Prva godišnjica primirja između Izraela i libanskog Hezbollaha liči na sve osim na mir

Jedan od posljednjih uspjeha američkog predsjednika Josepha Bidena bilo je postizanje prekida vatre između Izraela i libanskog šiitskog Hezbollaha. Dvije strane su, uz američko posredovanje, 27. novembra prošle godine, dogovorile prekid vatre bez potpisivanja bilo kakvog sporazuma.

Foto: Ilustracija

U vremenu kada se Biden pripremao da napusti Bijelu kuću, najvažniji američki saveznik Izrael bio je u ratu na više frontova. Jedan od njih zadavao mu je posebne probleme, jer je Hezbollah uprkos svim udarcima koje je pretrpio ostao na izraelskoj granici. Pored toga što su izraelskoj vojsci nanijeli teške gubitke, Hezbollah je raselio i paralisao sjever Izraela.

U rat protiv Izraela Hezbollah je krenuo odmah nakon Hamasovog napada 7. oktobra 2023. godine. Prema tvrdnjama najviših zvaničnika Hezbollaha, napad Hamasa je za njih bio iznenađenje i nisu bili spremni za taj scenarij. Ipak, odlučili su pomoći Palestince u znak solidarnosti, što je činjenica koja će ostati zapisana u historiji Bliskog istoka. Šiitska grupa je podržala sunitsku, iako su samo par godina ranije bili na suprotnim stranama u Siriji.

Hamas je zahvalio Hezbollahu na pomoći koja ga je koštala gotovo čitavog rukovodstva, brojnih komandanata, vojnika i hiljada ubijenih i ranjenih civila u izraelskim napadima u sklopu „doktrine Dahiya“ - kažnjavanja čitave zajednice zbog jednog političkog ili vojnog pokreta.

Prisiljeni na primirje

Iz razumljivih razloga Izrael svoje gubitke u ratu protiv Hezbollaha krije, a svima je jasno da ih je bilo. To su potvrdili brojni snimci i medijski izvještaji raznih strana. Mediji bliski Hezbollahu tvrde da je šiitska grupa u Libanu ubila preko 130 izraelskih vojnika i preko 1.250 ranila, uništila 59 tenkova Merkava, jedanaest buldožera, šest oklopnih vozila, osam dronova i kvadrikopter. Ovi gubici, tvrde oni, ne uključuju mete unutar Izraela koje je Hezbollah gađao gotovo svakog dana.

Teški gubici na obje strane, i zauzetost Izraela na drugim frontovima, naveli su dvije strane na prekid vatre. Izrael je slavio pobjedu, jer je obezglavio rukovodstvo Hezbollaha i nanio teške udarce njegovoj infrastrukturi širom Libana. Hezbollah je slavio pobjedu, jer izraelske snage nisu prodrle duboko u Liban i da je jedan pokret u još jednom ratu s državom uspio da preživi.

Ali, odmah je bilo jasno da se tu neće stati. Sjedinjene Američke Države, Izrael i Saudijska Arabija nastoje da razoružaju Hezbollah i de facto ga ugase. Novoformirana vlada Libana je krenula tim putem, a zauzvrat Zapad obećava finansijsku i svaku drugu pomoć razorenoj državi. Hezbollah je do sada odbijao da položi oružje, smatrajući da im je to jedina garancija da libanski šiiti neće proći kao Palestinci u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali, ili biti okupirani kao jug Sirije.

U političkoj debati Hezbollah zagovara svoje pravo na samoodbranu i poziva se na Rezoluciju 1701 Ujedinjenih nacija te traži povlačenje Izraela iz par libanskih mjesta uz granicu, što izraelski premijer Benjamin Netanyahu odbija. On prisustvo svoje vojske u Libanu pravda činjenicom da se Hezbollah nije razoružao, iako je to obećao.

Hezbollah tvrdi da dogovor podrazumijeva da se njegove snage povuku sjeverno od rijeke Litani, ali ne i da se u potpunosti razoružaju. Padom režima Bashara al-Assada u Siriji Hezbollah vjeruje da se nalazi u smrtnoj opasnosti i odbija položiti oružje, čak i kada to traži vlada u Bejrutu. To je Liban dovelo na rub građanskog rata, ili Hezbollah pred nestanak.

Netanyahuove kalkulacije

Netanyahu očigledno ima plan da zauvijek porazi Hezbollah. To potvrđuju i stotine napada koji su izvedeni u Libanu od postizanja prekida vatre. Ubijene su stotine ljudi, a Izrael tvrdi da gađa mete povezane s Hezbollahom. Posljednji slučaj je bombardovanje Libana prije dva dana i nešto ranije likvidacija Hezbollahovog komandanta Haythama Alija Tabtabaija u Bejrutu. Osvetu za ovo ubistvo obećao je i iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), saveznik Hezbollaha.

Silni napadi u kojima su stradali civili, a prema Ujedinjenim nacijama njih 127 uz ogradu da bi broj mogao biti puno veći, još uvijek nisu naveli Hezbollah da odgovori Izraelu. Iz Izraela svako malo dolaze prijetnje da će ući na jug Libana, tražeći od vlade u Bejrutu da razoruža Hezbollah.

Iz ovih izraelskih poteza vidi se jasna kalkulacija da je sada vrijeme da se oslabljeni Hezbollah porazi, posebno zato što Tel Aviv ima bezrezervnu podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa, kao i mnogih arapskih država koje su više puta pomogle Izraelu u razmjeni vatre s Iranom. Povrh toga, neke od njih Hezbollah vidi kao prijetnju, nakon što su se pripadnici ove grupe, kao iranski saveznici, pojavljivali na raznim ratištima Bliskog istoka.

Netanyahuu, kao iskusnom političaru, jasno je da se sada stvorila prilika koju mora iskoristiti. Preživljavanje i pregrupisavanje Hezbollaha i nemogućnost da ga potisne s izraelske granice za Netanyahua znači poraz. On u ovom slučaju želi barem neki dogovor sličan onome o Pojasu Gaze, koji mu daje prostor da koristi silu i istovremeno se poziva na dogovoreni sporazum.

Mnogi vjeruju da je izraelski napad na Hezbollah i jug Libana samo pitanje vremena, dok se drugi pitaju kada će Hezbollah odgovoriti na silne napade. Komotniju poziciju ima Izrael i može birati i vrijeme i mjesto napada, dok Hezbollah mora misliti kako da preživi.

Ratoborni pokliči generalnog sekretara Naima Qassema ne znače da Hezbollah nije svjestan da je u okruženju i odsječen od Irana. Libanska vlada ukidala je i letove prema Teheranu, a i iz susjedne Sirije predsjednik Ahmed al-Sharaa poručuje da je njegov jedini neprijatelj u regiji iranski uticaj.

Zato neki smatraju da je taktika Hezbollaha da trpi udarce Izraela i da ne daje povod za daljnje razaranje šiitske zajednice, čekajući povoljnije okolnosti u Libanu i regiji. To što ih vlada u Bejrutu ne može zaštititi od napada Izraela, može značiti njen slom i jačanje pozicije i ugleda Hezbollaha u libanskom društvu.

Ta računica poznata je i Netanyahuu koji zna da je ovo prilika koju ne smije propustiti. Nešto više od dvije godine nakon Hezbollahovog napada na Izrael, Netanyahu ima priliku da neprijatelju zada težak, možda odlučujući udarac, nakon dvanaest mjeseci napada manjeg intenziteta. Pomenutu nespremnost Hezbollaha za napad Izrael sebi neće dozvoliti. Sve ostalo je pitanje političke odluke.

Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba

---