Već nakon desetak dana rata između Hamasa i Izraela, naziru se problemi sa Zapad, posebno za Sjedinjene Američke Države i administraciju Josepha Bidena koja je podržala Izrael, iako im rat na Bliskom istoku u ovom trenutku ne odgovara.
Veliki broj onih koji od uspostave unipolarnog svijeta govore o potrebi promjene odnosa u svijetu kao jedan od glavnih razloga pobune protiv dominacije Zapada navode nepravdu i duple aršine. To se odnosi i na ponašanje Izraela kome je na Zapadu bilo dozvoljeno gotovo sve. Politika Tel Aviva pravila je ogromne probleme Zapadu, narušavajući odnose sa desetinama većinski muslimanskih država, dok su drugi to koristili kao pogonsko gorivo za svoju politiku.
Za koje vrijednosti?
Razaranje Pojasa Gaze, u znak odmazde za napad Hamasa, u SAD-u mnogi vide kao pravo Izraela, a veliki broj kongresmena i senatora se utrkuje u podršci Tel Avivu, dok Washington šalje nosače aviona pred obale Izraela. Glasnogovornik Bijele kuće John Kirby, bivši admiral američke vojske, zaplakao je tokom televizijskog intervjua zbog patnji Izraelaca.
Iako u Evropi ima rezervisanih glasova, čak i onih koji otvoreno kritikuju Izrael zbog ubijenih civila, razaranja infrastrukture, prekida vodosnabdijevanja i isporuke električne energije, uz raniju uspostavljenju kopnenu, pomorsku i zračnu blokadu, kod nekih zvaničnika Evropske unije dupli aršini dosežu neslućenje razmjere.
„Ruski napadi na civilnu infrastrukturu, posebno na električnu energiju, su ratni zločini. Isključivanje vode, struje i grijanja muškarcima, ženama, djeci s dolaskom zime - to su djela čistog terora. I moramo to tako nazvati”, napisala je na Twitteru predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prije tačno godinu, nakon napada u Ukrajini.
Izraelski ministar odbrane Yoav Gallant je prošle sedmice najavio „potpunu opsadu“ Gaze, prekid dostave hrane, vode, goriva i električne energije „ljudskim životinjama“, a von der Leyen je osudila teroristički napad Hamasa, rekla da Izrael ima pravo da se brani i posjetila Tel Aviv.
Dio Zapada, koji dijeli moralne lekcije širom svijeta, i dalje vodi ovakvu politiku. Zašto život Palestinca vrijedi manje od života Izraelca ili Ukrajinca? Ujedinjene nacije su u četvrtak saopštile da u Pojasu Gaze živi pedeset hiljada trudnica, a preko pet hiljada bi se trebalo poroditi narednog mjeseca. Kako je moguće zatvoriti oči pred tom činjenicom?
Ta pitanja decenijama postavljaju ljudi širom svijeta, pri tome ne braneći Hamas. To će u narednom vremenu proganjati Zapad i nužno stvoriti novu političku realnost u nekim dijelovima svijeta. Tako, na primjer, vlast u Kolumbiji razmišlja o prekidu diplomatskih odnosa sa Izraelom. Ljevičarski predsjednik Kolumbije Gustavo Petro optužio je Izrael za genocid.
Bezrezervna podrška već je načeta i u Sjedinjenim Državama gdje sve više kongresmena i senatora iz obje stranke zahtjeva redefinisanje politike najveće svjetske sile prema Izraelu i Palestini, što se posebno odnosi na mlađu generaciju političara u Demokratskoj stranci.
U nekim drugim dijelovima svijeta stvari su jasnije. Brojni se pitaju kuda takva politika vodi, a sve je više država koje imaju rezerve prema Zapadu i okreću se drugim silama. Paradokaslno, neki bi se mogli udaljiti od Zapada upravo zbog vrijednosti koje Zapad zastupa.
Veliki rat bi bio poraz Zapada
Na Bliskom istoku ova pitanja su svakodnevna, iako su mnogi krenuli u „normalizaciju odnosa“ sa Izraelom. Razaranje Pojasa Gaze i ubijanje palestinskih civila sigurno je poniženje i za njih. Kako je moguće to zanemariti i onda se pozvati na „jedinstvo muslimanskog svijeta“, „arapsko bratstvo“ ili očekivati da njima neko pomogne ako im pomoć bude potrebna?
