Odnose Kine i Indije nije moguće ispravno sagledati samo u datom historijskom trenutku, jer rivalstvo dva geopolitička diva traje stoljećima. To nisu samo susjedne rivalske države, to su dvije civilizacije koje ne pristaju da se potčine jedna drugoj. Dvije najmnogoljudnije nacije ovaj put su u sukobu oko Maldiva, najmanje azijske države koja ima pola miliona stanovnika i čiji je „grijeh“ to što se nalazi uz važne plovne puteve koje žele kontrolisati dvije sile.
Krajem septembra prošle godine pobjedu na predsjedničkim izborima na Maldivima odnio je Mohamed Muizzu, dotadašnji gradonačelnik glavnog grada Malea. Muizzu je vodio kampanju pod sloganom „Indija napolje“ i javnost ga je prepoznala kao prokineskog kandidata. Dotadašnji predsjednik Mohamed Solih važio je za proindijskog političara.
Od raspisivanja izbora govorilo se o ovom nadmetanju i to je privuklo pažnju širom svijeta. Ova otočna država sa stotinama koralnih otoka i atola ljudima širom svijeta poznata je kao turistički raj, ali onima koji izučavaju geopolitiku Maldivi su poznati kao skupina otoka u Indijskom okeanu, uz čije obale prolazi gotovo polovina svjetske nafte. U širem kontekstu, to je jedna od važnih karika u kineskim planovima da imaju prisutnost u Indijskom okeanu i dalje prema Perzijskom zaljevu i Sueskom kanalu, dok Indija na Maldive gleda u okvirima nastojanja da poremeti kineske pomorske puteve i spriječi vlastito opkoljavanje.
Pogled na geografsku mapu jasno pokazuje važnost Maldiva i zbog čega se Indija i Kina bore za ovu državu. Kineski brodovi prolaze između Maldiva i Indije, odnosno Šri Lanke. Kontrola tog pomorskog puta je zato toliko važna, posebno za Kinu, ako se zna da na Sejšelima i Mauricijusu postoje indijske vojne ispostave, dok su na otoku Diego Garcia smještene ozbiljnje američke snage, odnosno baza koja može primiti trideset hiljada vojnika i ugostiti najveće američke brodove i bombardere B-52, kao i da su tu britanske i francuske prekomorske teritorije.
Zato je Kini ovladavanje Maldivima i sličnim državama od izuzetne važnosti, posebno zbog sigurnosti dugih plovidbi njenih brodova. Peking želi onemogućiti konkurentske sile da utiču na kinesku plovidbu. Odatle je Kina posljednjih godina radila na svom prisustvu u Tajlandu, Mjanmaru, na Šri Lanki, Maldivima i u afričkoj državi Džibuti gdje ima vojnu bazu.
Pored toga, Kina je snažno ušla u Centralnu Aziju, Pakistan, Afganistan, Iran, Bliski istok..., šireći svoju inicijativu „Pojas i put“. Pogled na mapu ukazuje da su to sve države koje okružuju Indiju. Nakon što su se Maldivi 2017. godine pridružili ovoj inicijativi, opozicija je Peking optužila da „grabi zemlju“, dok je bivši predsjednik Solih tražio redefinisanje pozicije svoje države u ovom projektu. Aktuelni predsjednik Muizzu početkom godine je tražio jače povezivanje s Kinom.
"Saveznici" iz BRICS-a i ŠOS-a
Ovih dana New Delhi je uznemirila vijest da na Maldive stiže brod „Xiang Yang Hong 3“, koji je, prema tvrdnjama iz Pekinga, u naučnoj misiji prikupljanja podataka u Indijskom okeanu, te da se tamo zaustavlja radi rotacije osoblja i uzimanja zaliha. Sa stanovišta međunarodnih normi u tome nema ništa sporno, ali u Indiji vjeruju da je brod tu radi prikupljanja podataka za kinesku vojsku.
Ovo nije prvi put da kineska plovila dolaze pred indijske obale. Tako su 2014. godine Šri Lanku posjetile dvije kineske podmornice, a u posljednje dvije godine i dva istraživačka broda. Pomenuti brod „Xiang Yang Hong 3“ zapravo je bio na putu za Šri Lanku. Vjeruje se da je brod promijenio kurs usljed pritiska Indije na Šri Lanku, pa je produžio prema savezniku na Maldivima, predsjedniku Muizzuu, koji je prošlog mjeseca bio u petodnevnoj posjeti Kini. Nakon toga Maldive su posjetile kineske delegacije i najavljeni su novi infrastrukturni projekti.
