top of page

Somalija i Somaliland: Budućnost Bliskog istoka i Afrike u rukama starih rivala i velikih sila

  • Writer: Armin Sijamić
    Armin Sijamić
  • Jul 11
  • 5 min read

Krajem prošle godine Izrael je priznao Somaliland, dio međunarodno priznate Somalije, kao nezavisnu državu i probudio interes javnosti za ovaj dio svijeta. Taj potez je još jedan u nizu onih koje se u Africi povlače bez obzira na posljedice na tamošnja društva i države.



Foto: Mapa Somalije i Somalilanda


Somalija je jedna od onih država koja je poslužila kao primjer u definisanju onoga što se naziva „failed state“ (propala država). Raspadom SSSR-a pojavio se niz međunarodno priznatih država koje nisu imale vlast nad cijelom svojom teritorijom.


Somalija je došla u takvu situaciju kada su velike sile izgubile interes za tu državu. SSSR, koji je bio prisutan u Somaliji, nestao je sa svjetske pozornice, a druge sile nisu preuzele njegove pozicije. Tako je ta država krenula putem fragmentacije, a vlast u glavnom gradu Mogadišu prelazila je s jednih na drugih u skladu s omjerom vojnih snaga na terenu i uplivom stranih sila.


Afrički rog


Somalija periodično dolazi u fokus regionalnih sila, što je posljedica širih kretanja u Africi i Aziji. Izraelsko priznavanje Somalilanda kao nezavisne države još je jedan takav primjer, nakon što su u proteklim godinama interes za Somaliju pokazale susjedne države Etiopija, Kenija i Džibuti, ali i Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Iran, Jemen, Saudijska Arabija, Turska i stare kolonijalne sile poput Ujedinjenog Kraljevstva ili dvije svjetske sile kakve su Sjedinjene Američke Države i Kina.


Međutim, odluka Izraela da prizna kao nezavisnu državu teritoriju s preko 170.000 kvadratnih kilometara i sa šest miliona stanovnika, uprkos normama Ujedinjenih nacija i apelima Afričke unije, novi je momenat u borbi za uticaj u ovom dijelu svijeta, iako interes Tel Aviva za Somaliland traje decenijama, pa je čak i u Ujedinjenim nacijama krajem osamdesetih dizao glas za stanovnike ovog dijela Somalije kada ih je decenijama ugnjetavala vojna hunta.


Interes Izraela za Somaliju i Somaliland nije novost i priznanje nove države nije došlo iznenada, ali bi potez izraelskog premijera Benjamina Netanyahua mogao biti najava onoga što može uslijediti, jer na priznavanje Somalilanda pozvali su i neki američki i britanski zvaničnici.


Ta borba za pozicije u ovom dijelu Afrike, poznatom i pod nazivom Afrički rog, dio je šireg plana koji obuhvata Jemen, Eritreju, Egipat, Saudijsku Arabiju, Sudan...


Pojačani interes Tel Aviva za Somaliju dolazi nakon Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra 2023. godine. Rat se proširio na više država, a važne borbe vodile su se u Crvenom moru gdje su iranski saveznici Husi, koji kontrolišu glavni grad Jemena, spriječili neke države da njihovi brodovi tuda plove, odnosno zatvorili prolaz Bab al-Mandeb, te raketirali Izrael.


Sjedinjene Države i Izrael su pokušali vojno poraziti Huse, ali nisu uspjeli. Husi su napadali Izrael, američke ratne brodove i ograničavali pomorski saobraćaj u Crvenom moru sve do uspostave primirja u Pojasu Gaze, zadržavajući važnu polugu u svojim rukama.


Južno od prolaza Bab al-Mandeb nalazi se strateški važna luka u gradu Berbera kojom upravljaju vlasti Somalilanda, a preko koje trguje i Etiopija – najmnogoljudnija država svijeta bez izlaza na more. Etiopija sa svojih 138 miliona stanovnika sa simpatijama gleda na Somaliland, a veze ove države i luke u Berberi mnogi vide kao priliku za unosne poslove.


Ko će kontrolisati regiju?


Stotine kilometara obale u Adenskom zaljevu, koju kontroliše Hargeisa – glavni grad Somalilanda, najvažniji je adut na koji igraju somalijski separatisti. Jedan izraelski institut je, objašnjavajući zašto izraelska vlada priznaje novu državu, naveo da bi u Somalilandu Izrael mogao rasporediti radare i elektronsku opremu u namjeri da prati aktivnosti Husa, da bi otuda mogao izvoditi vojne operacije i onemogućiti iranski uticaj uz obale Crvenog mora.


