• Armin Sijamić

Da li Kina telekomunikacionom tehnologijom spašava kubanski režim?

Važnost protoka i kontrole informacija u savremenom svijetu poprima nove dimenzije. Nekoliko desetljeća unazad većina država svijeta pokušavala je prijenos informacija ubrzati, a pojavom interneta čovječanstvo je dobilo slobodu u pristupu raznim izvorima, što je do tada bila u domenu naučne fantastike. Zadnjih godina taj proces ide u suprotnom smjeru. Cilj je ograničavanje pristupa internetu i provodi se u mnogim državama (čak i na Zapadu) pod različitim izgovorom. Već nekoliko sedmica Kuba upotrebom kineske tehnologije pokušava spasiti režim od protesta tamošnjeg stanovništva.

Odnosi Kube i Kine, države pod vodstvom dvije komunističke partije, su dugi i komplikovani. Nekada su ti odnosi bili prijateljski, a nekad, najblaže rečeno, puni nepovjerenja. Kubansko približavanje SSSR-u tokom hladnog rata u Pekingu je shvaćeno kao revizionizam komunističke ideologije, kako je to Mao Zedong poručio Fidelu Castru. Međutim, posljednjih godina Kina ima izrazito prijateljsku politiku prema Kubi koja je ostala bez zaštitnika raspadom SSSR-a. Kina je napustila Maov model i sada prijatelji toj zemlji mogu biti svi oni koji donose korist.


Kuba, smještena pred obalama Sjedinjenih Američkih Država, ima nemjerljivu geopolitičku važnost za kineske interese, što se može dokazati jednostavnim primjerom. Ako bi, recimo, Kuba imala dobre odnose sa SAD, a na tom otoku Kina kontrolisala ekonomske tokove, onda bi Peking imao otvoren i povlašten put ka američkom tržištu. Pojačan interes Kine za Kubu pojavio se prije nekoliko godina kada je američki predsjednik Barack Obama pružio ruku pomirenja Havani i ukinuo dio sankcija. U Pekingu su ispravno procijenili da bi Kuba mogla biti važna karika u kineskom prisustvu u SAD, kako zbog geografije, tako i zbog brojne kubanske dijaspore u SAD. Za to kratko vrijeme koliko su Kuba i SAD imale "normalnije" odnose, a koje je prekinuo Donald Trump, zvanični Peking odlučio je insistirati na različitim ekonomskim ugovorima čija vrijednost (ako ikada budu realizovani) prelazi nekoliko desetina milijardi dolara, kao i na pružanju pomoći Havani. Jedna od oblasti u kojoj je Kina pomogla Kubu su i telekomunikacije. Kubanske vlasti su dobile kinesku tehnologiju (Huawei, TP-Link, ZTE i sl.), uključujući optičke kablove i uređaje različitih vrsta, poput mobilnih telefona.


U trenucima kada su mnogi Kubanci na ulicama i kada svaki stanovnik može postati reporter, da bi suzbila proteste vlada u Havani ograničava ili uskraćuje pristup interenetu. Pored svih sankcija i najava novih, aktuelni američki predsjednik Joseph Biden je poručio da se stanovništvu Kube mora osigurati pravo na slobodan pristup internetu, bilo da to dozvoli vlast u Havani ili da to na neki način omoguće SAD. Preciznije, sukob dvije sile u polju korištenja tehnologija odvija se na Kubi. Dodajmo tome i da bi Kuba mogla postati mjesto za cyber ratovanje Kine protiv SAD, mada za to nema nikakvih indicija, osim mogućnosti da će se to desiti ako dvije sile nastave sa sukobima koje vode u Južnom kineskom moru i Latinskoj Americi.


Kineska tehnologlija


Trumpova politika prema Kini, posebno kada se govori o sankcijama prema velikim kineskim telekomunikacijskim kompanijama, nije stvar njegovih ličnih stremljenja, već je to dio strateških politika najveće svjetske sile. Trumpov stil neupućenim je davao sliku da se radi o djelovanju pojedinca koji samovoljno donosi procjene i odluke. Međutim, sada postaje jasno da takva politika ima duboko uporište u američkim političkim krugovima. Koliko je to bitna tema navedimo izjavu njegovog nasljednika. "Mislim da je više nego vjerovatno, nađemo li se u ratu – u pravom oružanom sukobu sa velikom silom – da će to biti posljedica hakerskog upada s velikim posljedicama", rekao je Biden na sastanku sa vodećim američkim obavještajcima.


