Trumpovo primirje s Husima: Uvod u kraj rata na Bliskom istoku ili predah pred novu rundu?

Prošle sedmice, bez najava, prvo Oman, zatim Sjedinjene Američke Države i potom Husi, objavili su kraj učešća američke vojske u borbama pred obalama Jemena. Paralelno s tim američki predsjednik Donald Trump govorio je o kraju rata u Pojasu Gaze i sporazumu s Iranom.

Foto: Ilustracija

Način na koji Donald Trump vodi politiku odstupa od svih prethodnika na poziciji predsjednika u modernoj historiji Sjedinjenih Američkih Država. Direktno, bez najave i bez ikakvih nagovještaja da je neki proces u toku, Trump izvještava javnost o odlukama koje je donio.

Dok se javnost bavila sukobom Pakistana i Indije, a koji je ocijenio „sramotnim“, on je javnosti rekao da je postigao primirje sa jemenskim Husima. Nešto ranije, Oman je u saopštenju obavijestio o sporazumu, a onda su to potvrdili i iz pokreta Ansar Allah. Neki kažu da Izrael nije bio upućen u ove pregovore.

Sve strane su drugačije vidjele dogovoreno. Oman je bio neutralan kao posrednik, a Trump i Husi proglasili su pobjedu. U saopštenju Muskata kaže se da su „nakon nedavnih diskusija i kontakata provedenih od strane Sultanata Oman sa Sjedinjenim Državama i relevantnim vlastima u Sanaai, u Republici Jemen“ strane dogovorile da neće napadati drugu, „uključujući američke brodove“, u Crvenom moru i moreuzu Bab el-Mandeb.

Dvije verzije

Trump je dogovor predstavio kao svoju pobjedu. Rekao je da su se Husi javili Washingtonu i rekli da „ne žele više da se bore“ i ocijenio da su „kapitulirali“. Zatim, da su ih Amerikanci „jako udarali“ i da su Husi „pokazali kapacitet da podnesu kaznu“. Trump je dodao da je „bilo nevjerovatno šta su podnijeli“ i da Husima odaje priznanje na „posvećenosti i riječi“ koje su dali.

Husi također slave pobjedu. Priznali su kontakte preko Omana i rekli da se sporazum odnosi samo na američke brodove i američku vojsku i da će nastaviti sa operacijama protiv Izraela „sve dok ne prestane agresija na Gazu i blokada njenih građana ne bude ukinuta“.

Husi su dogovor predstavili kao Trumpovo napuštanje Benjamina Netanyahua i kao nastavak svoje pomoći Pojasu Gaze, zbog koje su i krenuli u okršaj sa Izraelom i potom sa Sjedinjenim Državama. Nešto prije nego je javnost saznala o dogovoru Husa i Washingtona, Izrael je napao luku Hodeida, fabriku cementa i međunarodni aerodrom u jemenskom glavnom gradu kao osvetu za napad hipersoničnom raketom koja je pala nekoliko stotina metara od glavnog izraelskog aerodroma u Tel Avivu. Mjesecima unazad, američki avioni su razarali dijelove Jemena pod kontrolom Husa.

Zašto sporazum baš sada?

Sporazum je Husima važan iz više razloga. U ovom trenutku najvažnije je da su prestali sukobi sa silom koja je pred obale Jemena poslala više nosača aviona i koja je djelovala iz brojnih baza u regiji. Drugi važan razlog su sami pregovori. Trump je u martu pokret Ansar Allah označio kao terorističku grupu, nakon što ih je sa te liste uklonio Joseph Biden. Na koncu, to što im je Trump odao priznanje i što drži do riječi grupe koju smatra terorističkom, Husima je legitimacija za daljnje profilisanje na regionalnom i međunarodnom planu. Posredovanje Omana, kako su iz Muskata naveli sa „relevantnim vlastima u Sannai“, dodatno potvrđuje tu legitimaciju.