Izraelska namjera da suzbija uticaj Irana mnogim državama Afrike i Azije ne smeta. Međutim, izraelsko uklinjavanje na istok Afrike narušava planove i Saudijske Arabije, Egipta i Turske i naravno Somalije koju se komada, jer osim Somalilanda druge regije predvođene suprotstavljenim klanovima računaju na međunarodno priznanje. Zatim, države koje imaju vojne baze u Džibutiju (Kina, SAD, Japan, Italija i Francuska) iz različitih razloga i na različite načine procjenjuju ulazak još jednog aktera u dio svijeta kojem navodno žele donijeti stabilnost, a koji je decenijama u ratu.


Izrael u pozicioniranju na Afričkom rogu ima saveznike, ili barem one koji nisu protiv komadanja Somalije. Etiopija bi, na primjer, možda priznala Somaliland u zamjenu za komad morske obale, ili specijalni status u nekoj pomorskoj luci. U Etiopiji vjeruju da bi im savezništvo s Izraelom i Somalilandom ojačalo pozicije u sporu s Egiptom oko rijeke Nil, ali strahuju da bi ovakav način nastanka države mogao navesti etiopsku regiju Tigraj da krene istim putem.


Nakon što je Izrael priznao Somaliland vlada u Mogadišu je pokrenula aktiviranje sporazuma o odbrani s Egiptom kojeg su potpisali u augustu 2024. godine. Zvanični Kairo je potom izvršio konsultacije s Džibutijem i Turskom koja ima vojnu bazu u Mogadišu. Egipat brine savez Etiopije, Somalilanda i Izraela, jer bi ga doveo u okruženje i smanjio bi važnost Sueskog kanala.


Zvanični Rijad ima slične strahove, jer smatra da bi Izrael, u namjeri da obuzda Iran, mogao okružiti Saudijsku Arabiju. Pored pomenute potencijalne koalicije na afričkom tlu, u Rijadu vjeruju da bi im se mogao pridružiti i južni dio Jemena – naoružane formacije koje podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati. Saudijska Arabija slične probleme s politikom UAE-a ima i u Sudanu.


Interesi drugih država i pozicija Somalije


Izraelsko priznanje Somalilanda naišlo je na osudu širom svijeta. Američki predsjednik Donald Trump je prokomentarisao riječima – „zna li iko uopšte šta je to Somaliland“ i rekao da Washington neće krenuti tim putem. Netanyahu je priznanje Somalilanda kao nezavisne države pokušao predstaviti kao nastavak „Abrahamskih sporazuma“, koje je pokrenuo Trump u svom prvom mandatu u Bijeloj kući, kada su neke većinski muslimanske države priznale Izrael.


Ali, Trumpu se ne može vjerovati iz najmanje dva razloga. Prvi razlog je stalno mijenjanje stavova dok se obračunava s prijateljima i neprijateljima, a drugi što je slične stvari radio u svom prvom mandatu. Maroku je priznao suverenitet nad Zapadnom Saharom nakon što je Rabat priznao Izrael, a onda i suverenitet Izraela nad sirijskom Golanskom visoravni te Jerusalem kao glavni grad Izraela. Ako se tome doda da je s Rusima razgovarao o razmjeni teritorija u Ukrajini i prijetio Danskoj da će joj oteti Grenland, postaje jasno da je Trump spreman na sve scenarije.


Izraelsko priznavanje Somalilanda pokazalo je i slabost onoga što neki zovu „muslimanski svijet“. Netanyahu je u Somalilandu našao milione muslimana koji su podržali najbliže veze s Izraelom u vremenu stradanja civila u Palestini, Libanu, Siriji, Iranu, Jemenu... Izrael je obećao ekonomsku pomoć, između ostalog izgradnju postrojenja za desalinizaciju vode i razvoj poljoprivrede na osnovu izraelskih iskustava navodnjavanja pustinje.


Ali, i bez Netanyahua stvari u Somaliji decenijama izgledaju loše. Ono što sada pokušava izvesti Izrael ranije su pokušali neki drugi. Iako nisu priznali Somaliland ili neku drugu somalijsku regiju kao nezavisnu državu, mnogi su radili na destabilizaciji Somalije i centralne vlasti u Mogadišu. Svi ti manevri vodili su do militarizacije Somalije i istoka Afrike, a najveća žrtva bili su civili.


Zato nema dileme da će i novo zaoštravanje odnosa na Afričkom rogu donijeti nove sukobe, jer se u Somalilandu, između ostalog, prema tvrdnjama francuskog Le Monda, gradi vojna baza koja će primiti vojnike iz Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela. Slična politika različitih aktera pokazuje se i u tome da ova baza nastaje na mjestu gdje je SSSR imao svoju bazu. Somalija još jednom postaje predmet djelovanja drugih država, ali i ovaj put ne zbog sebe same i interesa njenog stanovništva.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba



Comments


bottom of page