NATO se sprema za samit u Vilnijusu 11. i 12. jula, na kome će prisustvovati i američki predsjednik Joseph Biden. Ali i prije nego je samit počeo, alijansa je najavila dvije važne odluke koje će na samitu vjerovatno biti i formalno usvojene.
Kako se samit u Litvaniji približavao sve se više govorilo o tome da li će Švedska postati članica NATO-a, a od čega je dijele pristanak Turske i Mađarske. O tome se najviše u javnosti govorilo od kada su Švedska i Finska aplicirale za članstvo. Finska je u aprilu primljena u članstvo, a Švedska ostala u čekaonici. Sjedinjene Američke Države su pokušale da uvjere članice da prime Švedsku po kratkom postupku u alijansu, ali taj posao nije završen.
Paralelno s pitanjem Švedske, NATO se bavio sa nekoliko važnih procesa od kojih je pomoć Ukrajini bila visoko na listi prioriteta, pa se očekuje da će u Vilnijusu Kijev dobiti značajnu pomoć. Pored toga, vodila su se i dva važna procesa. Jedan je prevashodno politički – imenovanje generalnog sekretara, a drugi je vojni – promjena planova u raspoređivanju vojnika i reorganizaciji na zone unutar saveza.
Stoltenberg još godinu na čelu saveza
Agresija Rusije na Ukrajinu je razlog zašto je Jens Stoltenberg još uvijek generalni sekretar NATO-a i što će to biti do oktobra naredne godine. Ovaj norveški političar je došao na tu poziciju 2014. godine i ostao dva četverogodišnja mandata. Naknadno, zbog rata u Ukrajini, dobio je još dvije godine mandata, iako to nije želio. Krajem drugog mandata Stoltenberg je govorio o povlačenju, a mediji su pisali da ga očekuje posao u centralnoj banci Norveške.
Početkom rata u Ukrajini promjenili su se planovi NATO-a u vezi sa 14. generalnim sekretarom, onda kada ode Stoltenberg. Postojali su razni prijedlozi o njegovom naslijedniku. Spominjana je visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, bivša premijerka Ujedinjenog Kraljevstva Theresa May, bivša estonska predsjednica Kersti Kaljulaid, bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, bivša nizozemska ministrica odbrane Jeanine Hennis-Plasschaert, bivša belgijska premijerka i ministrica vanjskih poslova Sophie Wilmes, s idejom da konačno žena predvodi alijansu.
Zadnjih mjeseci spominjao se bivši premijer UK Boris Johnson, bivši premijer Italije Mario Draghi, bivši rumunski predsjednik Klaus Iohannis, zamjenica premijera Kanade Chrystia Freeland, litvanska premijerka Ingrida Simonyte, estonska premijerka Kaja Kallas, ministar odbrane UK Ben Wallace i ministrica odbrane nizozemske Kajsa Ollongren.
Mnoštvo potencijalnih prijedloga za novog generalnog sekretara oslikalo je interese unutar alijanse, pa su mediji pisali o želji Poljske da funkciju preuzme neko od zvaničnika sa Baltika, o želji Rumuna da imaju generalnog sekretara i tako pokažu svoju narastajuću vojnu moć, želji Londona da predvodi savez kada je ta nuklerana sila izvan EU, kao i o prijedlozima da Kanada dobije to mjesto i da to bude prvi generalni sekretar koji nije iz Evrope. Sjedinjene Države, glavna sila unutra saveza, znali su da u takvim okolnostima nije pametno birati novog sekretara, jer to zahtjeva konsultacije i usaglašavanje, a za šta NATO sada nema vremena.
Prilikom nedavne posjete Washingtonu, premijer Rishi Sunak je pred kamerama lobirao za svog ministra odbrane, ali Biden nije dao podršku Wallaceu. Očigledno je da Washington sada ne želi otvarati ovo pitanje, pa će Norvežanin voditi savez do oktobra naredne godine, što je i službeno potvrđeno proteklih dana.
