Samit NATO-a u Ankari: Trump koji traži poslušnost, Erdogan koji povezuje i Evropljani koji ne žele da Rusija pobijedi u Ukrajini

Ovosedmični samit NATO-a neki su najavili kao potencijalno historijski. Ispostavilo se da se ništa toliko važno nije desilo, već da procesi idu svojim tokom, uprkos retorici pojedinih lidera.

Foto: Lideri država na samitu NATO-a u Ankari

Da je samit lidera NATO-a mogao biti historijski, jer na njemu nema američkog predsjednika, potvrdio je sam Donald Trump. Rekao je da ide u Ankaru samo zbog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, kojeg je hvalio tokom njihovog sastanka i trajanja samita.

Ako je tačno da je Trump došao u Ankaru samo zbog Erdogana, onda to ukazuje na dvije stvari. Prvo, da je razočaran saveznicima. Drugo, da je američki predsjednik dao prednost ličnim vezama u odnosu na institucije, čije je funkcionisanje, bez obzira ko je na vlasti, decenijama jedno od najjačih oružja i najvećih dostignuća Zapada. Međutim, Trump je imao i druge planove.

Erdoganova diplomatija

Trumpov dolazak u Ankaru bio je važan i zbog slučaja Irana. Turska je bila jedna od država koja se zalagala za dogovor Washingtona i Teherana, dok je istovremeno širom Bliskog istoka igrala važne uloge. Na primjer, Turska se protivila naoružavanju Kurda koji bi napali Iran. O postojanju plana naoružavanja iračkih Kurda govorili su i Trump i američki mediji.

Trumpov sporazum s Iranom nisu podržali proizraelski glasovi u SAD-u, koji su mu pomogli da se vrati u Bijelu kuću, kao ni izraelska vlada Benjamina Netanyahua. Neki sadašnji i bivši izraelski zvaničnici govore o Turskoj pod Muslimanskim bratstvom kao novom neprijatelju u rangu Irana. Zato nova razmjena udaraca između SAD-a i Irana nije iznenađenje, jer je Trump pokušao pokazati članicama NATO-u da kontroliše procese, iako potpisani sporazum s Teheranom pokazuje nešto drugo i nakon što su brojne evropske države odbile njegov zahtjev da ratuju protiv Irana.

Erdogan je nastojao da sporazum Sjedinjenih Država i Irana prikaže tako da se niko ne osjeća poraženim, na čemu je Trump izgleda više nego zahvalan. Treba se sjetiti da je njemački kancelar Friedrich Merz taj sporazum nazvao „poniženjem“ za američku stranu. A pred samit u Ankari, njemački ministar odbrane Boris Pistorius izjavio je da „NATO nije stvar slijepe poslušnosti“, odgovarajući na pitanje o „lojalnosti“ članica saveza koju zahtjeva Trump.

Trump je Erdogana odlučio nagraditi vjerovatno i zbog ovakvog držanja. Rekao je da će Tursku izbrisati s američkih crnih lista koje su joj onemogućavale nabavku pojedine vojne opreme i dijelova iz SAD-a, čak i da je otvoren da Ankari proda američke avione F-35, a što su mnogi proizraelski glasovi u njegovim redovima dočekali kao potpuni šok.

Trumpov i Erdoganov status među NATO saveznicima pojedini mediji su pratili i na zajedničkim pojavljivanjima lidera. Na primjer, Trump se držao rezervisano prema mnogim, a Erdogana i tursko gostoprimstvo su hvalili čak i Grci koji su imali zamjerke na tursku politiku prema Grčkoj.

Evropljani za Ukrajinu, Trumpu novac

Evropljani su na ovom samitu dobili ono što su tražili - podršku Ukrajini i to, uglavnom, novcem iz evropskih država. Ove godine Ukrajina će dobiti sedamdeset milijardi eura vrijednu vojnu opremu i najmanje toliko u narednoj. U zajedničkoj deklaraciji sa samita NATO države su Rusiju predstavile kao „dugoročnu prijetnju evroatlantskoj sigurnosti i stabilnosti“.