Ako se pogleda vojni aspekt za prestanak američkog djelovanja protiv Husa, onda se može zapaziti nekoliko stvari. Prvo, Amerikanci nisu slomili Huse i njihove kapacitete da ratuju protiv najveće svjetske vojne sile. Husi su se pokazali sposobnim da koriste visoke tehnologije, što je potpuno drugačije od rata kakav se, na primjer, vodio u Afganistanu i Iraku. Drugo, Husi su nanijeli gubitke protivniku. Amerikanci su izgubili dva aviona F/A-18, koji su prema izvještajima pali sa nosača aviona, i sedam naprednih dronova MQ-9 Reaper. Treće, Husi su pronašli neoštećenu američku raketu AGM-88 namijenjenu uništavanju radara, čemu se posebno raduje Iran, poznat po reverznom inžinjeringu. Četvrto, nakon mjeseci bombardovanja i milijardi potrošenih dolara, američka vojska ostala je bez meta. Čini se da su Husi svoje važne kapacitete sakrili pod zemlju.

Ako se pogleda šira slika, američko-izraelski rat protiv Husa pokazao je još nekoliko stvari. Husi su uspjeli da sa dvije hiljade kilometara razdaljine umalo pogode aerodrom Ben Gurion u Tel Avivu, a branili su ga izraelski i američki sistemi. Amerikanci su ranije rasporedili najmodernije presretače raketa u Izrael. Američki ratni brodovi u Crvenom moru također imaju presretače, a Husi su morali probiti ili zaobići i saudijsku protivvazdušnu odbranu.

Ovaj učinak Husa, koji su teško stradali u okršaju sa američkom vojskom, važan je za Iran i Kinu. U Teheranu, koji uz posredstvo Omana pregovara s Washingtonom i očekuje mogući izraelski napad, mogu posebno biti zadovoljni napadom na aerodrom u Tel Avivu, jer je ta operacija postala novo iransko sredstvo odvraćanja. Odmah nakon tog događaja Iran je rekao da je uspješno testirao balističku raketu Qassem Basir, sposobnu da pogodi Izrael i američke baze u regiji.

Kina, sa druge strane, okršaj američke vojske i Husa gleda kao probu eventualnog sukoba sa Washingtonom. Naime, prema procjenama stručnjaka, glavni adut američke strane u tom okršaju bili bi nosači aviona raspoređeni blizu kineskih obala. Ono što su uradili Husi, neuporedivo slabiji u svakom pogledu od američke i kineske vojske, sigurno raduje Peking.

Trumpova diplomatija i prijetnje rivala

Trumpovo primirje s Husima može biti ustupak Teheranu. Američki predsjednik tako pokazuje volju za približavanje Iranu, dok drži otvorenim mogućnost upotrebe vojne sile. Primirje je došlo pred Trumpovo putovanje po Bliskom istoku, a koje će biti iskorišteno za tajne i javne poruke Teheranu. Njegov jučerašnji boravak u Saudijskoj Arabiji, i današnji u Kataru, možda je prava prilika za to.

Nakon višemjesečnog bombardovanja Husa, gdje je prema američkim podacima pogođeno oko hiljadu meta, Trump je odlučio dati primat diplomatiji. Kao političaru koji je gradio imidž na tvrdnji da će okončati američke ratove to je važan znak, posebno dok prijeti Iranu vojnom silom.

Ali da bi sve te teme konačno sklonio sa dnevnog reda, potrebno je riješiti dva pitanja. Prvo se odnosi na rat u Pojasu Gaze, a drugo na iranski nuklearni program.

Husi, kao ni bilo ko drugi sposoban da razmišlja, ne žele rat protiv SAD. Njihovi napadi na brodove koji su pristajali u izraelske luke su način podrške Pojasu Gaze. Husi za okončanje operacija protiv Izraela traže kraj rata u Pojasu Gaze i da humanitarna pomoć dođe do tamošnjih ljudi.

Trump može oba pitanja riješiti. Dogovor s Iranom o nuklearnom programu postojao je i Trump je povukao potpis Sjedinjenih Država u svom prvom mandatu pod pritiskom Netanyahua. Trump drži ključeve za okončanje rata u Pojasu Gaze. Washington može natjerati Netanyahua da okonča rat. Trumpov optimizam o kraju rata u Pojasu Gaze daje nadu će do mira brzo doći.

U međuvremenu, Husi su najavili osvetu za napad na aerodrom u Sannai i od tada u najmanje dva navrata raketama napali Izrael. Netanyahu je poručio Husima da će biti kažnjeni i Iranu da su sve opcije na stolu, a iz Teherana su poručili Izraelu i Sjedinjenim Državama da će na eventualni napad na Iran biti odgovoreno. Sve to u vremenu dok Trump naporedo koristi vojnu silu i diplomatiju.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---