Vojna pitanja
Stav SAD da Stoltenbergu produže mandat postaje jasniji nakon istupa predsjedavajućeg Vojnog komineteta NATO-a Roba Bauera. On je govorio na konferenciji za medije i najavio najveću promjenu vojnih planova NATO-a od Hladnog rata, ako se Rusija odluči za proširenje sukoba iz Ukrajine. On kaže da je Rusija u Ukrajini dobila snažan udarac, ali da se ne smije podcijeniti i da je i dalje „prijetnja“. Admiral Bauer smatra da je ruska vojska zauzeta u Ukrajini i da je njena kopnena vojska iscrpljena, ali da se to ne odnosi na mornaricu
i ratno vazduhoplovstvo.
NATO u ovom trenutku ima oko 40 hiljada vojnika raspoređenih na svom istočnom krilu, od Estonije do Rumunije, oko stotinu aviona leti svakim danom na tom području i raspoređeno je gotovo trideset brodova. NATO sada želi veće prisustvo. Bauer kaže da su planovi napravljeni prije nego je Rusija načeta u ukrajinskom ratu i da je NATO planirao u skladu sa ruskom snagom od prije agresije na Ukrajinu.
Prema novim vojnim planovima NATO-a, treba stvoriti tri zone: Krajnji sjever Evrope i Atlantik, zona sjeverno od Alpa i zonu južne Evrope. Cilj je 300 hiljada vojnika spremnih da se rasporede na istočno krilo NATO-a u mjesec dana. Bauer kaže da NATO „treba više“ novca, vježbi, vojnika i proizvodnih kapaciteta. Na kraju, kaže da je Rusija „oprezna“ i da „ne traži sukob“ sa alijansom.
Daljnje djelovanje NATO-a
Iz Bauerovih najava očito je da će NATO u narednim godinama jačati, bez obzira koliko dugo trajao rat u Ukrajini. Savez će vjerovatno primati i nove članice. Konkretno, NATO-u ostaje „nezavršeni posao“ na Balkanu, Moldaviji, Ukrajini i Kavkazu. U ovome trenutku najmanje vjerovatno je širenje saveza ka Kavkazu (na šta bi Rusija žestoko reagovala), a u Gruziji je Moskva stvorila dvije paradržave, kao što je ranije uradila u Moldaviji. Dok traje rat u Ukrajini, vjerovatno neće biti članstva ni za Kijev.
Shodno tome, u južnoj zoni koju NATO uspostavlja, a koja je iza leđa linije prema Rusiji, ostaju Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo. Te tri države, za jedno sa Crnom Gorom, godinama svjedoče prisustvu proruskih aktera i ako je admiral Bauer u pravu kada kaže da se ruska snaga može obnoviti i da se Moskvu ne smije potcijeniti, onda će NATO posebnu pažnju morati obratiti na ovaj dio svijeta. Iako će tu, vjerovatno, NATO tražiti nove članice, prava geopolitička igra odvijaće se na sjeveru kontinenta, od Baltika do Arktika.
Zato akcenat NATO-a neće biti na jugu i istoku Evrope kada je u pitanju Rusija, nego na sjeveru kontinenta, jer se članstvom Finske drugi najvažniji ruski grad Sankt Petersburg nalazi na samo 160 kilometara od granice alijanse. Još sjevernije, vodi se bitka za Arktik gdje Rusija ima bolje početne pozicije, uspostavljene baze, ljude i opremu srpremne za ekstremne uslove. Arktik ima ogromna prirodna bogatstva koje svi žele prigrabiti. Zbog klimatskih promjena led se topi i stvara se najkraći pomorski put iz Evrope za istočnu Aziju.
Samit u Vilnijusu baciće dodatno svjetlo na ove promjene koje su najavljene, a NATO će ponovo poslati poruku da je potrebniji Evropi nego ikada. Iako će biti disonantnih tonova, sigurno će biti poslane poruke jedinstva Zapada i iskazane namjere da se savez razvija. To znači da će i u narednim godinama, bez obzira na brzinu rješavanja pitanja članstva Švedske i trajanja rata u Ukrajini, NATO biti veoma prisutan u evropskim političkim, vojnim i ekonomskim tokovima, bogatiji za iskustvo rata na granicama saveza.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.