Sinoć su svjetski mediji prenijeli vijest da je u Poljskoj, uz samu granicu sa Ukrajinom, ubijeno dvoje civila usljed raketnog napada, najvjerovatnije iz Rusije. Međutim, to nije jedini događaj koji je potresao zemlje koje graniče sa Ukrajinom. Jučerašnji dan je još jedan podsjetnik da ukrajinski rat nanosi štetu i ljudima izvan te države na koju je izvršena agresija. Desetog marta ove godine Zagreb se našao u centru pažnje svjetskih medija. Iako su sve oči svijeta bile uprte u Ukrajinu, onima koji je to bio posao nisu na vrijeme primjetili i nakon toga nisu srušili nepoznati leteći objekat koji je pao na glavni hrvatski grad.
Stara sovjetska bespilotna letjelica Tupolev Tu-141 preletjela je Mađarsku i Rumuniju i završila u Hrvatskoj. Iz Ukrajine su stizale optužbe da Rusija ovim činom šalje poruku Hrvatskoj i NATO-u u cijelini. Iz Rusije su odgovorili da takve letjelice njihova vojska decenijama ne koristi i da je to djelo Ukrajinaca.
Osam mjeseci nakon ovoga događaja slična stvar se desila u Poljskoj.
Prema medijskim izvještajima radi se o dvije ruske rakete koje su pale na pet kilometara od ukrajinske granice i ubile dva civila. Ukrajina je za incident optužila Rusiju, a Moskva je i ovaj put saopštila da nema veze sa ovim incidentom te poručila da pogranični dio Ukrajine i Poljske jučer nije bio meta ruske vojske. Dijelovi Ukrajine, ranije su izvjestili mediji, suočili su se sa velikim ruskim raketnim napadom. Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy je poručio da ruski „teror nije ograničen“ na njegovu zemlju i smatra da je raketni napad na Poljsku „značajna eskalacija“ sukoba te da je potreban odgovor Zapada.
Da li je prijetnja prelijevanja sukoba stvarna?
Poljska vlast reagovala je odlučno i brzo. Sazvala je nadležna tijela za sigurnost, vojska je podigla stepen pripravnosti i pozvala se na član 4. ugovora o NATO-u, što bi značilo da ta zemlja osjeća ugroženom i da od saveznika traži konsultacije i procjenu da li je ta država ugrožena, ako jeste od koga i kako joj se tada može pomoći. Ovaj član je više puta i ranije aktiviran i ne znači da će NATO nakon konsultacija između država članica djelovati. Zadnji primjer pozivanja na ovaj član desio se prošle godine kada se Turska obratila saveznicima zbog pogibije njenih vojnika nakon napada iz Sirije. NATO tada, poslije konsultacija, nije djelovao.
Poljsko pozivanje na ovaj član, a ne na član 5 koji znači traženje pomoći saveznika i de facto kretanje u rat zbog toga što je država napadnuta, znači da će ova zemlja detaljno istražiti incident i nakon toga zauzeti stav. To je saopštio i generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg koji je na Twitteru poručio da je razgovarao sa poljskim predsjednikom Andrzejom Dudom i poručio da alijansa prati situaciju i vrši konsultacije. Duda je pozvao Poljake da ostanu mirni i izjavio da nema jasnih dokaza ko stoji iza ispaljivanja raketa niti da ima dokaza da će se incident ponoviti. Nedugo nakon toga, Poljska je saopštila da su rakete ruske proizvodnje. Drugi izvori navode da se može raditi i o raketama koje ukrajinska vojska koristi za presretanje ruskih.
Nešto ranije iz Ukrajine je došla vijest da je obustavljena isporuka nafte preko naftovoda Družba, zbog „pada napona“ u ratom pogođenoj zemlji. Tim naftovodom rusku naftu dobijaju Mađarska, Slovačka i Češke. Mađarska je saopštila da za sada nije ugroženo snabdijevanje naftom u toj zemlji i da je sazvano državno Vijeće sigurnosti koje će se baviti ovim problemom. Dugoročni prekid opskrbe naftom preko ovoga naftovoda mogao bi donijeti velike probleme za ove tri centralnoevropske države, čega su se mnogi pribojavali od samog početka rata.
Desetine hiljada projektila koje ispale obje strane u Ukrajini mogu ozbiljno ugroziti naftovod i nanijeti veliku finansijsku i svaku drugu štetu svim stranama.