Javnost u arapskim državama gleda s ogorčenjem na razaranje Palestine. To može dovesti do drugačijeg odnosa prema ideji „normalizacije odnosa“ sa Izraelom, što bi bio poraz američke i izraelske politike, odnosno daljnje iscrpljivanje Tel Aviva nastavkom sukoba. Dodatni problem za arapske vladare je da su najglasniji u podrški Palestini Iran i Turska, koje nisu arapske države.
Veliki rat na Bliskom istoku bi iscrpio resurse Zapada. Ukrajina treba pomoć, dok se bitka Washingtona i Pekinga zaoštrava. U slučaju velikog rata ne bi bilo iznenađenje ako Kina krene na Tajvan, ili da drugi američki rivali pokušaju ostvariti svoje ciljeve. Na diplomatskom planu to se već dešava, budući da mnogi pozivaju Rusiju i Kinu da se uključe u sukob. Washington zamjera Kini da u svom očitovanju o krizi nisu jasno osudili zločine Hamasa.
Zato Washington traži deeskalaciju, dok naizmjenično šalje pomirljive i prijeteće poruke Iranu i Hezbollahu kojima su poručili da se ne miješaju u sukob. Držanje Washingtona govori i o snazi izraelske vojske koju se portretira kao jednu od najboljih na svijetu. Rat sa Hezbollahom 2006. i rat sa Hamasom 2021. i 2023. godine to ne pokazuje. Onakav upad Hamasa kroz izraelske linije nije zabilježen ni u ratu u Ukrajini, na frontu koji je dug nekoliko hiljada kilometara.
Ako je slab pokret kao što je Hamas, mogao učiniti ovoliku štetu Izraelu i planovima Zapada, onda oni jači sada imaju ohrabrenje da djeluju. Zato je strateški cilj Zapada da Izrael porazi Hamas i da postigne mirovne sporazume s rivalima, kada je jasno da ih neće moći vojno pokoriti.
Broj rivala Zapada se povećava, dok uticaj najveće svjetske sile opada. Multipolarni svijet sve više dobija konture, dijeleći svijet u regionalne zone uticaja. Odnos Izraela prema Palestini prijeti da nanese udarac interesima Zapada u regiji koju su decenijama kontrolisali, odnosno gdje im je većina vlada bila potčinjena i gdje su smještene brojne baze američke vojske.
Istovremeno, Zapad se suočava sa nezabilježenim valom kritika na društvenim mrežama, iako su gotovo svi tamošnji vodeći mediji (bezrezervno) naklonjeni Izraelu. Izrael, dakle, gubi medijski rat, što je važan momenat. I u ratu iz 2021. godine brojne javne ličnosti stale su uz Palestinu, insistirajući da korijen problema nije sukob Hamasa i Izraela, već odnos Tel Aviva i Zapada prema pitanju palestinske države.
Pitanje solidarnosti sa napadnutom Ukrajinom traži se i u ovom slučaju, pa je rasprava stigla i do sportskih terena, odnosno do sportskih saveza koji trebaju odlučiti da li se treba i u slučaju Palestine ponijeti na isti način kao u slučaju ruske agresije na Ukrajinu. Kao odgovor u nekim državama Zapada zabranjuju se propalestinski skupovi, brišu objave sa društvenih mreža, a autore se proskribira kao neprijatelje demokratije, Izraela i vrijednosti Zapada.
Američki državni sekretar Antony Blinken je posljednjih dana dva puta bio u Izraelu, a između dva susreta sa tamošnjim zvaničnicima posjetio je brojne zemlje u regiji. Iako Sjedinjene Države snažno stoje uz Izrael, vidi se želja najveće svjetske sile da se sukob u Pojasu Gaze čim prije završi, jer je očigledno da sa svim pomenutim problemima sve teže izlazi na kraj.
Jedinstvo Zapada kao u slučaju Ukrajine nije postiguto u slučaju Izraela i Palestine, što je upravo ono što Moskva želi od trenutka kada je poslala tenkove na Kijev. Za Kinu stvari izgledaju još bolje, jer bi mogli postati važniji igrač na Bliskom istoku, dok se Washington godinama povlači iz tog dijela svijeta i dolazi na kineske granice. Zato će se stratezi na Zapadu sjetiti onih koji su govorili da je palestinsko pitanje centralno pitanje Bliskog istoka, istovremeno radeći da se rat Izraela i Hamasa ne pretvori u regionalni.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.