Da je Kina Maldive preotela od Indije dokazuje i to što je Muizzu naredio da se sa Maldiva povuče 80 indijskih vojnika, koji su tamo raspoređeni zajedno sa doniranim letjelicama toj otočnoj državi. Muizzu je naredio da se prva grupa indijskih vojnika povuče u martu, a druga u maju. Ta grupa vojnika je Indiji omogućavala da nadgleda ključni dio Indijskog okeana. U Indiji se pitaju da li će njihovo mjesto popuniti kineski vojnici. Zatim, Muizzu je najavio da neće obnoviti sporazum sa Indijom o hidrografskom istraživanju pomorskog dna u vodama Maldiva, a onda na obilježavanje 75. godišnjice Dana Republike Indije, koje je održano u Maleu, nije otišao niko iz maldivske vlade.
Ovaj kineski trijumf pred obalama Indije pokazuje rivalstvo dvije članice BRICS-a i Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) koje su u Moskvi i Pekingu osmišljeni kao alati za ukidanje dominacija Zapada i za saradnju „globalnog juga“. Ovakav obračun oko kontrole najmanje države u Aziji govori kolike su razlike između dvije najmnogoljudnije države. Štaviše, to je potvrda da se obračun Indije i Kine zaoštrava i to na zadovoljstvo Washingtona i predsjednika Josepha Bidena koji je premijeru Narendri Modiju polovinom prošle godine dao privlačnu ponudu.
Maldivi nisu jedini primjer da se stvari između Indije i Kine ne razvijaju u pravcu saradnje. Nekoliko posljednjih godina Indija je radila da privuče kompanije sa Zapada, odnosno uvjeravala ih da napuste Kinu. Pored toga, Indija je članica inicijative Quad (SAD, Indija, Japan, Australija) kojoj je jedini stvarni cilj suzbijanje kineskog uticaja. Zatim, Indija je prije dvije godine Filipinima prodala protivbrodske rakete BrahMos, jačajući mornaricu za obračun s Kinom u Južnom kineskom moru, što je vjerovatno došlo uz odobrenje Washingtona. Vjeruje se da je Indija oružje ponudila i Indoneziji i Vijetnamu koji ponašanje Kine u tom moru vide kao prijetnju.
Obračun starih rivala
Kinesko-indijski obračun traje, kao što je trajao i proteklih godina, uprkos tome što je proklamovano savezništvo Pekinga i New Delhija kroz različite forume. Potpuno je jasno da Indija daljnje jačanje Kine vidi kao prijetnju, dok Peking strahuje da bi se ekonomski i drugi tokovi mogli okrenuti u korist Indije sada kada je to postala najmnogoljudnija država na svijetu i kada Zapad ozbiljno računa s ograničavanjem odnosa s Kinom.
Proteklih mjeseci Modi je gotovo zaustavio rad BRICS-a i ŠOS-a, svodeći te organizacije na ekonomski forum, što sigurno nije bila ideja Moskve i Pekinga kada su ih osnivali. Najnoviji kineski upliv na Maldive i drsko tretiranje Indije od strane Muizzua pokazuje da Peking pretjerano ne vjeruje Modijevim namjerama i da pružena ruka partnerstva često sa sobom nosi i rezerve. To nije bilo tako izraženo u vremenu dok je Indijom upravljao Manmohan Singh, ali sa indijskim nacionalistom kakav je Modi stvari stoje posve drugačije.
Kineski predsjednik Xi Jinping do sada nije našao način da uvjeri Modija da se zajednički odupru Zapadu, baš kao što ga ni Vladimir Putin nije uvjerio da ga podrži u ratu protiv Ukrajine. Ipak, to za Moskvu i Peking ne bi smjelo biti iznenađenje, jer su ranije sličan problem u BRICS-u imali sa brazilskim predsjednikom Jairom Bolsonarom koji je bio zagledan u Donalda Trumpa i koji je čvrsto držao nogu na kočnici prilikom svakog poteza BRICS-a koji bi mogao ugroziti Washington.
Dok Kina broji izgubljeno vrijeme u radu organizacija na koje ozbiljno računa, Indija vjeruje da za svoju politiku može dobiti ustupke od Zapada. Sa ove tačke još je očitije da je Biden pomenutim dogovorom sa Modijem napravio dobar posao za SAD i Zapad, odnosno da Peking nije pronašao odgovor, već bira konfrontaciju pred obalama Indije. U interesu Zapada je da ta konfrontacija traje, sve dok Modi prednost daje nacionalnim interesima u odnosu na poslušnost drugoj državi, organizaciji ili savezu. Slučaj Maldiva dokazuje da se Indija i Kina mogu sukobiti i bez prisustva Zapada.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.