Da je ta opcija veoma realna govori i jučerašnja vijest iz Moldavije. Ova siromašna država ostala je bez električne energije, koju uvozi iz Ukrajine, nakon što je ruska vojska pogodila ukrajinsku elektroenergetsku mrežu. Prema tvrdnjama iz Moldavije, ruska vojska pogodila je glavni dalekovod u Ukrajini. To je dovelo do gašenja dalekovoda u Moldaviji, koji nisu oštećeni, već su „automatski isključeni iz sigurnosnih razloga“, saopštila je tamošnja vlast. Zemlja je ostala bez električne energije, a nadležni vrše potrebne popravke.
Rat na granici NATO i EU
Tri incidenta u Ukrajini za samo jedan dan dovela su u opasnost čak pet evropskih zemalja na različite načine, od čega su četiri članice NATO-a i Evropske unije. Borbe u Ukrajini se nastavljaju i očekuje se da će dolaskom zime obje strane pribjeći pojačanim artiljerijskim i raketnim udarima, jer nije moguće voditi velike vojne operacije zbog tamošnjih vremenskih uslova. To suštinski znači daljnje razaranje Ukrajine i njene infrastrukture te povećanje šansi da će susjedne zemlje još više osjetiti posljedice ruske agresije. NATO i EU sigurno će poduzeti mjere da zaštite svoje stanovništvo i svoje interese, a Moldavija se može nadati da se ovakvi događaji neće ponoviti.
Zapad sigurno ima načina, a sada i povoda, da se zaštiti od „zalutalih“ projektila koji dolaze iz Ukrajine ili Rusije. Shodno tome može se očekivati da će NATO ojačati svoju protivvazdušnu odbranu, povećati svoje prisustvo na Baltiku, u Crnom Moru, u Poljskoj i tako poslati poruku Moskvi. Poljska je više puta izrazila želju da pojačanim američkim vojnim prisustvom na njenoj teritoriji, zatim za kupovinom naprednog američkog oružja (na primjer, 500 primjeraka sistema HIMARS, a Ukrajina ih je dobila nekoliko desetina), tenkova Abrams (250 komada za 4,75 milijardi dolara), instaliranje američkog nuklearnog oružja na svojoj teritoriji i stvaranje vojske sa 300 hiljada pripadnika, čime bi imali najjaču kopnenu vojsku u Evropi.
Zbog ruske agresije na Ukrajinu Poljska je, između ostalog, postigla sporazum sa Južnom Korejom koja će ovoj rastajućoj evropskoj sili prodati haubice, tenkove i raketne sisteme za 15 milijardi dolara. Sa druge strane, NATO Ukrajini sada može dostaviti napredne sisteme za osiguravanje svoje teritorije od ruskih raketnih udara, ukoliko se dokaže da iza incidenta u Poljskoj stoji Rusija.
Na taj način smanjile bi se šanse da će se neka od ova tri incidenta ponoviti. Ova vrsta pomoći Kijevu brine Moskvu, jer bi značajno umanjilo njene ofanzivne sposobnosti, a jedan od navedenih razloga napada na susjednu Ukrajinu bio je strah da će NATO u toj zemlji smjestiti presretače raketa i instalirati svoje nuklerno oružje. Ovakav razvoj situacije sigurno bi bio još jedan poraz ruskih stratega i snažan udarac ruskoj vojsci.
Sve ovo moglo bi voditi ka daljnoj esklaciji krize na relaciji Brisel - Moskva, a neki su dotle išli i tvrde da bi incidenti, kao sinoćnji u Poljskoj, mogli pokrenuti nuklearni rat. Uz to što je zbog straha obje strane mala vjerovatnost direktnog vojnog okršaja NATO-a i Rusije, dvije strane imaju uhodane mehanizme komunikacije u kriznim situacijama.
Inicdenti ovakve vrste nisu bili nepoznanica ni tokom Hladnog rata. Tako je, na primjer, 1983. godine SSSR oborio južnokorejski civilni avion na letu između New Yorka i Seula i usmrtio svih 269 putnika, među njima i američkog političara Larryija McDonalda. Odgovor SAD bila je pratnja svim avionima koji lete iznad Aljaske, ubrzano raspoređivanje raketa Pershing II i Gryphon u Zapadnu Njemačku, a komunikacija sa Moskvom je nastavljena dok su se sve vrijeme gledali preko nišana. Zato ne bi trebalo čuditi ako se SAD ovaj put odluče za postavljanje raketa Patriot ili nekog sličnog sistema negdje u Evropi, a Rusi kao i ranijih godina odgovore onim što im je na raspolaganju i u skladu sa svojim interesima.
Direktan sukob NATO-a i Rusije niko ne priželjkuje.
Tekst je originalno objavljen na portalu nap.ba.