu odluku Trump je donio samo nekoliko dana prije okončanja svog mandata.
U međuvremenu, sukobi u Jemenu se pojačavaju. Posljednjih dana Husi pokušavaju preuzeti kontrolu nad strateški važnim gradom Marib u centralnom dijelu Jemena, dok saudijski avioni ne miruju. U znak odmazde Husi su ponovo raketama i dronovima napali Saudijsku Arabiju, a njihov lider Abdul-Malik al-Houthi u televizijskom prenosu najavio nova „iznenađenja“ i „pobjede“, obilježavajući početak sukoba u zemlji. Istom prilikom je saopštio da je spreman za „častan mir“. Nekoliko dana ranije iz Saudijske Arabije je saopšteno da je Rijad spreman za primirje. Međutim, konkretnih dogovora još nema. U ovom trenutku se čini se da bi Bidenova promjena američke politike prema Jemenu bila najbolji nagovještaj da će potpuno uništenje Jemena i tamošnjeg naroda biti zaustavljeno.
Comments