Kineska strana je, naravno, svjesna prednosti koju omogućava tehnologija i kontrola informacija. Stoga su kineski stručnjaci razvili različite softvere i programe za filtriranje informacija koje dolaze do krajnjih korisnika. Na taj način Kina se zaštitila i od američke i svake druge propagande, ali i objektivnih medijskih izvještaja koji tamošnjim vlastima ne idu u prilog. Vodeće tehnološke kompanije, uglavnom američke, prihvatile su kineska pravila u toj zemlji, a oni koji to neće bivaju zamijenjeni kineskim verzijama istih.


Kubanskim saveznicima ustupljen je program eSight koji je u suštini web filter, odnosno algoritam koji korisnicima daje informacije koje su odobrene od strane vlasti. Tako je, kako je pisao Qurium, onemogućeno posjećivanje određenih web stranica od strane Kubanaca, uz pomoć eSighta kojeg je razvio Huawei. Suštinski, ovim akcijama internet se pretvara u još jedan medij na kome nema slobode, odnosno gdje krajni korisnik ostaje samo receptor informacija, bez mogućnosti da traži druge izvore. Na taj način internet stranice postaju državno glasilo, baš kako su to ranije u mnogim državama bile novine ili televizija.


Zabranjivanje ili ograničavanje pristupa određenim sadržajima na internetu, ili čak zabrana pristupa određenim mrežama, dešava se i na Zapadu. Tako je, na primjer, Trump pobrisan sa nekih platformi, a pretraživači često favorizuju jednu struju u politici. Navedeni primjeri nam govore da ovakve zabrane postaju trend i da je pitanje vremena kada će mnoge države iskoristiti mogućnost da blokiraju svojim građanima pristup određenom sadržaju. Tako su iz Rusije poručili američkim kompanijama da ukoliko ne prihvate ruske pozicije i ne uvaže pritužbe zvanične Moskve, neke internet stranice neće biti moguće posjećivati iz te zemlje.


Kuba, koja je poprište najvećih protesta u zemlji još od 1994. godine, prihvatila je kinesku tehnologiju i poboljšala svoje ranije metode kontrole informacija. U konkretnom primjeru, stanovništvo Kube je moglo putem interneta vidjeti proteste sunarodnika u drugim krajevima zemlje. Međutim, ubrzo su provedene mjere vlade, pa su mnogi ostali bez interneta a gotovo svi bez nefiltriranih informacija iz drugih krajeva zemlje. Takav kubanski potez je razbijesnio SAD koje su očekivale da će protesti ozbiljno uzdrmati vlast u Havani.


Mediji su istraživali ovu temu, a na optužbe da je Kina pomogla Kubi da kontroliše internet na otoku, kineske vlasti nisu odgovarale. Međutim, svima je jasno da ovakve napredne tehnologije Kuba nije razvila sama. Odatle sve sumnje padaju na Kinu koja ima interese u Latinskoj Americi, a njen saveznik sa otoka blokira pristup određenim internet stranicama. Američki senator Mark Rubio nema dilemu da li iza kubanske kontrole interneta stoji Kina, pa je čak i nekoliko puta na Twitteru tvrdio da Kuba blokira internet i mobilne telefone kineskom tehnologijom i tako spriječava Kubance da pokažu svijetu šta se dešava u toj zemlji.


Novo doba


Događaji sa Kube, koja je godinama odolijevala različitim pritiscima iz vana, jasno pokazuju nove tendencije u upravljanju državama i društvima. Uvjerenje da se internet može oduprijeti cenzuri pokazuje se samo kao privremeno stanje koje će države i velike telekomunikacijske kompanije, prije ili kasnije, okončati, ako bude političke volje i zakonske osnove. Kubanski primjer je zbog toga važan.


Protesti na Kubi suočili su tamošnju vlast sa izazovom koji ranije nisu imali. Hiljade stanovnika na protestima je tražilo bolje životne uslove, adekvatniji odgovor države na širenje koronavirusa, a mnogi za početak samo hranu. Kubanske vlasti su odgovorile protestima svojih pristalica i gašenjem interneta. Na taj način je počela borba za svakog stanovnika Kube. Poznati političar sa Bliskog istoka jednom je rekao da kraj neke države, ili neke imperije, počinje onda kada stanovništvo izgubi vjeru u tu državu. A da li će Kubanci "izgubiti vjeru" u svoju komunističku državu odlučivaće i velike sile upotrebom naprednih tehnologija.