Ovakve odluke pokazuju da je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, kojeg su neki kritikovali zbog servilnosti prema Trumpu, obavio dobar posao, jer su države članice radile na onom što su dogovorile. Sve se to uklapa u dogovore prema kojima će evropske države uložiti više novca u svoje vojske i da će dobar dio tog novca otići američkim kompanijama.

U skladu s evropskim nabavkama oružja američke trupe će smanjivati svoje prisustvo u Evropi, odnosno evropske države će preuzimati teret u zajedničkoj odbrani koja se sada u najvećoj mjeri zasniva na američkim trupama i oružju. Na samitu se govorilo o cifri od pedeset milijardi dolara za nabavku oružja za članice NATO-a. Rutte je rekao da će članice u narednih pet godina uložiti preko četrdeset milijardi dolara u razvoj kapaciteta za borbu protiv dronova. U pomenutoj deklaraciji navodi se da su „evropski saveznici i Kanada“ u 2025. godini izdvojili 139 milijardi dolara za „ključne odbrambene potrebe“ i jačanje „industrijske baze“.

Smanjenje broja američkih snaga u Evropi daje prostor za djelovanje Evropljana. To znači da će se zadržati gard prema Rusiji i nastaviti pomagati Ukrajini. Iz Rusije su osudili odluke koje su donesene na samitu u Ankari. Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova je to ocijenila kao „militarizaciju evropskog kontinenta“ i „pripremu za oružani sukob s Rusijom“, a što može „dovesti do katastrofe ne samo za Savez nego i za cijeli svijet“.

Trump želi da vodi

Zaharova je rekla da samit u Ankari nije sanirao „pukotine“ između SAD-a i ostalih članica NATO-a i da je to razlog velikog razočaranja zvaničnog Washingtona u taj vojni savez. Kao primjer navela je pitanje Grenlanda od kojeg Trump još uvijek nije odustao.

Zaharova je upravu kada govori o Trumpovom razočarenju u saveznike zbog Grenlanda. Trump je tokom samita novinarima rekao da je „to ono što je narušilo moj odnos s NATO-om“, jer Danska ne radi dovoljno dobro na tom otoku, koji je „okružen kineskim i ruskim brodovima“.

Ipak, to ne znači da je samit bio loš za Trumpa. Naprotiv. Milijarde dolara za američke kompanije u narednim godinama biće garant američke prisutnosti na evropskom kontinentu, čak iako tu ne bude niti jedan američki vojnik i ako odnosi s Bijelom kućom budu narušeni iz bilo kojeg razloga.

Sedmicama prije samita neki mediji su podgrijavali strah od Trumpovog nastupa u Ankari. Ali, desilo se suprotno. Sa sobom je poveo državnog sekretara, ministre odbrane i finansija, načelnika vojske... i iz Ankare poručio da Turskoj ukida ograničenja, Siriji sankcije, naredio je napad na Iran i svjedočio dogovorima o kupovini američkog oružja i opreme vrijedne desetine milijardi dolara. Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, kojeg je hvalio kao dobrog saveznika, rekao je da će dati licencu da Ukrajinci pravi rakete Patriot, a koje od rata protiv Irana sve više nedostaju mnogim američkim saveznicima.

Svemu tome je dodao i svoj prepoznatljivi scenski nastup, pa su mu se omakle izjave poput one kada je Zelenskog nazvao imenom ruskog predsjednika Vladimira Putina, ili kada je rekao da je američki nosač aviona napala „Islamska Republika Japan“.

Trump će se sada posvetiti drugim temama. Iako od Evropljana nije dobio pristanak na slijepu poslušnost, dobio je priznanje povlaštenog statusa i ugovore vrijedne desetine milijardi dolara. Jedna od glavnih tema biće Iran, kojem je u pomenutoj deklaraciji posvećeno par redova u kojima stoji da Teheran ne smije imati nuklearno oružje i da treba poštovati slobodu plovidbe kroz Hormuški moreuz. Upravo te dvije tačke su okosnice sporazuma koji je postigao s Iranom, iako još uvijek nije jasno hoće li se potpisano ispoštovati.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba

---