Jučer je obilježena još jedna godišnjica genocida u Srebrenici. Dok je Bosna i Hercegovina oplakivala žrtve, Srbija je imala sasvim običan dan - negiranje genocida i svaljivanje krivice na žrtve. Jedan televizijski kanal je program posvetio negiranju genocida, a društvene mreže nisu mirovale.
Govor potpredsjednika Svjetskog jevrejskog kongresa Menachema Z. Rosensafta na komemoraciji u Potočarima, privukao je veliku pažnju bosanskohercegovačke javnosti. Rosensaft nije rekao ništa što naša javnost ne zna, pa je tim interesovanje za njegov govor indikativnije. Imenovanje negatora genocida, nazivanjem izvršilaca „ološem“ i poruka da im se to neće zaboraviti i oprostiti, kod velikog dijela bosanskohercegovačke javnosti je naišla na odobravanje, uz pitanje zašto domaći zvaničnici ne koriste isti jezik.
Rosensaft je ovim činom otvorio više pitanje o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prvo i osnovno je kako smo došli ovdje gdje jesmo, odnosno kako smo to dopustili. Vjerovatno najbitnije pitanje je kako nastaviti i kako popraviti greške. Rosensaft nam nije dao odgovor, ali jeste jevrejska zajednica kojoj pripada. Odluku da se progone nacisti i njihovi jataci, jevrejski zvaničnici su davno donijeli, a jevrejski narod odlučio da im zločinci i negatori njihovog stradanja neće držati lekcije. Za taj opravdan čin dobili su podršku širom svijeta.
Moć društvenih mreža
Desetine poznatih ličnosti iz Srbije, nekoliko predstavnika parlamentarne i vanparlamentarne opozicije, nevladine organizacije i manji broj medija, stali su uz žrtve genocida i pokazali da i u toj državi postoje ljudi drugačijih od onih koji su agresiju i genocid pripremili i izvršili, kao i od onih kojim negiranjem genocida nastavljaju takvu politiku.
Vlast u Srbiji jučer se nije oglasila o genocidu, a u medijima sveprisutni Aleksandar Vučić nije našao vremena za ovu temu. U nedjelju i ponedjeljak u posjeti mu je bio crnogorski predsjednik Jakov Milatović, koji je nedavno iskazao simpatije za Momira Bulatovića, jednog od najbližih saradnika Slobodana Miloševića. Noć ranije, zajedno sa ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem, Vučić i Milatović su uz pjesmu večerali i o tome javnost izvjestili preko društvenih mreža.
Državna televizija RTS je o genocidu izvjestila kao o „dešavanju u Srebrenici“. Društvene mreže su bile preplavljene sadržajem kojim se negira genocid, pa je ispod gotovo svake objave nekoga koji je govorio o zločinu „zakačen“ montirani video materijal, fotografija ili tekst. Nema dokaza da iza ovih objava stoji vlast u Srbiji, ali postoje dokazi da bi tamošnja vlast mogla kreirati potpuno drugačiju atmosferu u medijima (koje kontrolišu) i na društvenim mrežama koje koriste za oblikovanje javnog mnjenja.
Botovi u službi vlasti
Gotovo nezapaženo je u bosanskohercegovačkim medijima prošla vijest da se u Srbiji pojavio spisak sa 14.000 botova koji su pisali komentare na društvenim mrežama, slaveći „uspjehe“ Vučićeve vlasti. Među njima ima onih koji rade u javnom sektoru. Autentičnost spiska niko iz Vučićeve Srpske napredne stranke nije potvrdio ili demantovao.
Podsjetimo, botovi su roboti koji u svijetu računara neku radnju obavljaju automatski. Praktično, oponašaju ljude na internetu i vrše objave, daju odgovore, skupljaju informacije, odnosno dio su softvera neke stranice ili programa. U političkim strankama botovi su, ustvari, ljudi koji pišu pozitivne komentare u korist svog lidera, napadaju protivnike, svojim komentarima „uništavaju“ debatu korisnika interneta i generišu rezultate anketa i glasanja na pojedinim web stranicama. Na društvenim mrežama određene objave šire i pozitivno ocjenjuju, dok sadržaj protivnika pokušavaju skinuti sa mreže, ili napraviti ga manje vidljivim, prijavljujući ga administratorima kao neprimjeren i uvredljiv.
Bivša funkcionera SNS-a i bivša savjetnica za medije predsjednika Srbije Stanislava Pak, komentarišući pojavu spiska, rekla je da „s jedne strane imamo poskupljenja energenata i osnovnih životnih namirnica, obezbjeđivanje sredstava za liječenje djece putem SMS poruka i dovođenje Srbije do ivice siromaštva, a s druge strane zlatno doba, virtuelne stadione, višestruko plaćene puteve i milione kvadrata koje više nema ko da kupi u tom drugom imaginarnom svijetu. Ta virtuelna stvarnost servira se putem medija, a kroz botovanje se potvrđuje“.
„Botovi se finansiraju iz budžeta i plaćaju ih podjednako oni koji su napadani, kao i oni koji su obmanuti. Više ne možemo da govorimo o pogrešnoj politici, ili o nekompetentnosti vlasti. Svi građani Srbije, kao i međunarodna zajednica, a posebno njen zapadni dio su dio obmane i mešetarenja jedne grupacije predvođene Aleksandrom Vučićem, čiji je cilj da što duže ostane na vlasti po cijenu uništenja svih nas. To ne smijemo dozvoliti“, rekla je Pak.
Jovana Brajović iz Surdulice je ispričala medijima da je kao zaposlenica u javnoj upravi, po naredbi šefa, morala da botuje, odnosno da piše komentare podrške vladajućem SNS-u.
Paralelna stvarnost
Priča o botovima SNS-a nije novost. U aprilu 2020. godine kompanija Twitter je saopštila da je izbrisala 8.558 profila koji rade na „promociji srbijanske vladajuće stranke i njenog lidera“. Twitter je kao razlog brisanja naveo gušenje javne rasprave.
Istup Stanislave Pak vrijedno je svjedočenje insajdera, ne samo za Srbiju. Ona tvrdi da je Zapad, odnosno međunarodna zajednica, „dio obmane“ da se na vlasti zadrži Vučić, kojeg se promoviše u čovjeka okrenutog budućnosti i čovjeka koji će regionu donijeti mir.
Predsjednica Kosova Vjosa Osmani, govoreći o Srebrenici, rekla je jučer da „poricatelji genocida ne mogu biti faktor mira“. Da je upravu, govore i krize (BiH, Crna Gora, Kosovo) koje su se pojačavale kako je Vučić jačao u Srbiji, dobijajući podršku Zapada. Istovremeno, trajala je relativizacija svake po Srbiju neugodne istine, u čemu su pomogli oni koji su vjerovali da se Vučić „promijenio“ i da se ne slaže da vođama Srba u BiH ili Crnoj Gori.
Relativizijacija je otišla daleko, „gleda se kroz prste“ onima koji negiraju i slave genocid, štite zločince i neće da mijenjaju politiku koja je dovela raspadom Jugoslavije do preko sto hiljada mrtvih. Oni čekaju novu priliku, a do tada su dio političkog i društvenog spektra s kojim se radi. Rosensaftove jučerašnje riječi su podsjetnik u kakvom stanju se nalazi region za kojeg kažu da je „u srcu Evrope“ i u koga je Zapad uložio svoj novac i kredibilitet. Zbog takvog stanja je uspješno podvaljena teza da su ovakva zvanična Srbija i ovakav Vučić garant mira, sigurnosti i evropskog puta regiona, a da su problem oni koji se s tom tezom ne slažu.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.